NIŠTA DUŠU NE ČINI TAKO SMIRENOM KAO OVA STVAR! Sveti Grigorije Sinait o melemu za sve rane
Za pravoslavne vernike, ćutanje je put samospoznaje i duhovnog rasta, jer kroz tišinu dolazi do unutrašnje transformacije i spasenja.
U pravoslavnom hrišćanstvu postoji duboko ukorenjeno učenje o ljubavi, saosećanju i poštovanju dostojanstva svakog čoveka, jer je svaki čovek stvoren po liku Božjem.
Pravoslavlje se protivi svakom obliku ponižavanja drugih, jer takvo ponašanje nije u skladu s osnovnim hrišćanskim zapovestima ljubavi i poštovanja dostojanstva svakog čoveka.
U pravoslavnom hrišćanstvu postoji duboko ukorenjeno učenje o ljubavi, saosećanju i poštovanju dostojanstva svakog čoveka, jer je svaki čovek stvoren po liku Božjem.
U Svetom pismu, Isus Hristos nas uči da volimo svoje bližnje kao sebe same (Matej 22:39), a to podrazumeva poštovanje i čuvanje dostojanstva svakog ljudskog bića. Ponižavanje drugih ljudi smatra se grehom, jer nije u skladu sa ovom zapovesti.
Oni koji trpe ponižavanje, sa druge strane, nalaze se u Božjoj milosti. Hristos je trpeo nepravdu i ponižavanje tokom svoje muke, i vernici se pozivaju da u tom trpljenju nađu snagu i smirenost, uz veru da će im Bog pomoći. Ipak, trpljenje nije poziv na pasivnost ili prihvatanje nepravde, već na unutrašnju snagu, ljubav i strpljenje.
Pravoslavlje uči da treba oprostiti onima koji nas povređuju, kao što je Hristos oprostio onima koji su je njemu naneli. Oproštaj i pomirenje nisu znak slabosti, već snage, jer vernici veruju da će Bog doneti pravu pravdu u svojoj božanskoj volji i vremenu.
Na to je ukazivao i Sveti Jovan Šangajski.
"Ono što ljudima izgleda kao poniženje, u očima Gospodnjim često predstavlja slavu i ljudi dobijaju venac od Njega".
Za pravoslavne vernike, ćutanje je put samospoznaje i duhovnog rasta, jer kroz tišinu dolazi do unutrašnje transformacije i spasenja.
Više puta dolazili su muslimanski prvaci, da ih savetuju da prime islam, ali vojvode za to nisu htele ni da čuju.
Kroz strpljenje, vernik postaje sličniji Bogu jer je sposoban da u trenutku patnje ili teškoće održi unutrašnji mir i poverenje u Božiju providnost.
Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti.
Krštenje deteta je prva Sveta tajna u pravoslavnoj crkvi, koja simbolizuje duhovno rođenje, ulazak u crkvenu zajednicu i početak života u Hristu.
Crkva uči da Gospod nije dužan da ispuni svaku ljudsku želju, već da čoveku daruje ono što je za njegovo spasenje.
U pravoslavnom duhu, osuda se ne smatra tek ljudskom manom, već dubokom ranom duše koja udaljava od Boga.
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Carigradski patrijarh poručio je da se približavanje Carigradske i Rimokatoličke crkve nastavlja i ocenio da je obnova punog zajedništva istorijski proces koji više ne može da se zaustavi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Srce mladog sveštenika nije izdržalo postoperativni period.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.