SUTRA JE DRUGI DAN HRIŠĆANSKE ŽALOSTI! Slavimo Veliku subotu - sećanje na pogreb Isusa Hrista i njegov silazak u Ad
Velika subota jedina subota u godini koja se posti.
Ovaj praznik predstavlja molitveno sećanje na petoricu od sedamdeset apostola, čija su dela i žrtve osvetlila puteve vere kroz istoriju i danas služe kao inspiracija za sve pravoslavne vernike.
Današnji dan u kalendaru Srpske pravoslavne crkve posvećen je svetim apostolima Sili, Siluanu, Kriskentu, Epenetu i Androniku, velikim svedocima Hristove vere i istinskim uzorima apostolskog života. Ovi ugodnici Božji, izbrojani među sedamdeset apostola, nosili su svetlost Hristovog Jevanđelja po dalekim krajevima, utirući put mnogima koji su kroz njihovo učenje i primer pronašli spasenje.
Sveti apostol Sila, rodom iz Jerusalima, poslat je zajedno sa apostolima Pavlom i Varnavom u Antiohiju, kako bi pomogao u rešavanju spora među vernicima o obrezanju neznabožaca. Ovaj važan događaj zabeležen je u Delima apostolskim. Nakon toga, Sila je sa Pavlom prošao mnoge krajeve Azije i Makedonije, gde je svojim propovedanjem i svedočenjem utvrđivao veru među novokrštenima. Njegov trud bio je krunisan mirom u Korintu, gde je bio postavljen za episkopa i gde je, u smirenju, završio svoj zemaljski put.
Sveti Siluan, verni pomoćnik obojice apostola, Pavla i Petra, služio je kao episkop u Solunu. Tamo je pretrpeo mnoga stradanja i iskušenja, ali je svoj život predao Bogu, zamenivši prolaznu zemaljsku stazu nebeskom nagradom.
Sveti Kriskent, saradnik apostola Pavla, bio je episkop u Galatiji, a potom misionar u Galiji. Njegovo mučeništvo za Hrista zapečaćeno je u vreme cara Trajana, čime je postao jedan od mnogih koji su svojom krvlju svedočili istinu hrišćanstva.
Sveti Epenet, koji se pominje u Poslanici Rimljanima, bio je episkop u Kartageni, dok je sveti Andronik, spomenut u istom apostolskom spisu, služio kao episkop Panonije. Njegov spomen posebno se slavi 17. maja.
Današnje praznovanje ovih svetih apostola podseća nas na neprolaznost vere i snagu apostolskog poslanja. Njihova svedočanstva i danas osvetljavaju puteve vernih, vodeći ih ka spasenju i večnom životu u Hristu, čiji su ovi apostoli bili neustrašivi nosioci i vesnici.

Marko koristi grčku reč tekton, koja se tradicionalno prevodi kao "drvodelja", ali zapravo znači "radnik" ili "majstor" u kamenu, drvetu ili metalu.
"Budite vi, dakle, savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski."
"A ja vam kažem da se ne protivite zlu, nego ako te ko udari po desnom obrazu tvom, okreni mu i drugi".
"A ja vam kažem da svaki koji otpusti ženu svoju, osim zbog preljube, navodi je da čini preljubu; i koji se oženi otpuštenicom, preljubu čini."
Velika subota jedina subota u godini koja se posti.
Redosled bogoslužbenih radnji, čitanja iz Jevanđelja, litijski hod oko hrama, pojanje žalopojnih tropara i poreklo običaja u srednjovekovnom hrišćanskom Istoku.
Od izdaje za trideset srebrnjaka do tišine Golgote, kroz događaje ispunjene nepravdom, bolom i verom otkriva se smisao žrtve koja i danas oblikuje duhovni život vernika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Veliki petak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog proroka Jezekilja, dok Jevreji obeležavaju šabatski dan nakon Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Dok se širom pravoslavnog sveta pripremaju različite vrste pogača, svetogorski monasi čuvaju recept koji spaja bogat ukus, simboliku i monašku tradiciju.
Redosled bogoslužbenih radnji, čitanja iz Jevanđelja, litijski hod oko hrama, pojanje žalopojnih tropara i poreklo običaja u srednjovekovnom hrišćanskom Istoku.
U času Hristovog stradanja, priroda je ustala kao svedok i ukor, dok je ljudski razum ostao nem - snažne reči Svetog Nikolaja Ogridskog i Žičkog podsećaju na dubinu duhovnog pada i pozivaju na iskreno pokajanje.