Protosinđel Jovan Milenković, duhovnik manastira Lešje, otkriva kako sveta voda donosi čudesa i zašto ispovest može biti najmoćniji lek protiv depresije i anksioznosti.
Bogojavljenje, praznik kada se nebo otvara i Božja blagodat silazi na zemlju, donosi svetu vodu koja isceljuje i osnažuje dušu i telo. Bogojavljenska voda nije samo simbol vere – ona je živa potvrda Božje ljubavi i sile. Ova sveta voda, osvećena molitvama i blagodaću Božjom, vekovima donosi utehu i isceljenje onima koji je primaju s verom i molitvom.
Jedno od mesta gde se ovo čudo potvrđuje kroz svedočanstva vernika jeste manastir Lešje, svetilište mira i duhovnog preporoda. Otac Jovan Milenković, duhovnik ove svetinje, deli priču koja nadilazi razum i ukazuje na božansku silu bogojavljenske vode.
- Bogojavljenska voda je čudo Božje - ističe otac Jovan i priseća se događaja koji je duboko urezan u njegovo sećanje:
- Došla mi je žena iz Sokobanje koja je 15 godina bila gluvonema. Kaže: "Oče, verujte mi, ja sam 15 godina bila i gluva i nema. Samo sam mogla mimikom da pokazujem ljudima da li je nešto tačno ili nije."
Printscreen/YouTube/Svetosavska bašta
Otac Jovan
Tog dana, sveštenik je osveštanu vodu poškropio prvom kapljicom. I tada, pred očima prisutnih, desilo se čudo.
- Kad su prve kapi pale na mene, osetila sam promenu u glavi, u celom telu, nešto se razvezalo i počela sam da govorim i slavim Boga!
Čudo se dogodilo. Reči su potekle, a nemi jezik se razvezao uz silu Božju. Ovo svedočanstvo nije samo priča o fizičkom isceljenju, već i o duhovnoj snazi vere i molitve. Otac Jovan dalje objašnjava moć bogojavljenske vode:
- Zamislite koliko je sveta ta voda, a mi je uzmemo i brzo sklonimo u neki šifonjer, smatrajući je samo čuvarem kuće. Kakav čuvar kuće?! Pij je, uzmi je! Ako postiš sredom, pij je u četvrtak. Ako postiš petkom, uzmi je u subotu - očinski savetuje otac Jovan.
Printscreen/Youtube/AgroTV Srbija
Manastir Lešje
Vera nije samo simbolika, već život. A voda osvećena molitvom ima moć da deluje, pod uslovom da je uzimamo sa strahom Božjim i molitvom.
U vremenu kada ljudi najčešće stradaju od duševnih bolesti, otac Jovan ukazuje na izvor pravog isceljenja – ispovest. Danas se sve češće susrećemo sa depresijom, anksioznošću i osećajem unutrašnje praznine. No, crkva od davnina pruža lek:
- Najbolje leči depresiju ispovest kod sveštenika. Dođeš i kažeš: "Oče, imam takve misli, takva dela." Ispovest je najbolji lek, jer ona otklanja osećaj krivice. Najgore je kad čovek nosi osećaj krivice pred Bogom.“
Neizgovorena tuga, nesvesno breme greha, može da izjeda čoveka iznutra. Svetovni lekovi mogu ublažiti simptome, ali prava duhovna terapija leži u očišćenju duše.
- Čovek taj osećaj ne može sam da skloni. Može na ispovesti pred sveštenikom, jer sveštenik je posrednik između čoveka i Boga.
Printscreen/YouTube/Svetosavska bašta
Otac Jovan, duhovnik manastira Lešje
U vreme posta, kada se vernici pripremaju za velike praznike, prilika za unutrašnje preispitivanje i očišćenje je darovana svima. Pokajanje nije teret, već oslobođenje, a voda osvećena na Bogojavljenje nije samo simbol vere – ona je živa potvrda Božje ljubavi.
I tako, u svetu koji sve više traži utehu i smirenje, crkva nudi ono što svetovne metode ne mogu: duhovnu preobrazbu i isceljenje. Jer nije čovek stvoren da nosi svoje breme sam, već da ga preda Bogu i krene ka svetlosti, oslobođen i obnovljen.
U srcu mirnog beloruskog mesta, mali Mihailo je doživeo čudesno isceljenje kada je slučajno upao u izvor Svetog arhangela Mihaila, a njegova priča svedoči o nepresušnoj božanskoj blagodatnosti i zaštiti koju nosi poglavar nebeskih vojski.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Grkinja Teano, koja živi u Nemačkoj, ispričala je kako je njena porodica prošla kroz najteže trenutke nakon rođenja ćerke Nektarije, kada su strah i neizvesnost zamenjeni verom, molitvom i nadom u Božju pomoć.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.