Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Jevrejima, začalo 333 (12,28-29; 13,1-8)
28. Zato, primajući Carstvo nepokolebivo, da imamo blagodat i njome da služimo ugodno Bogu sa poštovanjem i strahom.29. Jer Bog naš je oganj koji spaljuje.1. Bratoljublje neka ostane.2. Gostoljublje ne zaboravljajte, jer iz gostoljublja neki i ne znajući primiše anđele.3. Sećajte se sužanja kao da ste s njima okovani, i onih koji se zlopate, jer ste i sami u telu.4. Brak neka bude u svemu častan i postelja bračna čista: a bludnicima i preljubnicima sudiće Bog.
5. Ne budite srebroljubivi, budite zadovoljni onim što imate, jer je On rekao: „Neću te ostaviti niti ću od tebe odstupiti.”6. Tako da možemo smelo govoriti: „Gospod je moj pomoćnik, i neću se bojati; šta mi može učiniti čovek?”7. Sećajte se svojih starešina, koji vam propovedaše reč Božiju; gledajući na svršetak njihova života, ugledajte se na veru njihovu.8. Isus Hristos je isti juče i danas i u vekove.
Jevanđelje po Jovanu, začalo 39 (11,1-45)
1. Beše pak neki bolesnik, Lazar iz Vitanije, iz sela Marije i Marte, sestre njene.2. A Marija, čiji brat Lazar bolovaše, beše ona koja pomaza Gospoda mirisom i obrisa noge njegove svojom kosom,3. Onda sestre poslaše k njemu govoreći: „Gospode, evo boluje onaj koga ti ljubiš.”4. A kada ču Isus, reče: „Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se Sin Bož i proslavi kroz nju.”5. A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara.6. Pa kada ču da je bolestan, tada ostade dva dana na mestu gde beše.
7. Posle toga reče učenicima: „Hajdemo opet u Judeju.”8. Rekoše mu učenici: „Ravi, sad Judejci tražahu da te kamenuju, pa zar opet ideš onamo?”9. Isus odgovori: „Nije li dvanaest časova u danu? Ko danju ide ne spotiče se, jer vidi svetlost ovoga sveta;10. A ko ide noću spotiče se, jer nema svetlosti u njemu.11. Ovo kaza, i potom im reče: „Lazar, prijatelj naš, zaspao je, no idem da ga probudim.”12. Onda rekoše učenici njegovi: „Gospode, ako je zaspao, ustaće.”13. A Isus im beše rekao za smrt njegovu, oni pak mišljahu da govori o počinku sna.
14. Tada im Isus reče otvoreno: „Lazar umre.15. I milo mi je zbog vas što nisam bio onde, da verujete; nego hajdemo njemu.”16. Onda Toma, zvani Blizanac, reče ostalim učenicima: „Hajdemo i mi da pomremo s njim.”17. Kada pak dođe Isus, nađe ga, a on već četiri dana u grobu.18. A Vitanija beše blizu Jerusalima oko petnaest stadija.19. I mnogi od Judejaca behu došli Marti i Mariji da ih teše za bratom njihovim.20. Kada pak Marta ču da Isus dolazi, iziđe pred njega, a Marija seđaše doma.21. Onda reče Marta Isusu: „Gospode, da si ti bio ovde, ne bi umro brat moj.
22. Ali i sada znam, da što god zaišteš u Boga, daće ti Bog.”23. Reče joj Isus: „Vaskrsnuće brat tvoj.”24. Marta mu reče: „Znam da će vaskrsnuti o vaskrsenju u poslednji dan.”25. Isus joj reče: „Ja sam vaskrsenje i život: koji veruje u mene ako i umre, živeće.26. I svaki koji živi i veruje u mene neće umreti vavek. Vjeruješ li ovo?”27. Reče mu: „Da, Gospode! Ja verujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svet.”28. I ovo rekavši, otide te zovnu tajno Mariju, sestru svoju, rekavši: „Učitelj je došao i zove te.”29. Ona, kako ču, ustade brzo i otide k njemu.
30. Jer Isus još ne beše došao u selo, nego beše na onom mestu gde ga srete Marta.31. A Judejci, koji behu sa njom u kući i tešahu je, kad videše Mariju da brzo ustade i iziđe, pođoše za njom govoreći da ide na grob da plače ondje.32. A Marija, čim dođe gdje beše Isus i vidje ga, pade pred noge njegove govoreći mu: Gospode, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.33. Onda Isus, kad je vide gde plače, i gde plaču Judejci koji dođoše s njom, potrese se u duhu i sam se uzbudi,34. i reče: „Gde ste ga metnuli?” Rekoše mu: „Gospode, dođi da vidiš.”
35. Isusu udariše suze.36. Onda Judejci govorahu: „Gle, kako ga ljubljaše.”37. A neki od njih rekoše: „Ne mogaše li ovaj koji otvori oči slepome učiniti da i ovaj ne umre?”38. A Isus se opet potrese u sebi, i dođe na grob. A to beše pećina, i kamen ležaše na njoj.39. Isus reče: „Sklonite kamen!” Reče mu Marta, sestra umrloga: „Gospode, već zaudara; jer je četiri dana u grobu.”
40. Reče joj Isus: Ne rekoh li ti da ako veruješ, videćeš slavu Božiju?41. Tada skloniše kamen gde ležaše mrtvac. A Isus podiže oči gore, i reče: „Oče, blagodarim ti što si me uslišio!42. A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovde stoji, da veruju da si me ti poslao.”43. I ovo rekavši, viknu gromkim glasom: „Lazare, izađi napolje!”44. I izađe umrli uvijen po rukama i nogama pogrebnim povojima, i lice mu ubrusom povezano. Isus im reče: „Razdrešite ga i pustite neka ide.”45. Onda mnogi od Judejaca koji behu došli Mariji, videvši šta učini Isus, poverovaše u njega.
Otac Arsenije objašnjava kako protivprirodni izbori i nemoral svakodnevno iscrpljuju našu snagu i ugrožavaju budućnost čitavog naroda
Protojerej Andrej Tkačov ukazuje na opasnost koja tiho oblikuje naše misli i odlučuje o sudbini duše.
Dok svet strepi pred katastrofama i neizvesnošću, ruski monah i duhovnik otkriva pouku koja pokazuje da vera i unutrašnja predanost mogu stvoriti nevidljivu zaštitu – događaj koji su vlasti pokušale da izbrišu iz istorije.
Pouka optinskog starca otkriva kako da se ti znaci prepoznaju na vreme i zaustave pre nego što naruše mir u duši i domu.