Jedan od najvećih besednika 21. veka, doktor teologije, psihologije i muzike, oslanjajući se na reči svetaca i iskustva doktora Maksima Mihajloviča Žižilenka, naglašava da psalmopojanje može vratiti harmoniju između tela, duše i duha, čak i u najtežim uslovima.
Crkvena muzika, duboko ukorenjena u pravoslavnoj tradiciji, ima blagotvoran uticaj na dušu i telo. Ovaj terapeutski aspekt crkvene muzike objašnjen je u svetim knjigama i potvrđen u žitijima mnogih svetaca.
O ovoj temi na nadahnut i slikovit način govori protojerej-stavrofor, prof. dr Miloš Vesin, umirovljeni paroh južnočikaški, prvi dirigent svešteničkog hora Eparhije šumadijske “Sveti Sava,” koji je pored Bogoslovskog fakulteta u Beogradu završio i studije psihologije i muzike (odsek solo-pevanje i dirigovanje). Postdiplomske studije iz teologije završio je u Lucernu, a usavršavao je muziku i psihologiju u Lozani, Parizu i Kembridžu.
Irmos
Otac Miloš Vesin i Irena Čolović iz Udruženja Irmos
Govoreći na duhovnoj tribini u Čačku “Pevati Bogu = staviti svoj život u stihove” u okviru manifestacije Horsko sretanje pod Kablarom, otac Miloš Vesin istakao je važnost umerenog psalmopojanja, navodeći reči Svetog Jovana Lestvičnika:
- Sveti Jovan Lestvičnik, iguman Sinajskog manastira, jedan od najsjajnijih umova sveta, rekao je da psalmopojanje ili pevanje psalama, ako je umereno, blaži dušu. A to je zapravo nastavak starozavetne teorije o terapijskom delovanju muzike.
Otac Miloš dalje objašnjava kako se različite škole muzičke terapije danas primenjuju za postizanje harmonije između tela, duše i duha:
- Mi danas obično govorimo o različitim školama: postoji bečka, postoji minhenska škola muzičke terapije, pomoću kojih se mnogi ljudi vraćaju u prvobitno harmonično stanje. Jer svaka bolest je disbalans između tela, duše i duha. Međutim, retko ko pominje prvog praktičnog muzičkog terapeuta u 20. veku. To je bio doktor Maksim Mihajlovič Žižilenko, neuropsihijatar. Zvali su ga "anđeo Taganke", jer je bio psihijatar tog čuvenog zatvora Taganka u Moskvi. Bio je i lični prijatelj patrijarha Tihona.
Udruženje Irmos
Horsko sretanje pod Kablarom
Otac Mioš se osvrće na značaj crkvenog pojanja u praksi doktora Žižilenka, posebno tokom njegovog zarobljeništva u logoru na Soloveckim ostrvima:
- Taganka je bila zloglasni zatvor u Moskvi, u kome je Žižilenko bio psiholog. Kasnije je tajno primio monaški čin, po blagoslovu patrijarha Tihona i postao prvi katakombni episkop Ruske pravoslavne crkve u 20. veku. Posle je bio prognan na ono najozloglašenije mesto. A gle čuda, to najozloglašenije mesto bilo je ni manje ni više nego na jednom od najsvetijih mesta Stare Rusije, a to su Solovecka ostrva, gde je bio čuveni Solovecki manastir, koji je obnovljen i danas postoji.
U teškim uslovima logora, doktor Žižilenko je koristio crkveno pojanje kao sredstvo lečenja:
- Komunisti bogoborci su taj manastir pretvorili u logor specijalne namene. Najstrožiji logor koji je postojao u Sovjetskom Savezu dvadesetih i tridesetih godina, namenjen prvenstveno episkopima, sveštenicima, monasima i licima koja su bila izuzetno aktivna u crkvi, među njima posebno i horskim pevačima. Kada je doktor Žižilenko dospeo kao politički osuđenik na ta ostrva, niko mu nije dozvolio da tamo praktikuje ono što je znao najbolje - medicinu.
Irmos
Tek kad je zavladala epidemija tifusa, ostali lekari koji su tu bili kao logoraši, ali i oni koji su bili zaposleni, nekako su umolili upravu logora da povere jedan deo na staranje i doktoru Žižilenku. Istorija ruske medicine svedoči, brojni dokumenti govore o tome da je najmanji broj smrtnih slučajeva bio u barakama koje su bile pod nadzorom doktora Žižilenka - pripoveda protojerej-stavrofor Miloš Vesin.
Uprkos nedostatku lekova, Žižilenko je uspevao da leči koristeći svoje znanje o crkvenom pojanju:
- U ono vreme je bilo jako malo lekova i za one koji su bili na slobodi, a za političke zarobljenike gotovo da ih nije bilo uopšte. On je vrlo često morao da se snalazi uz pomoć štapa i kanapa. Nije imao više šta da ponudi osim obične čaše vode.
Eventualno, ko bi dobio nekad neki prokrijumčareni aspirin, to je bio vrhunac terapije. On je, s obzirom na to da je sam dobro poznavao crkveno pojanje i bio dobar pojac, počeo ljudima da peva. I onda je vremenom uspostavio jedan sistem, zato što je video kakav uticaj imaju različiti glasovi. U pravoslavnom pojanju postoji osam glasova, osam modusa, i on je znao kako svaki određeni glas deluje na određenu vrstu obolenja - ističe otac Miloš.
Udruženje Irmos
Horsko sretanje pod Kablarom
Na kraju, otac Miloš Vesin zaključuje koliko je značajno poznavanje blagotvornih dejstava crkvene muzike, koja su potvrđena i u svetim knjigama:
- Na osnovu ovoga možemo da vidimo koliko su starozavetni sveci i Sveti Jovan Lestvičnik bili u pravu kada su govorili o blagotvornom dejstvu crkvenog pevanja. I sada dolazimo do jedne čarobne, možda najčarobnije knjige, do leka koji je svakome od nas dostupan. Nalazi se u knjizi koja se zove Sveto pismo, a postoji i izdvojeno, kao psaltir, deo Svetog pisma, deo Starog zaveta.
Crkvena muzika, sa svojom duhovnom i terapeutskom snagom, ostaje neprocenjiv izvor utehe i isceljenja, dokaz da zvučni glasovi mogu dopreti do najdubljih delova našeg bića i doneti ravnotežu, mir, duhovno, duševno i telesno blagostanje.
Nastupom tri hora i pojaca, uz izvođenje dela velikih srpskih kompozitora, 27. juna u 19 časova u kripti Spomen-hrama na Vračaru započeće ciklus "Dani muzike na Vračaru", uz evociranje duha bogate muzičke baštine našeg naroda.
Bivši rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog govori o tome kako post ovim danima, izuzev u „trapavim nedeljama“ i siruposnoj sedmici, povezuje vernike sa Hristovim stradanjem i otkriva dublje slojeve duhovnosti.
U svetu punom izazova, reči blaženopočivšeg poglavara SPC nas podsećaju na značaj porodičnih vrednosti i predstavljaju svetli primer kako da živimo u harmoniji i ljubavi sa svojim najmilijima, čuvajući porodicu kao sveto mesto.
Na praznik Svete Trojice, poglavar Ruske pravoslavne crkve služio je Božanstvenu liturgiju u Sveto-Trojičkoj Sergijevoj lavri i uputio snažne reči vernicima o jačini i moći vere, njenoj ulozi u savremenom svetu i važnosti molitve za budućnost.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na proročanstvo Isaije o svetu bez rata i poziva svakog vernika da preobrazi strasti u ljubav, stid u pokajanje i duhovnu borbu u seme unutrašnjeg mira.
U manastiru Kovilj snimljeni prvi kadrovi antiratne drame Dragoljuba Elčića po scenariju Željka Pržulja, nastale po „Dnevniku ratnog hirurga“ dr Miodraga Lazića, uz podršku Srpske pravoslavne crkve i Filmskog centra Srbije.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Na praznik Duhova, 8. juna, grad podno Čaira biće domaćin horovima iz devet zemalja koji će u Sabornom hramu uzdignuti molitvu kroz pesmu — u duhu Milanskog edikta i pod blagoslovom mitropolita niškog Arsenija. Završnica festivala održaće se 12. juna u Hramu Svetog Save u Beogradu.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na proročanstvo Isaije o svetu bez rata i poziva svakog vernika da preobrazi strasti u ljubav, stid u pokajanje i duhovnu borbu u seme unutrašnjeg mira.
U manastiru Kovilj snimljeni prvi kadrovi antiratne drame Dragoljuba Elčića po scenariju Željka Pržulja, nastale po „Dnevniku ratnog hirurga“ dr Miodraga Lazića, uz podršku Srpske pravoslavne crkve i Filmskog centra Srbije.
Na Preobraženje Gospodnje pre tri decenije, omiljeni duhovni vođa je u svojim molitvama i opomenama ukazao na snagu vere, mira i odanosti Bogu, ostavljajući poruku koja i danas inspiriše pravoslavne vernike u svetu punom izazova.
Recept iz Velikog posnog kuvara autorke Nade Marković otkriva kako se od najjednostavnijih sastojaka može napraviti brzo, ukusno i iznenađujuće fino jelo koje će obogatiti svaku trpezu u vreme posta.