SME LI DA SE PRIČESTI ČOVEK KOJI JE SAV CRN OD GREHA: Odgovor Svetog Serafima Sarovskog iznenadiće mnoge
Kada čovek misli da je predaleko od Boga, ove reči ruskog svetitelja vraćaju nadu.
U sekundi posle greha, prema starcu Nikonu Voborjevu, odlučuje se unutrašnji ishod, a jedna kratka molitva menja tok onoga što sledi.
Često se dešava da čovek, čim postane svestan greha, ne krene odmah ka pokajanju, već ga odlaže. Umesto da se obrati Bogu, javlja se stid koji ne donosi olakšanje, već povlačenje u sebe. Greh tada ne prestaje, već se nastavlja kroz ćutanje i unutrašnje opravdavanje. U takvom trenutku, kada čovek stoji između pada i povratka, otvara se prostor za pouku igumana Nikona Voborjeva, koja jasno pokazuje izlaz.
- Čak i kad padneš u greh, odmah po učinjenom grehu treba vapijati Gospodu, i ne stideti se, unizi se misleno pred Bogom, govoreći: Gospode, evo vidiš šta ja radim, pomiluj me, pomozi mi, oslobodi me od vlasti đavola - govorio je iguman Nikon.
U ovoj kratkoj, ali snažnoj rečenici sadržan je jednostavan put povratka: ne odlagati i ne čekati da prođe vreme, već se odmah obratiti Bogu. Rešenje nije u skrivanju greha, već u njegovom priznavanju pred Bogom. Tada se prekida krug pada, u trenutku kada čovek prestane da se oslanja na sebe i iskreno zatraži milost.

Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 92 (6,11-17)
11. Tako i vi smatrajte sebe da ste mrtvi grehu, a živi Bogu u Hristu Isusu, Gospodu našem. 12. Da ne caruje, dakle, greh u vašemu smrtnom telu, da ga slušate u pohotama njegovim; 13. niti dajite udove svoje grehu za oružje nepravde; nego predajte sebe Bogu, kao oživljeni iz mrtvih, i udove svoje Bogu za oružje pravde. 14. Jer greh neće vama ovladati, pošto niste pod zakonom nego pod blagodaću.
15. Šta dakle? Hoćemo li grešiti kad nismo pod zakonom nego pod blagodaću? Nikako! 16. Ne znate li da kome dajete sebe za sluge u poslušnost, sluge ste onoga koga slušate: ili greha za smrt, ili poslušnosti za pravednost. 17. Ali Bogu hvala što beste sluge grehu pa poslušaste od srca pravilo nauke kojoj se predadoste;
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)
13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli.
16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Jevanđelje po Mateju, začalo 26. (8,14-23)
14. I došavši Isus u dom Petrov, vide taštu njegovu gde leži i groznica je trese. 15. I dotače se ruke njene, i pusti je vatra, i ustade i služaše mu. 16. A kada bi veče, dovedoše k njemu besomučnih mnogo, i izagna duhove rečju, i sve bolesnike isceli, 17. da se ispuni što je kazao Isaija prorok govoreći: „On nemoći naše uze i bolesti ponese.” 18. A kada vide Isus mnogo naroda oko sebe, zapovedi da pređu na onu stranu. 19. I pristupivši jedan književnik reče mu: „Učitelju, ići ću za tobom kud god pođeš.”
20. Reče mu Isus: „Lisice imaju jame i ptice nebeske gnezda, a Sin Čovečiji nema gde glavu zakloniti.” 21. A drugi od učenika njegovih reče mu: „Gospode, dopusti mi najpre da odem i ukopam oca svoga.” 22. A Isus mu reče: „Hajde za mnom, a ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtve.”23. I kad uđe u lađu, za njim uđoše učenici njegovi.
Kada čovek misli da je predaleko od Boga, ove reči ruskog svetitelja vraćaju nadu.
Umesto odgovora, ljutnje i potrebe da dokažemo ko je u pravu, veliki ruski duhovnik upućuje na molitvu za onoga koji nas je povredio, otkrivajući put kojim se čuva mir srca i umnožava hrišćanska ljubav.
Reči svetogorskog starca nude neočekivan odgovor na jedno od najtežih pitanja vere i života: zašto patnja uopšte postoji i šta se u njoj može otkriti.
Njegove reči o grehu, pokajanju i unutrašnjem miru podsećaju vernike da se uzrok mnogih životnih borbi ne traži samo spolja, već i u stanju sopstvenog srca.
Svetogorski starac podseća da Hristos ni čoveka koji je sagrešio ne prestaje da poziva na pokajanje, borbu i povratak Njemu.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 20. veka otkriva da ispovest ne obuhvata samo velika sagrešenja, već i skrivene slabosti koje razaraju dušu.
Želeći da se zaštite od zla, mnogi nesvesno upadaju u stanje koje im oduzima spokoj i udaljava ih od istinske vere.
Mnoge ljude uznemiravaju neželjene i teške pomisli, ali ruski svetitelj objašnjava da greh ne nastaje samim iskušenjem, već onda kada čovek svesno prihvati ono što mu se javlja u umu i srcu.
Veliki duhovnik našeg vremena upozoravao je da problem ne mora biti u bahatosti i otvorenoj oholosti, već u uverenju da smo dovoljno dobri, zbog čega prestajemo da preispitujemo sopstvene postupke i slabosti.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Vernici često zanemare kako prilaze Svetoj čaši.
Za pravoslavnog hrišćanina sloboda ne znači da čovek može da radi sve što želi i da sam sebi određuje šta je dobro, a šta zlo.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Manastir obeležava 540 godina od osnivanja, 270 godina od osvećenja hrama i dve decenije od obnove monaškog života, uz podsećanje na njegovu veliku duhovnu i kulturnu ulogu kroz istoriju.
Umesto mlevenog mesa, koriste se sočni komadi svinjetine i mnogo crnog luka, a završni korak receptu daje poseban ukus.
Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji.