SME LI DA SE PRIČESTI ČOVEK KOJI JE SAV CRN OD GREHA: Odgovor Svetog Serafima Sarovskog iznenadiće mnoge
Kada čovek misli da je predaleko od Boga, ove reči ruskog svetitelja vraćaju nadu.
U sekundi posle greha, prema starcu Nikonu Voborjevu, odlučuje se unutrašnji ishod, a jedna kratka molitva menja tok onoga što sledi.
Često se dešava da čovek, čim postane svestan greha, ne krene odmah ka pokajanju, već ga odlaže. Umesto da se obrati Bogu, javlja se stid koji ne donosi olakšanje, već povlačenje u sebe. Greh tada ne prestaje, već se nastavlja kroz ćutanje i unutrašnje opravdavanje. U takvom trenutku, kada čovek stoji između pada i povratka, otvara se prostor za pouku igumana Nikona Voborjeva, koja jasno pokazuje izlaz.
- Čak i kad padneš u greh, odmah po učinjenom grehu treba vapijati Gospodu, i ne stideti se, unizi se misleno pred Bogom, govoreći: Gospode, evo vidiš šta ja radim, pomiluj me, pomozi mi, oslobodi me od vlasti đavola - govorio je iguman Nikon.
U ovoj kratkoj, ali snažnoj rečenici sadržan je jednostavan put povratka: ne odlagati i ne čekati da prođe vreme, već se odmah obratiti Bogu. Rešenje nije u skrivanju greha, već u njegovom priznavanju pred Bogom. Tada se prekida krug pada, u trenutku kada čovek prestane da se oslanja na sebe i iskreno zatraži milost.

Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 92 (6,11-17)
11. Tako i vi smatrajte sebe da ste mrtvi grehu, a živi Bogu u Hristu Isusu, Gospodu našem. 12. Da ne caruje, dakle, greh u vašemu smrtnom telu, da ga slušate u pohotama njegovim; 13. niti dajite udove svoje grehu za oružje nepravde; nego predajte sebe Bogu, kao oživljeni iz mrtvih, i udove svoje Bogu za oružje pravde. 14. Jer greh neće vama ovladati, pošto niste pod zakonom nego pod blagodaću.
15. Šta dakle? Hoćemo li grešiti kad nismo pod zakonom nego pod blagodaću? Nikako! 16. Ne znate li da kome dajete sebe za sluge u poslušnost, sluge ste onoga koga slušate: ili greha za smrt, ili poslušnosti za pravednost. 17. Ali Bogu hvala što beste sluge grehu pa poslušaste od srca pravilo nauke kojoj se predadoste;
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)
13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli.
16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Jevanđelje po Mateju, začalo 26. (8,14-23)
14. I došavši Isus u dom Petrov, vide taštu njegovu gde leži i groznica je trese. 15. I dotače se ruke njene, i pusti je vatra, i ustade i služaše mu. 16. A kada bi veče, dovedoše k njemu besomučnih mnogo, i izagna duhove rečju, i sve bolesnike isceli, 17. da se ispuni što je kazao Isaija prorok govoreći: „On nemoći naše uze i bolesti ponese.” 18. A kada vide Isus mnogo naroda oko sebe, zapovedi da pređu na onu stranu. 19. I pristupivši jedan književnik reče mu: „Učitelju, ići ću za tobom kud god pođeš.”
20. Reče mu Isus: „Lisice imaju jame i ptice nebeske gnezda, a Sin Čovečiji nema gde glavu zakloniti.” 21. A drugi od učenika njegovih reče mu: „Gospode, dopusti mi najpre da odem i ukopam oca svoga.” 22. A Isus mu reče: „Hajde za mnom, a ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtve.”23. I kad uđe u lađu, za njim uđoše učenici njegovi.
Kada čovek misli da je predaleko od Boga, ove reči ruskog svetitelja vraćaju nadu.
Umesto odgovora, ljutnje i potrebe da dokažemo ko je u pravu, veliki ruski duhovnik upućuje na molitvu za onoga koji nas je povredio, otkrivajući put kojim se čuva mir srca i umnožava hrišćanska ljubav.
Reči svetogorskog starca nude neočekivan odgovor na jedno od najtežih pitanja vere i života: zašto patnja uopšte postoji i šta se u njoj može otkriti.
Njegove reči o grehu, pokajanju i unutrašnjem miru podsećaju vernike da se uzrok mnogih životnih borbi ne traži samo spolja, već i u stanju sopstvenog srca.
Crkva poziva vernike da budu pažljivi u rečima, blagi u sudovima i istrajni u molitvi, jer se samo kroz smirenje i ljubav čuva zajedništvo među ljudima.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Jednostavan čin pred palionicom povezan je sa molitvom za bolesne, one kojima je pomoć najpotrebnija i upokojene.
Posle zdravstvenih problema, starici je potrebna je svakodnevna pomoć, a porodica traži način da joj obezbedi odgovarajuću negu; sveštenik Viktor Nikišov ukazao je na ono što u takvoj situaciji treba uzeti u obzir.
U besedi za petak 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega čovekov unutrašnji rast zavisi od onoga čime ispunjava svoje srce i kakvu ulogu u tome ima Hristos.
Veliki srpski duhovnik 20. veka govorio je o trenucima kada čovek više ne razume zašto mu se teškoće događaju i kako upravo tada može da sačuva poverenje u Gospoda.
Teška nesreća dogodila se tokom radova u blizini manastira Iviron, a okolnosti pod kojima je došlo do pada mašine još nisu poznate.
Od srebroljublja i gordosti do neblagodarnosti i ravnodušnosti, svetogorski starac nabraja ponašanja koja se lako prikriju iza svakodnevnih navika, a čoveka mogu udaljiti od Boga i drugih ljudi.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U pojedinim danima crkveni tipik dopušta umerenu upotrebu vina, ali se ti propisi ne mogu poistovetiti sa savremenim shvatanjem alkohola.
Policija je uhapsila 31-godišnjeg državljanina Ukrajine, dok nadležni organi utvrđuju sve okolnosti napada i njegov mogući motiv.
Oštra pouka ave Justina Popovića ne ostavlja prostor za opravdanja, već svakoga suočava sa pitanjem kako svojim postupcima služi Bogu.