Mališani iz Beograda, Šapca i Loznice dočekala su vladiku u Soko Gradu, gde su mu pokazala kako izrađuju mozaike i pripremaju prosfore, učeći o veri, tradiciji i životu u Hristu.
Na svetom mestu iznad Drine, gde mir, priroda i molitva dišu istim dahom, episkop šabački Jerotej posetio je prvu grupu ovogodišnje Duhovne škole u Soko Gradu. Njegov dolazak uneo je posebnu radost među polaznike, koji ovih dana uče kako da kroz molitvu i rad svojim rukama proslave Gospoda.
Tokom posete, vaspitači Duhovne škole upoznali su vladiku sa dosadašnjim ostvarenim ciljevima i rezultatima, ali i sa bogatim programom koji ih tek očekuje u narednim danima. Vladija Jerotej prisustvovao je radionicama na kojima su deca izrađivala mozaike i učila da pripremaju prosfore – hleb koji se sa strahom Božijim i ljubavlju prinosi na liturgiji.
Sa njegovim blagoslovom, Misionarski centar „Soko Grad“ Eparhije šabačke, u saradnji sa Arhiepiskopijom beogradsko-karlovačkom, nastavlja ovogodišnji program Duhovne škole, u koju je 1. jula stigla i druga grupa polaznika.
SPC
Manastir Soko Grad
Pedesetoro dece iz Beograda, Šapca i Loznice, zajedno sa svojim vaspitačima, sabralo se u porti Sabornog hrama u Šapcu, gde je sveštenik Vladimir Perić služio čin priziva Svetog Duha i preneo blagoslove episkopa Jeroteja. Na putu ka Soko Gradu, učenici su posetili i manastir Čokešinu, nastavljajući svoje putovanje kroz molitvu, pouke i praktične radionice.
Njihov boravak u Soko Gradu trajaće sedam dana, tokom kojih će kroz bogosluženja, ekskurzije, radionice i kvizove učiti o pravoslavnoj veri, istoriji, kulturi i tradiciji, stičući znanja koja ostaju kao najlepša uspomena detinjstva.
Po završetku programa druge grupe, 7. jula, Duhovna škola nastavlja svoj rad dolaskom treće grupe polaznika, koji će, baš kao i njihovi prethodnici, Soko Grad napustiti duhovno obogaćeni, sa srcem ispunjenim molitvom i radošću u Hristu.
Iako deluju mirno i srećno u ranom detinjstvu, mnoga deca kasnije postaju buntovna i izgubljena. Starac Pajsije objašnjava zašto pravila, red i perfekcionizam ne mogu zameniti toplinu vere, nežnost i majčinsku molitvu.
Na liturgiji koju je služio mitropolit Atanasije sabralo se mnoštvo vernika, a najemotivniji trenutak nastao je kada su najmlađi prilazili da prime svetu tajnu. Vladika je u besedi naglasio da ne postoji važnija hrana od one nebeske – koja ispunjava i telo i srce.
Usrdna molitva majki ima neuništivu snagu u borbi protiv zla i njena reč menja sudbinu cele porodice — otkrijte molitvu koja svakom detetu donosi zaštitu i blagoslov.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Episkop šabački služio je liturgiju u hramu Sabora Srba Svetitelja i besedio o veri rimskog kapetana, smirenosti pred Bogom i čistoti duše koju Hristos traži od svakoga,
Uz liturgiju, besede episkopa i bogat duhovni program, vernici iz svih krajeva sabrali su se u manastiru Svetog Nikolaja Srpskog, osećajući snagu svetiteljeve ljubavi i blagoslova koji povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost srpskog naroda.
Posle ivanjdanske liturgije u Hramu Vaznesenja Gospodnjeg u Crnoj Bari, episkop Jerotej je svojom besedom i darivanjem Biblija za decu preneo poruku nade i vere, u trenutku kada je Srbima sa Kosmeta svaka podrška neprocenjiva.
Paroh hrama Svetog Aleksandra Nevskog u Moskvi otkriva zašto uplašena deca gube poverenje u Boga i kako ljubav, molitva i nežan razgovor otvaraju put istinskoj veri.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.