Uz liturgiju, besede episkopa i bogat duhovni program, vernici iz svih krajeva sabrali su se u manastiru Svetog Nikolaja Srpskog, osećajući snagu svetiteljeve ljubavi i blagoslova koji povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost srpskog naroda.
Manastir Svetog Nikolaja Srpskog na Soko Gradu svečano je proslavio hramovnu slavu u subotu, 15. marta 2025. godine, sabirajući vernike iz raznih krajeva srpske zemlje pod svodovima svetinje posvećene ovom velikom svetitelju.
Na svečanoj liturgiji, koju je služio episkop valjevski Isihije, uz sasluženje episkopa šabačkog Jeroteja i mnogobrojnih sveštenika i monaha eparhija Valjevske i Šabačke, odzvanjala je molitva kao nebeski poj, sjedinjujući sve prisutne u jedinstvu vere, ljubavi prema Bogu i poštovanju prema svetitelju.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Doček vladike Jeroteja u porti hrama
U svojoj besedi, vladika Isihije podsetio je na neprolaznu veličinu Svetog Nikolaja Žičkog i Leličkog, ističući da ga srpski narod doživljava kao sina i naslednika Svetog Save.
- Iako ih dele vekovi, među njima je toliko bliskosti i toliko duboko opštenje. Njihova ljubav prema Bogu i narodu pokazuje put kojim treba da idemo – putem svetosavlja. Vladika Nikolaj, kao veliki duhovni pregalac, ostavio nam je bogato nasleđe, ne samo kroz svoja teološka dela i bogoslovske pouke, već i kroz pesme koje su dirale srce vernog naroda. Njegov život bio je utkan u živu veru srpskog naroda, a njegova misija nastavlja da živi u našem duhovnom biću - kazao je vladika Isihije.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika Isihije
Po osvećenju slavskih darova, prisutnima se obratio episkop Jerotej, podsećajući na trud blaženopočivšeg vladike Lavrentija, koji je s ljubavlju prikupljao i objavljivao dela Svetog Nikolaja.
Foto: preuzeto sa sajta spc.rs
Sveta tajna pričešća
- Ovaj manastir je, uz sabrana dela svetitelja, njegova druga zadužbina – podignuta ne samo da čuva uspomenu na Svetog Nikolaja, već i da nastavi njegovu misiju. Sveti Nikolaj bio je intelektualac, ali i pastir koji je duboko poznavao dušu svog naroda. Njegova ljubav prema srpskom rodu bila je ogromna, i verujemo da se, baš kao što je opisao u Nebeskoj liturgiji, i sada pred licem Tvorca moli za svoje potomke, da prevaziđu deobe i ostanu na putu Božje istine - istakao je episkop Jerotej.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Osveštavanje slavskih darova
Radost praznika upotpunio je bogat kulturno-umetnički program. Pevačke grupe učenika Osnovne škole "Petar Vragolić" iz Ljubovije, pod rukovodstvom Verice Knežević, svojim glasovima unele su toplinu i radost u srce svakog prisutnog. Recitator Vlada Mićić dirljivim kazivanjem podsetio je na svetiteljeve mudrosti, dok je harmonikaš Igor Stepanović svojim izvođenjem uneo duh radosti u praznično sabranje. Istorijski čas o Soko Gradu, koji je održao gospodin Sreten Cvetojević, osvetlio je značaj ovog svetog mesta u istoriji i duhovnom životu srpskog naroda.
Uz miris tamjana i slavskog kolača, uz zvuke duhovnih pesama i srdačne razgovore, proslava hramovne slave manastira Svetog Nikolaja Srpskog bila je istinski praznik vere, sabornosti i ljubavi, potvrđujući još jednom zašto narod s ponosom naziva svetitelja iz Lelića "Sveti Nikolaj Svesrpski i Svepravoslavni".
U atmosferi duboke molitve i zajedništva, sveštenici Eparhije šabačke koji su u mirovini, zajedno sa episkopom Jerotejem, obeležili su praznik Svetog Simeona, slaveći ljubav i snagu svoje službe.
Episkop šabački obišao šumske prostranstva svoje eparhije i upoznao se sa planovima za održivo upravljanje, koji donose koristi manastirima i vernicima.
U paraklisu Svetog velikomučenika Teodora Tirona u kasarni „Topčider“, episkop lipljanski i vojni služio je liturgiju, osvetio slavske darove i sa starešinama i vojnicima prelomio slavski kolač, podsećajući na neraskidivu vezu između vojske i Crkve.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Potomci Srba stradalih u ustaškom zločinu predložili obnovu Hrama Svetog Spasa, srušenog 1942. godine, i izgradnju Crkve Spasa na krvi na Mrakovici, kao trajnog pomena kozaračkim mučenicima.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Veliki srpski svetitelj upozorava da se opasnost ne prepoznaje uvek spolja, već se često javlja kroz unutrašnje nemire, pomisli i namere, zbog čega hrišćanin mora da čuva svoj um i srce.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Episkop šabački služio je liturgiju u hramu Sabora Srba Svetitelja i besedio o veri rimskog kapetana, smirenosti pred Bogom i čistoti duše koju Hristos traži od svakoga,
Mališani iz Beograda, Šapca i Loznice dočekala su vladiku u Soko Gradu, gde su mu pokazala kako izrađuju mozaike i pripremaju prosfore, učeći o veri, tradiciji i životu u Hristu.
Na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice, vladika šabački Jerotej služio je liturgiju u svetinji staroj više od sedam vekova, čija istorija objedinjuje podvige svetitelja, iskušenja pod turskom vlašću i neprolaznu duhovnu snagu.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Okruženi porodicama i prijateljima, mladi oficiri želeli su da upravo sa patrijarhom Porfirijem podele jedan od najvažnijih trenutaka u svom životu i prime njegov očinski blagoslov.
Na praznik Presvete Bogorodice Trojeručice, svetinja na Kosovu i Metohiji dobila je prvog monaha Simeona. Mitropolit Teodosije govorio je o isceliteljskoj sili Bogorodice i obnovi monaškog života, uz podsećanje na vezu sa Hilandarom.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Jedan od najvoljenijih srpskih duhovnika govorio je da čovek svojim prisustvom može da kaže više od mnogih saveta, jer se ono što nosi u duši prepoznaje i bez reči.
Okruženi porodicama i prijateljima, mladi oficiri želeli su da upravo sa patrijarhom Porfirijem podele jedan od najvažnijih trenutaka u svom životu i prime njegov očinski blagoslov.