NIŠTA DUŠU NE ČINI TAKO SMIRENOM KAO OVA STVAR! Sveti Grigorije Sinait o melemu za sve rane
Za pravoslavne vernike, ćutanje je put samospoznaje i duhovnog rasta, jer kroz tišinu dolazi do unutrašnje transformacije i spasenja.
U pravoslavnom hrišćanstvu postoji duboko ukorenjeno učenje o ljubavi, saosećanju i poštovanju dostojanstva svakog čoveka, jer je svaki čovek stvoren po liku Božjem.
Pravoslavlje se protivi svakom obliku ponižavanja drugih, jer takvo ponašanje nije u skladu s osnovnim hrišćanskim zapovestima ljubavi i poštovanja dostojanstva svakog čoveka.
U pravoslavnom hrišćanstvu postoji duboko ukorenjeno učenje o ljubavi, saosećanju i poštovanju dostojanstva svakog čoveka, jer je svaki čovek stvoren po liku Božjem.
U Svetom pismu, Isus Hristos nas uči da volimo svoje bližnje kao sebe same (Matej 22:39), a to podrazumeva poštovanje i čuvanje dostojanstva svakog ljudskog bića. Ponižavanje drugih ljudi smatra se grehom, jer nije u skladu sa ovom zapovesti.
Oni koji trpe ponižavanje, sa druge strane, nalaze se u Božjoj milosti. Hristos je trpeo nepravdu i ponižavanje tokom svoje muke, i vernici se pozivaju da u tom trpljenju nađu snagu i smirenost, uz veru da će im Bog pomoći. Ipak, trpljenje nije poziv na pasivnost ili prihvatanje nepravde, već na unutrašnju snagu, ljubav i strpljenje.
Pravoslavlje uči da treba oprostiti onima koji nas povređuju, kao što je Hristos oprostio onima koji su je njemu naneli. Oproštaj i pomirenje nisu znak slabosti, već snage, jer vernici veruju da će Bog doneti pravu pravdu u svojoj božanskoj volji i vremenu.
Na to je ukazivao i Sveti Jovan Šangajski.
"Ono što ljudima izgleda kao poniženje, u očima Gospodnjim često predstavlja slavu i ljudi dobijaju venac od Njega".
Za pravoslavne vernike, ćutanje je put samospoznaje i duhovnog rasta, jer kroz tišinu dolazi do unutrašnje transformacije i spasenja.
Više puta dolazili su muslimanski prvaci, da ih savetuju da prime islam, ali vojvode za to nisu htele ni da čuju.
Kroz strpljenje, vernik postaje sličniji Bogu jer je sposoban da u trenutku patnje ili teškoće održi unutrašnji mir i poverenje u Božiju providnost.
Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti.
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Rođen za vojsku, izabran za svetost — još kao dete krenuo je putem surovog podviga, a postao čudotvorac koji je isceljivao bolesne, pobeđivao demone i zapalio srca mnogih ognjem ljubavi prema Bogu.
Njeno poslednje pojavljivanje u Novom zavetu beleži se na dan Pedesetnice, kada je bila među apostolima prilikom silaska Duha Svetoga – događaja koji se smatra rođenjem hrišćanske crkve.
Na dan kada se liturgijski sećamo prenosa moštiju vladike Nikolaja Velimirovića u otadžbinu, njegov Lelić postao je prestonica duhovne sabornosti – u molitvenom jedinstvu naroda i arhijereja iz svih krajeva sveta.
Cilj neobičnog bogosluženja bio je da se privuku mlađi vernici i podstakne dijalog između savremene kulture i hrišćanske poruke.
Dok vernici u suzama i miru koji se pojavljuju na svetim ikonama vide utehu i poziv na pokajanje, pravoslavna Crkva pristupa ovim pojavama sa mudrošću i oprezom — bez hemijskih analiza, ali s dubokom pažnjom i duhovnim rasuđivanjem.
Kao znak zahvalnosti, svog sina je nazvala Pavle, u njegovu čast.
"Evo ja vas šaljem kao jaganjce među vukove. Ne nosite kesu ni torbu ni obuću, i nikoga ne pozdravljajte na putu.. U koju god kuću uđete najpre kažite: „Mir domu ovome!".
Cilj neobičnog bogosluženja bio je da se privuku mlađi vernici i podstakne dijalog između savremene kulture i hrišćanske poruke.
Kao znak zahvalnosti, svog sina je nazvala Pavle, u njegovu čast.
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
Savremeno doba je prepuno izazova , a pušenje cigareta je svakako jedan od njih.
U moru recepata koje domaćice pažljivo biraju za krsnu slavu, slane kuglice od sira, oraha i nara donose osvežavajuću novinu – lako se prave, divno izgledaju i ostavljaju snažan utisak na goste.
Duhovni sin apostola Petra, prvi episkop Misira i pisac jednog od četiri sveta Jevanđelja, Sveti Marko ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Crkve i primer vere, ljubavi i hrabrosti koju ni tamnice ni zverstva ovoga sveta nisu mogli da ugase.
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.