Protosinđel Jovan Milenković, duhovnik manastira Lešje, otkriva kako sveta voda donosi čudesa i zašto ispovest može biti najmoćniji lek protiv depresije i anksioznosti.
Bogojavljenje, praznik kada se nebo otvara i Božja blagodat silazi na zemlju, donosi svetu vodu koja isceljuje i osnažuje dušu i telo. Bogojavljenska voda nije samo simbol vere – ona je živa potvrda Božje ljubavi i sile. Ova sveta voda, osvećena molitvama i blagodaću Božjom, vekovima donosi utehu i isceljenje onima koji je primaju s verom i molitvom.
Jedno od mesta gde se ovo čudo potvrđuje kroz svedočanstva vernika jeste manastir Lešje, svetilište mira i duhovnog preporoda. Otac Jovan Milenković, duhovnik ove svetinje, deli priču koja nadilazi razum i ukazuje na božansku silu bogojavljenske vode.
- Bogojavljenska voda je čudo Božje - ističe otac Jovan i priseća se događaja koji je duboko urezan u njegovo sećanje:
- Došla mi je žena iz Sokobanje koja je 15 godina bila gluvonema. Kaže: "Oče, verujte mi, ja sam 15 godina bila i gluva i nema. Samo sam mogla mimikom da pokazujem ljudima da li je nešto tačno ili nije."
Printscreen/YouTube/Svetosavska bašta
Otac Jovan
Tog dana, sveštenik je osveštanu vodu poškropio prvom kapljicom. I tada, pred očima prisutnih, desilo se čudo.
- Kad su prve kapi pale na mene, osetila sam promenu u glavi, u celom telu, nešto se razvezalo i počela sam da govorim i slavim Boga!
Čudo se dogodilo. Reči su potekle, a nemi jezik se razvezao uz silu Božju. Ovo svedočanstvo nije samo priča o fizičkom isceljenju, već i o duhovnoj snazi vere i molitve. Otac Jovan dalje objašnjava moć bogojavljenske vode:
- Zamislite koliko je sveta ta voda, a mi je uzmemo i brzo sklonimo u neki šifonjer, smatrajući je samo čuvarem kuće. Kakav čuvar kuće?! Pij je, uzmi je! Ako postiš sredom, pij je u četvrtak. Ako postiš petkom, uzmi je u subotu - očinski savetuje otac Jovan.
Printscreen/Youtube/AgroTV Srbija
Manastir Lešje
Vera nije samo simbolika, već život. A voda osvećena molitvom ima moć da deluje, pod uslovom da je uzimamo sa strahom Božjim i molitvom.
U vremenu kada ljudi najčešće stradaju od duševnih bolesti, otac Jovan ukazuje na izvor pravog isceljenja – ispovest. Danas se sve češće susrećemo sa depresijom, anksioznošću i osećajem unutrašnje praznine. No, crkva od davnina pruža lek:
- Najbolje leči depresiju ispovest kod sveštenika. Dođeš i kažeš: "Oče, imam takve misli, takva dela." Ispovest je najbolji lek, jer ona otklanja osećaj krivice. Najgore je kad čovek nosi osećaj krivice pred Bogom.“
Neizgovorena tuga, nesvesno breme greha, može da izjeda čoveka iznutra. Svetovni lekovi mogu ublažiti simptome, ali prava duhovna terapija leži u očišćenju duše.
- Čovek taj osećaj ne može sam da skloni. Može na ispovesti pred sveštenikom, jer sveštenik je posrednik između čoveka i Boga.
Printscreen/YouTube/Svetosavska bašta
Otac Jovan, duhovnik manastira Lešje
U vreme posta, kada se vernici pripremaju za velike praznike, prilika za unutrašnje preispitivanje i očišćenje je darovana svima. Pokajanje nije teret, već oslobođenje, a voda osvećena na Bogojavljenje nije samo simbol vere – ona je živa potvrda Božje ljubavi.
I tako, u svetu koji sve više traži utehu i smirenje, crkva nudi ono što svetovne metode ne mogu: duhovnu preobrazbu i isceljenje. Jer nije čovek stvoren da nosi svoje breme sam, već da ga preda Bogu i krene ka svetlosti, oslobođen i obnovljen.
U srcu mirnog beloruskog mesta, mali Mihailo je doživeo čudesno isceljenje kada je slučajno upao u izvor Svetog arhangela Mihaila, a njegova priča svedoči o nepresušnoj božanskoj blagodatnosti i zaštiti koju nosi poglavar nebeskih vojski.
Za vreme praznika Vozdviženija životvornog krsta Gospodnjeg, kada su svi krenuli ka crkvi, ona je želela da uđe u hram, ali je neka nevidljiva sila zadržala i nije joj dala da uđe.
Na Lazarevu subotu, u manastiru Svetih Arhangela kod Prizrena, vladika Teodosije služio je svetu liturgiju, a mnogobrojni vernici, pristigli iz raznih krajeva Kosmeta, još jednom su posvedočili kome pripada ova svetinja i koliko traje srpski koren pod njenim svodovima.
Više od 20.000 okupljenih na Trgu Svetog Petra ostalo je zatečeno kada se, na kraju mise, među njima pojavio Sveti Otac. Delio je blagoslove, darivao decu slatkišima i uputio poruku nade.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Sedamdesetosmogodišnja žena iz Crvenke govori o čudesnim iscelenjima koja su joj donela olakšanje od nesnosnih bolova, problema sa vidom i respiratornim smetnjama – sve zahvaljujući Manastiru Tumane, koji je posetila više puta.
Profesor kardiologije u otvorenom pismu otkrio je neverovatne trenutke svog života sa starcem Porfirijem, od svakodnevnih borbi sa bolešću do neobičnih dijagnoza i duboke duhovnosti koju je nosio, ostavljajući trajni utisak na sve koji su ga lično poznavali.
Poreklo patrijarha Pavla do danas nije bilo predmet većeg interesovanja, pa je otuda ostalo i neistraženo da li je patrijarh poneo prezime Stojčević po ocu ili po devojačkom prezimenu svoje majke.
Dvadeset šest godina nakon njegove pogibije, majka otkriva do sada nepoznate detalje iz života legendarnog vojnika — o krštenju, izboru krsne slave i tihoj veri koju je nosio u srcu.
Poreklo patrijarha Pavla do danas nije bilo predmet većeg interesovanja, pa je otuda ostalo i neistraženo da li je patrijarh poneo prezime Stojčević po ocu ili po devojačkom prezimenu svoje majke.
To je bilo prvi put da je pomerena od najmanje 1810. godine, kada su sprovedeni poslednji radovi zbog požara u bazilici, a možda i ranije, rekao je otac Samuel Aghojan iz Jermenske crkve.
Ekipa portala religija.rs posetila je crkvu Svetih apostola Petra i Pavla u rodnom mestu blaženopočivšeg patrijarha srpskog, koja je postala simbol vere, upornosti i ljubavi, dok mozaik sa njegovim likom podseća na svetlost koju je ovaj veliki duhovnik ostavio.
Poreklo patrijarha Pavla do danas nije bilo predmet većeg interesovanja, pa je otuda ostalo i neistraženo da li je patrijarh poneo prezime Stojčević po ocu ili po devojačkom prezimenu svoje majke.
Dvadeset šest godina nakon njegove pogibije, majka otkriva do sada nepoznate detalje iz života legendarnog vojnika — o krštenju, izboru krsne slave i tihoj veri koju je nosio u srcu.
U danima posta kada je riba dozvoljena, trpeza može da zasija jednostavnošću - uz kuvanu ribu s mladim povrćem i mirođijom, po receptu iz manastirske kuhinje koji spaja ukus i smirenje.