Katoličanstvo 21.08.2025 | 09:39

ŠTA AKO DECA PLAČU U CRKVI: Iskustvo majke trojice dečaka koje svaki roditelj treba da čuje - ovo su njeni saveti

Slika Autora
Izvor: religija.rs
ŠTA AKO DECA PLAČU U CRKVI: Iskustvo majke trojice dečaka koje svaki roditelj treba da čuje - ovo su njeni saveti
aerogondo2/Shutterstock,Aquarius Studio/Shutterstock

Majka trojice malih dečaka podelila je svoje iskustvo vezano za odlazak na nedeljnu misu sa decom.

Odlazak u crkvu i prisustvovanje nedeljnoj misi, kod katolika, može biti stresno ukoliko sa sobom vodite malu decu, koja još uvek nemaju razvijenu svest o značaju crkve i svetosti mesta na kom se nalaze.

Međutim, iskustvo jedne majke trojice male dece može vam pomoći da bolje razumete svoje najmlađe i poštedite sebe preteranog stresa, budući da je ovo izazov sa kojim se suočavaju gotovo svi roditelji širom sveta.

Njeno iskustvo i savete vam prenosimo u celosti.

- Sa trojicom malih dečaka, odlazak na misu umeo je da bude najstresniji deo mog nedeljnog dana. Pitam se - hoće li beba zaplakati baš u trenutku pričesti i hoću li juriti trogodišnjaka u prolazu, između dva reda... Mračne slike prolaze mi kroz glavu dok ih oblačim za crkvu. Ali Bog voli decu i čak i najhaotičniji trenuci iz crkve možda će mi za desetak godina izgledati dragoceno.

- Zato, evo nekoliko misli koje mogu pomoći da sačuvate mir ako se i vi nalazite u sličnoj situaciji.

1. Bog vidi trud vaše dece - i vaš.

CartoonMini/Shutterstock.
 

Ovo je moja "čaša napola puna" misao kada ponašanje dece nije baš idealno. Možda nisu mogli da sede mirno i ćute celu službu. Ali za dvogodišnjaka i 25 minuta je veliki izazov. Znam da Bog vidi da se on trudi da pokaže poštovanje - i da se ja trudim da ga tome naučim.

2. Deca ponekad na svoj način slave Boga.

Naravno, to ne znači da treba da ih pustimo da remete bogosluženje kako žele. Ali vredi se podsetiti da, kada mala deca postanu bučna, možda ne žele da ometaju - već da učestvuju.

- Moj najstariji sin je, dok je bio beba, često glasno uzvikivao tokom mise, i to poprilično odlučno. Bilo mi je uznemirujuće što izgleda kao da se "ljuti" na svetu službu, dok mi muž nije predložio da to možda "grdi đavola". I od tada smo te ispade zvali upravo tako - njegovo "dranje na đavola“.

3. Uvek postoji sledeća nedelja.

Nema sumnje da je deci teško da se ponašaju kako dolikuje u crkvi. Ali pred vama je još mnogo godina zajedničkih odlazaka u hram i ako istrajete u tome da ih naviknete, vremenom će se stvari popraviti. Ako je ova nedelja bila teška - ostavite je iza sebe i pokušajte ponovo sledeće.

4. I vaše duhovne potrebe su važne.

Rawpixel.com/Shutterstock
 

Jedna od najtežih stvari kod nestašne dece jeste što vam često onemoguće da se duhovno "napunite“ u crkvi.

- Iskreno, ponekad se moj muž i ja dogovorimo da idemo odvojeno, jedan od nas vodi najstarije dete na Liturgiju, dok drugi ide kasnije sam. To je sasvim opravdano rešenje u periodu kada deca zahtevaju mnogo pažnje. Znam i roditelje koji posećuju bogosluženja i u toku nedelje, kako bi imali malo mira i tišine. Kad sam i sama počela da praktikujem to, primetila sam da sam mnogo strpljivija prema deci kada smo svi zajedno u crkvi. Možda nisam ni bila svesna koliko sam zapravo bila frustrirana što ne mogu da se saberem tokom bogosluženja.

5. Vaša deca upijaju više nego što mislite.

Irina WS/Shutterstock
 

 

Uprkos svemu, vredi imati na umu da deca često prime više duhovnog sadržaja nego što deluje.

- Dešavalo mi se da mi postave pitanja nakon mise koja su pokazivala da su, i pored sve svoje zauzetosti "ometanjem", ipak pažljivo slušali i zapamtili neke važne stvari.

6. Isus je rekao: „Pustite decu k meni da dolaze.“

Zna da ume biti teško kada čujete komentare ljudi koji ne razumeju decu. Ponekad kao da veruju da, ako se dete ponaša loše, to znači da mu niste ni objasnili da je crkva mesto poštovanja i tišine.

Ali utešite se - Isus zna kakva su deca. I raduje se što su blizu njega.