Jedan od najvećih besednika 21. veka, doktor teologije, psihologije i muzike, oslanjajući se na reči svetaca i iskustva doktora Maksima Mihajloviča Žižilenka, naglašava da psalmopojanje može vratiti harmoniju između tela, duše i duha, čak i u najtežim uslovima.
Crkvena muzika, duboko ukorenjena u pravoslavnoj tradiciji, ima blagotvoran uticaj na dušu i telo. Ovaj terapeutski aspekt crkvene muzike objašnjen je u svetim knjigama i potvrđen u žitijima mnogih svetaca.
O ovoj temi na nadahnut i slikovit način govori protojerej-stavrofor, prof. dr Miloš Vesin, umirovljeni paroh južnočikaški, prvi dirigent svešteničkog hora Eparhije šumadijske “Sveti Sava,” koji je pored Bogoslovskog fakulteta u Beogradu završio i studije psihologije i muzike (odsek solo-pevanje i dirigovanje). Postdiplomske studije iz teologije završio je u Lucernu, a usavršavao je muziku i psihologiju u Lozani, Parizu i Kembridžu.
Irmos
Otac Miloš Vesin i Irena Čolović iz Udruženja Irmos
Govoreći na duhovnoj tribini u Čačku “Pevati Bogu = staviti svoj život u stihove” u okviru manifestacije Horsko sretanje pod Kablarom, otac Miloš Vesin istakao je važnost umerenog psalmopojanja, navodeći reči Svetog Jovana Lestvičnika:
- Sveti Jovan Lestvičnik, iguman Sinajskog manastira, jedan od najsjajnijih umova sveta, rekao je da psalmopojanje ili pevanje psalama, ako je umereno, blaži dušu. A to je zapravo nastavak starozavetne teorije o terapijskom delovanju muzike.
Otac Miloš dalje objašnjava kako se različite škole muzičke terapije danas primenjuju za postizanje harmonije između tela, duše i duha:
- Mi danas obično govorimo o različitim školama: postoji bečka, postoji minhenska škola muzičke terapije, pomoću kojih se mnogi ljudi vraćaju u prvobitno harmonično stanje. Jer svaka bolest je disbalans između tela, duše i duha. Međutim, retko ko pominje prvog praktičnog muzičkog terapeuta u 20. veku. To je bio doktor Maksim Mihajlovič Žižilenko, neuropsihijatar. Zvali su ga "anđeo Taganke", jer je bio psihijatar tog čuvenog zatvora Taganka u Moskvi. Bio je i lični prijatelj patrijarha Tihona.
Udruženje Irmos
Horsko sretanje pod Kablarom
Otac Mioš se osvrće na značaj crkvenog pojanja u praksi doktora Žižilenka, posebno tokom njegovog zarobljeništva u logoru na Soloveckim ostrvima:
- Taganka je bila zloglasni zatvor u Moskvi, u kome je Žižilenko bio psiholog. Kasnije je tajno primio monaški čin, po blagoslovu patrijarha Tihona i postao prvi katakombni episkop Ruske pravoslavne crkve u 20. veku. Posle je bio prognan na ono najozloglašenije mesto. A gle čuda, to najozloglašenije mesto bilo je ni manje ni više nego na jednom od najsvetijih mesta Stare Rusije, a to su Solovecka ostrva, gde je bio čuveni Solovecki manastir, koji je obnovljen i danas postoji.
U teškim uslovima logora, doktor Žižilenko je koristio crkveno pojanje kao sredstvo lečenja:
- Komunisti bogoborci su taj manastir pretvorili u logor specijalne namene. Najstrožiji logor koji je postojao u Sovjetskom Savezu dvadesetih i tridesetih godina, namenjen prvenstveno episkopima, sveštenicima, monasima i licima koja su bila izuzetno aktivna u crkvi, među njima posebno i horskim pevačima. Kada je doktor Žižilenko dospeo kao politički osuđenik na ta ostrva, niko mu nije dozvolio da tamo praktikuje ono što je znao najbolje - medicinu.
Irmos
Tek kad je zavladala epidemija tifusa, ostali lekari koji su tu bili kao logoraši, ali i oni koji su bili zaposleni, nekako su umolili upravu logora da povere jedan deo na staranje i doktoru Žižilenku. Istorija ruske medicine svedoči, brojni dokumenti govore o tome da je najmanji broj smrtnih slučajeva bio u barakama koje su bile pod nadzorom doktora Žižilenka - pripoveda protojerej-stavrofor Miloš Vesin.
Uprkos nedostatku lekova, Žižilenko je uspevao da leči koristeći svoje znanje o crkvenom pojanju:
- U ono vreme je bilo jako malo lekova i za one koji su bili na slobodi, a za političke zarobljenike gotovo da ih nije bilo uopšte. On je vrlo često morao da se snalazi uz pomoć štapa i kanapa. Nije imao više šta da ponudi osim obične čaše vode.
Eventualno, ko bi dobio nekad neki prokrijumčareni aspirin, to je bio vrhunac terapije. On je, s obzirom na to da je sam dobro poznavao crkveno pojanje i bio dobar pojac, počeo ljudima da peva. I onda je vremenom uspostavio jedan sistem, zato što je video kakav uticaj imaju različiti glasovi. U pravoslavnom pojanju postoji osam glasova, osam modusa, i on je znao kako svaki određeni glas deluje na određenu vrstu obolenja - ističe otac Miloš.
Udruženje Irmos
Horsko sretanje pod Kablarom
Na kraju, otac Miloš Vesin zaključuje koliko je značajno poznavanje blagotvornih dejstava crkvene muzike, koja su potvrđena i u svetim knjigama:
- Na osnovu ovoga možemo da vidimo koliko su starozavetni sveci i Sveti Jovan Lestvičnik bili u pravu kada su govorili o blagotvornom dejstvu crkvenog pevanja. I sada dolazimo do jedne čarobne, možda najčarobnije knjige, do leka koji je svakome od nas dostupan. Nalazi se u knjizi koja se zove Sveto pismo, a postoji i izdvojeno, kao psaltir, deo Svetog pisma, deo Starog zaveta.
Crkvena muzika, sa svojom duhovnom i terapeutskom snagom, ostaje neprocenjiv izvor utehe i isceljenja, dokaz da zvučni glasovi mogu dopreti do najdubljih delova našeg bića i doneti ravnotežu, mir, duhovno, duševno i telesno blagostanje.
Nastupom tri hora i pojaca, uz izvođenje dela velikih srpskih kompozitora, 27. juna u 19 časova u kripti Spomen-hrama na Vračaru započeće ciklus "Dani muzike na Vračaru", uz evociranje duha bogate muzičke baštine našeg naroda.
Bivši rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog govori o tome kako post ovim danima, izuzev u „trapavim nedeljama“ i siruposnoj sedmici, povezuje vernike sa Hristovim stradanjem i otkriva dublje slojeve duhovnosti.
U svetu punom izazova, reči blaženopočivšeg poglavara SPC nas podsećaju na značaj porodičnih vrednosti i predstavljaju svetli primer kako da živimo u harmoniji i ljubavi sa svojim najmilijima, čuvajući porodicu kao sveto mesto.
Na praznik Svete Trojice, poglavar Ruske pravoslavne crkve služio je Božanstvenu liturgiju u Sveto-Trojičkoj Sergijevoj lavri i uputio snažne reči vernicima o jačini i moći vere, njenoj ulozi u savremenom svetu i važnosti molitve za budućnost.
Pouka podvižnika iz Manastira Optinska pustinja pokazuje kako kroz dela i trud, čak i bez početne ljubavi, možemo privući božansku svetlost i otkriti istinsku toplinu u srcu.
Jednostavno jelo iz rerne, sastavljeno od onoga što se nađe u kuhinji, idealno je za sporu nedelju, razgovore za stolom i decu koja već posle prvog zalogaja pitaju ima li još.
Povodom 850 godina od rođenja Svetog Save, u Hramu Svetog Save od 22. do 31. januara biće održana velika manifestacija sa bogosluženjima, predavanjima, izložbom i svečanom akademijom.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Strah od nerazumevanja često zaustavlja vernike, ali jedna mudrost optinskog monaha pokazuje kako strpljenje i smirenje otvaraju vrata duhovnog mira i Božije blagodati.
Na praznik Duhova, 8. juna, grad podno Čaira biće domaćin horovima iz devet zemalja koji će u Sabornom hramu uzdignuti molitvu kroz pesmu — u duhu Milanskog edikta i pod blagoslovom mitropolita niškog Arsenija. Završnica festivala održaće se 12. juna u Hramu Svetog Save u Beogradu.
Pouka podvižnika iz Manastira Optinska pustinja pokazuje kako kroz dela i trud, čak i bez početne ljubavi, možemo privući božansku svetlost i otkriti istinsku toplinu u srcu.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da i u trenucima najveće tuge, kada se čini da ništa ne može da spasi srce, vera i molitva otvaraju put i daju snagu koja nadilazi ljudske slabosti.
Književnik, publicista i borac za Kosovo i Njegoševo duhovno nasleđe, Komnen Bećirović ostavio je za sobom delo koje ne pripada prolaznosti, već istini i Crkvi.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da i u trenucima najveće tuge, kada se čini da ništa ne može da spasi srce, vera i molitva otvaraju put i daju snagu koja nadilazi ljudske slabosti.
Srpska pravoslavna crkva 17. januara molitveno se seća izabranih učenika Gospodnjih, koji su rame uz rame s dvanaestoricom širili Jevanđelje i postavili temelje Crkve.