Duhovna riznica 04.04.2026 | 00:01

OVO JE NAJEFIKASNIJE SREDSTVO U BORBI PROTIV BLUDA: Arhimandrit Rafail Karelin upozorava na grešku koju gotovo svi prave

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
OVO JE NAJEFIKASNIJE SREDSTVO U BORBI PROTIV BLUDA: Arhimandrit Rafail Karelin upozorava na grešku koju gotovo svi prave
Wikimedia/Небојиша Петковић

Dok savremeni način života podstiče popuštanje strastima i udaljava čoveka od sebe samog, duhovnik ukazuje na ispovest, smirenje i budnost nad mislima kao ključne korake bez kojih nema istinske unutrašnje pobede.

Svaki dan smo okruženi izazovima koji lome unutrašnju čvrstinu – brzinom života, digitalnom dostupnošću i lakoćom zadovoljavanja telesnih strasti. Mnogi osećaju da gube kontrolu nad sopstvenim mislima i postupcima, a posledice mogu biti dalekosežne i za dušu i za odnose sa bližnjima. Rešenje, kako uči arhimandrit Rafail Karelin, nije u spoljnim merama discipline, već u dubljem samopoznanju i duhovnoj borbi.

Zašto spoljašnja disciplina nije dovoljna bez unutrašnjeg preokreta

Arhimandrit Rafail Karelin podseća:

- Svi mi treba da imamo na umu: pobeda nad bludom je pobeda blagodati nad demonom. Bez istinskog samopoznanja, u duhu srdačne skrušenosti i dubokog smirenja, nemoguće je pobediti bludnu strast – ističe arhimandrit Rafail, a potom objašnjava kako se izboriti protiv bluda:

- Najefikasnije sredstvo u borbi sa bludom jeste ispovest duhovnom ocu. Sveti podvižnici govore da demon bluda ne trpi razobličavanje. Još jedno od sredstava borbe sa demonom bluda jeste razumno osamljivanje, onda kada nas on naročito snažno napada. Osim toga, treba stalno raditi: demon bluda najljuće napada čoveka koji se ne bavi nečim korisnim.

Arhimandrit Rafail Karelin dalje kaže da je preterana sloboda početak bludnog greha i podseća da nas dela Svetih Otaca uče da se i u smehu i šalama može kriti blud. Sa asketske tačke gledišta, smeh i šale prljaju čovekovu dušu.

Gde počinje pad i kako se prepoznaje na vreme

- Blud je seksualni odnos koji se čini mimo braka. Naša slovenska reč „blud“ znači „lutanje“, otuda se kaže za onoga koji je zastranio da je „zabludeo“. Zašto su to nazvali blud, to jest lutanje? Zato što je to promašaj u odnosu na ono što je Bog zamislio da bude sa čovekom, jer nije u skladu sa planom Božjim o čoveku. Brak je sveta tajna, brak je ikona one ljubavi koja postoji između Hrista i Crkve. Prirodan seksualni odnos u braku nije blud, nego je sastavni deo braka. To je način kako čovek u braku sarađuje Bogu u stvaranju novog čoveka, a i čuva se od bluda kroz zakonite bračne odnose – kaže otac Rafail.

A kada čovek čini blud, onda prelazi granice i zadire u tajnu drugog bića bez blagoslova Božjeg, i to ne zato što sarađuje sa Bogom, nego to čini iz strasti.

Govoreći o borbi protiv bludne strasti, on naglašava:

- Borba sa bludnom strašću pre svega podrazumeva straženje uma i srca, odnosno blagovremeno otkrivanje i brzo odsecanje nečistih pomisli, što je moguće samo u svetlosti stalne molitve; usmeravanje gneva protiv takvih pomisli; stalni trud, ispovest i otkrivanje pomisli duhovnom ocu; borbu protiv stomakougodništva, skromnost u odevanju i ponašanju, neosuđivanje, ćutanje i razumno osamljivanje u trenucima naročito jakih napada, a iznad svega nelicemerno i duboko smirenje. Sveti Oci govore: „Celomudrenost je skup svih vrlina.“

Pouka arhimandrita Rafaila jasno pokazuje da pravoslavna duhovnost nije samo skup pravila, već put preobražaja unutrašnje slobode. Celomudrenost, smirenje i istrajna molitva postaju štit pred iskušenjima i vode ka tihoj, ali suštinskoj pobedi koja menja čoveka iznutra.

Čitanje Jevanđelja za subotu 6. sedmice Velikog posta - Lazarevu subotu

Foto: SPC
Jevanđelje

 

Poslanica Svetog apostola Pavla Jevrejima, začalo 333 (12,28-29; 13,1-8)

28. Zato, primajući Carstvo nepokolebivo, da imamo blagodat i njome da služimo ugodno Bogu sa poštovanjem i strahom.29. Jer Bog naš je oganj koji spaljuje.1. Bratoljublje neka ostane.2. Gostoljublje ne zaboravljajte, jer iz gostoljublja neki i ne znajući primiše anđele.3. Sećajte se sužanja kao da ste s njima okovani, i onih koji se zlopate, jer ste i sami u telu.4. Brak neka bude u svemu častan i postelja bračna čista: a bludnicima i preljubnicima sudiće Bog.

5. Ne budite srebroljubivi, budite zadovoljni onim što imate, jer je On rekao: „Neću te ostaviti niti ću od tebe odstupiti.”6. Tako da možemo smelo govoriti: „Gospod je moj pomoćnik, i neću se bojati; šta mi može učiniti čovek?”7. Sećajte se svojih starešina, koji vam propovedaše reč Božiju; gledajući na svršetak njihova života, ugledajte se na veru njihovu.8. Isus Hristos je isti juče i danas i u vekove.

Jevanđelje po Jovanu, začalo 39 (11,1-45)

1. Beše pak neki bolesnik, Lazar iz Vitanije, iz sela Marije i Marte, sestre njene.2. A Marija, čiji brat Lazar bolovaše, beše ona koja pomaza Gospoda mirisom i obrisa noge njegove svojom kosom,3. Onda sestre poslaše k njemu govoreći: „Gospode, evo boluje onaj koga ti ljubiš.”4. A kada ču Isus, reče: „Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se Sin Bož i proslavi kroz nju.”5. A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara.6. Pa kada ču da je bolestan, tada ostade dva dana na mestu gde beše.

7. Posle toga reče učenicima: „Hajdemo opet u Judeju.”8. Rekoše mu učenici: „Ravi, sad Judejci tražahu da te kamenuju, pa zar opet ideš onamo?”9. Isus odgovori: „Nije li dvanaest časova u danu? Ko danju ide ne spotiče se, jer vidi svetlost ovoga sveta;10. A ko ide noću spotiče se, jer nema svetlosti u njemu.11. Ovo kaza, i potom im reče: „Lazar, prijatelj naš, zaspao je, no idem da ga probudim.”12. Onda rekoše učenici njegovi: „Gospode, ako je zaspao, ustaće.”13. A Isus im beše rekao za smrt njegovu, oni pak mišljahu da govori o počinku sna.

14. Tada im Isus reče otvoreno: „Lazar umre.15. I milo mi je zbog vas što nisam bio onde, da verujete; nego hajdemo njemu.”16. Onda Toma, zvani Blizanac, reče ostalim učenicima: „Hajdemo i mi da pomremo s njim.”17. Kada pak dođe Isus, nađe ga, a on već četiri dana u grobu.18. A Vitanija beše blizu Jerusalima oko petnaest stadija.19. I mnogi od Judejaca behu došli Marti i Mariji da ih teše za bratom njihovim.20. Kada pak Marta ču da Isus dolazi, iziđe pred njega, a Marija seđaše doma.21. Onda reče Marta Isusu: „Gospode, da si ti bio ovde, ne bi umro brat moj.

22. Ali i sada znam, da što god zaišteš u Boga, daće ti Bog.”23. Reče joj Isus: „Vaskrsnuće brat tvoj.”24. Marta mu reče: „Znam da će vaskrsnuti o vaskrsenju u poslednji dan.”25. Isus joj reče: „Ja sam vaskrsenje i život: koji veruje u mene ako i umre, živeće.26. I svaki koji živi i veruje u mene neće umreti vavek. Vjeruješ li ovo?”27. Reče mu: „Da, Gospode! Ja verujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svet.”28. I ovo rekavši, otide te zovnu tajno Mariju, sestru svoju, rekavši: „Učitelj je došao i zove te.”29. Ona, kako ču, ustade brzo i otide k njemu.

30. Jer Isus još ne beše došao u selo, nego beše na onom mestu gde ga srete Marta.31. A Judejci, koji behu sa njom u kući i tešahu je, kad videše Mariju da brzo ustade i iziđe, pođoše za njom govoreći da ide na grob da plače ondje.32. A Marija, čim dođe gdje beše Isus i vidje ga, pade pred noge njegove govoreći mu: Gospode, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.33. Onda Isus, kad je vide gde plače, i gde plaču Judejci koji dođoše s njom, potrese se u duhu i sam se uzbudi,34. i reče: „Gde ste ga metnuli?” Rekoše mu: „Gospode, dođi da vidiš.”

35. Isusu udariše suze.36. Onda Judejci govorahu: „Gle, kako ga ljubljaše.”37. A neki od njih rekoše: „Ne mogaše li ovaj koji otvori oči slepome učiniti da i ovaj ne umre?”38. A Isus se opet potrese u sebi, i dođe na grob. A to beše pećina, i kamen ležaše na njoj.39. Isus reče: „Sklonite kamen!” Reče mu Marta, sestra umrloga: „Gospode, već zaudara; jer je četiri dana u grobu.”

40. Reče joj Isus: Ne rekoh li ti da ako veruješ, videćeš slavu Božiju?41. Tada skloniše kamen gde ležaše mrtvac. A Isus podiže oči gore, i reče: „Oče, blagodarim ti što si me uslišio!42. A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovde stoji, da veruju da si me ti poslao.”43. I ovo rekavši, viknu gromkim glasom: „Lazare, izađi napolje!”44. I izađe umrli uvijen po rukama i nogama pogrebnim povojima, i lice mu ubrusom povezano. Isus im reče: „Razdrešite ga i pustite neka ide.”45. Onda mnogi od Judejaca koji behu došli Mariji, videvši šta učini Isus, poverovaše u njega.