OVO JE NAJBOLJI NAČIN ZA SUOČAVANJE I SA NAJVEĆIM ŽIVOTNIM MUKAMA: Sveti Simeon Dajbabski dao svet zlata vredan
Patnje mogu biti prilika za duhovni rast i iskušenje koje vodi ka dubljem razumevanju života i postojanja.
Bio je sin Kariona Misirca, koji je ostavio i ženu i decu i zamonašio se.
SPC danas slavi Prepodobnog Zahariju.
Bio je sin Kariona Misirca, koji je ostavio i ženu i decu i zamonašio se.
Pošto majka nije mogla da ga prehrani, otac ga je uze ok sebi.
Iako mlađi od mnogih staraca u skitu, "udostojio se bio većih blagodatnih darova nego mnogi starci".
"Od blagodati Božje osećao je kao da mu gori cela unutrašnjost njegova", piše u žitijama.
Na pitanje Svetog Makarija, ko je pravi monah, Zaharije mu je odgovorio: "Onaj ko sebe neprestano prinuđava na zapovesti Božje“.
Jednom prilikom ave Mojsije upita Zahariju: "Reci mi, šta da radim? Čuvši to, Zaharija se baci pred noge ave Mojsiju, govoreći: "Ti mene pitaš, oče"? Starac mu reče tad: "Veruj mi, čedo, videh Duha Svetog gde siđe na tebe, i to me prinudi da te pitam". Tada Zaharija skide svoj kukulj/kamilavku (tj. monašku kapu), baci je pod noge i , pošto je izgazio, reče: "Ako čovek ne smrvi sebe ovako, ne može biti monah"!
Njegov otac ava Karion, govorio je: "Ja sam mnoge trudove i podvige podneo, veće od trudova sina mog Zaharije, ali nisam dostigao tu duhovnu meru kao on zbog njegovog smirenja i ćutanja".
Bio je veliko svetilo među monasima u pustinji, i mlad se upokojio u Gospodu.
Kada je Zaharije bio na samrti, upita ga spomenuti ave Mojsije: "Šta vidiš"? Zaharija mu odgovori: "Nije li bolje, oče, da čovek ćuti"? Na to ave Mojsije odgovori: "Da, čedo, bolje je, zato i ćuti".
U trenutku njegove smrti, ava Isidor, koji je sedeo pored njega, pogledavši u nebo, reče: "Raduj se, čedo moje, Zaharija, jer ti se otvoriše vrata nebeskog carstva".
Patnje mogu biti prilika za duhovni rast i iskušenje koje vodi ka dubljem razumevanju života i postojanja.
Breber je teško ranjen prilikom rušenja novosadskog mosta, ali tom prilikom je doživeo i neverovatno iskustvo.
Jako dobar nam je pokazatelj šta su oni imali i kroz šta su oni prošli, a šta mi imamo danas, istakao je otac Predrag.
Nikon je bio oficir rimski u Neapolju. Nije bio kršten, iako ga je majka, tajno od oca, poučavala veri Hristovoj.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Pokraj hrama koji je sazidao, podigao je visok stolp (stub), popeo se na njega i proveo na njemu, u postu i molitvi, pune 53 godine.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Klimenta po starom kalendaru i Prepodobnog Patapija Tebanskog po novom, katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Čudesa Svetog Klimenta su bezbrojna.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu mučenicu Ekaterinu po starom kalendaru i Svetog apostola Tihika po novom, katolici započinju Drugu nedelju Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Trpeza, koja je nekada bila sveto mesto zahvalnosti, pretvorila se u naviku.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Otkrijte tajne manastirske kuhinje - mirisi, začini i jednostavna priprema čine ovu posnu sarmu neodoljivom za svaku trpezu.