Protosinđel Jovan Milenković, duhovnik manastira Lešje, otkriva kako sveta voda donosi čudesa i zašto ispovest može biti najmoćniji lek protiv depresije i anksioznosti.
Bogojavljenje, praznik kada se nebo otvara i Božja blagodat silazi na zemlju, donosi svetu vodu koja isceljuje i osnažuje dušu i telo. Bogojavljenska voda nije samo simbol vere – ona je živa potvrda Božje ljubavi i sile. Ova sveta voda, osvećena molitvama i blagodaću Božjom, vekovima donosi utehu i isceljenje onima koji je primaju s verom i molitvom.
Jedno od mesta gde se ovo čudo potvrđuje kroz svedočanstva vernika jeste manastir Lešje, svetilište mira i duhovnog preporoda. Otac Jovan Milenković, duhovnik ove svetinje, deli priču koja nadilazi razum i ukazuje na božansku silu bogojavljenske vode.
- Bogojavljenska voda je čudo Božje - ističe otac Jovan i priseća se događaja koji je duboko urezan u njegovo sećanje:
- Došla mi je žena iz Sokobanje koja je 15 godina bila gluvonema. Kaže: "Oče, verujte mi, ja sam 15 godina bila i gluva i nema. Samo sam mogla mimikom da pokazujem ljudima da li je nešto tačno ili nije."
Printscreen/YouTube/Svetosavska bašta
Otac Jovan
Tog dana, sveštenik je osveštanu vodu poškropio prvom kapljicom. I tada, pred očima prisutnih, desilo se čudo.
- Kad su prve kapi pale na mene, osetila sam promenu u glavi, u celom telu, nešto se razvezalo i počela sam da govorim i slavim Boga!
Čudo se dogodilo. Reči su potekle, a nemi jezik se razvezao uz silu Božju. Ovo svedočanstvo nije samo priča o fizičkom isceljenju, već i o duhovnoj snazi vere i molitve. Otac Jovan dalje objašnjava moć bogojavljenske vode:
- Zamislite koliko je sveta ta voda, a mi je uzmemo i brzo sklonimo u neki šifonjer, smatrajući je samo čuvarem kuće. Kakav čuvar kuće?! Pij je, uzmi je! Ako postiš sredom, pij je u četvrtak. Ako postiš petkom, uzmi je u subotu - očinski savetuje otac Jovan.
Printscreen/Youtube/AgroTV Srbija
Manastir Lešje
Vera nije samo simbolika, već život. A voda osvećena molitvom ima moć da deluje, pod uslovom da je uzimamo sa strahom Božjim i molitvom.
U vremenu kada ljudi najčešće stradaju od duševnih bolesti, otac Jovan ukazuje na izvor pravog isceljenja – ispovest. Danas se sve češće susrećemo sa depresijom, anksioznošću i osećajem unutrašnje praznine. No, crkva od davnina pruža lek:
- Najbolje leči depresiju ispovest kod sveštenika. Dođeš i kažeš: "Oče, imam takve misli, takva dela." Ispovest je najbolji lek, jer ona otklanja osećaj krivice. Najgore je kad čovek nosi osećaj krivice pred Bogom.“
Neizgovorena tuga, nesvesno breme greha, može da izjeda čoveka iznutra. Svetovni lekovi mogu ublažiti simptome, ali prava duhovna terapija leži u očišćenju duše.
- Čovek taj osećaj ne može sam da skloni. Može na ispovesti pred sveštenikom, jer sveštenik je posrednik između čoveka i Boga.
Printscreen/YouTube/Svetosavska bašta
Otac Jovan, duhovnik manastira Lešje
U vreme posta, kada se vernici pripremaju za velike praznike, prilika za unutrašnje preispitivanje i očišćenje je darovana svima. Pokajanje nije teret, već oslobođenje, a voda osvećena na Bogojavljenje nije samo simbol vere – ona je živa potvrda Božje ljubavi.
I tako, u svetu koji sve više traži utehu i smirenje, crkva nudi ono što svetovne metode ne mogu: duhovnu preobrazbu i isceljenje. Jer nije čovek stvoren da nosi svoje breme sam, već da ga preda Bogu i krene ka svetlosti, oslobođen i obnovljen.
U srcu mirnog beloruskog mesta, mali Mihailo je doživeo čudesno isceljenje kada je slučajno upao u izvor Svetog arhangela Mihaila, a njegova priča svedoči o nepresušnoj božanskoj blagodatnosti i zaštiti koju nosi poglavar nebeskih vojski.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
Na liturgiji u manastiru Ravanici poglavar Srpske Pravoslavne Crkve poručio je da Kosovski zavet nije samo istorijsko sećanje, već jevanđeljsko opredeljenje za Hrista.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Protojerej Sergije Baranov govori o neobičnom susretu kod kapele na Smolenskom groblju i rečima neznanca koje su se, godinama kasnije, pokazale kao znak blagoslova koji se ne zaboravlja.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.