Svetica koju danas proslavljamo podseća nas da, bez obzira na iskušenja i nepravde koje nas mogu snaći u životu, vera u Gospoda i postojanost u molitvi uvek donose duhovnu pobedu.
Danas, kada se pravoslavni vernici okupljaju u crkvama širom Srbije, Srpska pravoslavna crkva s posebnim duhovnim nadahnućem proslavlja Svetu prepodobnomučenicu Paraskevu, u narodu poznatiju kao Svetu Petku Rimljanku. Ovaj praznik, iako često zamenjen s drugim svetiteljkama koje nose ime Petka, obeležava se sa dubokim poštovanjem i sećanjem na svetiteljski život ove hrabre Božje sluškinje.
Rođena u Rimu, u vreme kada je hrišćanstvo bilo okrutno progonjeno, Sveta Petka Rimljanka od malih nogu bila je prožeta verom i ljubavlju prema Hristu. Učeći od svojih roditelja, ona je ne samo živela po Božjim zapovestima, već je i druge podsticala da slede istinski put vere. Kada je izgubila roditelje, sve svoje bogatstvo razdelila je siromašnima, a sama je izabrala put monaškog života.
Printscreen
Ikona Svete Petke Rimljanke
Kao monahinja, Sveta Petka s još većom revnošću propovedala je svoju veru, iako je dobro znala da je to može koštati života. Njena odanost Hristu nije ostala neprimećena. Zlobni ljudi su je optužili pred carem Antoninom, a ona je, neustrašiva i postojana, odbila da se odrekne svoje vere.
Kada su je podvrgli surovim mukama, Bog je čudesno spasao. Usijan šlem, koji su joj stavili na glavu, nije je povredio, već ju je Gospod zaštitio i omogućio joj da nastavi svoj misionarski put.
Putovala je od grada do grada, neumorno šireći svetlost vere među neznabošcima. Iako je bila progonjena i mučena, čudesa koja je činila silom Božjom, ostavljala su dubok utisak na one koji su je slušali. Sveta Petka nije dozvolila da njen duh bude slomljen, čak ni pred najokrutnijim sudijama. Njena vera i molitve bile su njena jedina snaga i zaštita.
Na kraju, knez Tarasije je naložio da je pogube, ali ni tada njena smrt nije označila kraj njenog svetiteljskog dela. Njene svete mošti kasnije su prenete u Carigrad, gde su postale izvor utehe i isceljenja za mnoge vernike. Sveti život Svete Petke Rimljanke podseća nas da, bez obzira na iskušenja i nepravde koje nas mogu snaći, vera u Gospoda i postojanost u molitvi uvek donose duhovnu pobedu.
Jedna jevanđelska priča ruši uverenje da možemo znati ko je izgubljen, a ko će se promeniti, jer ono što danas vidimo kod nekoga ne mora biti njegova poslednja stranica.
Od vina, meda i prirodnih preparata do ikona i knjiga, posetioci će tokom 19. i 20. septembra moći da upoznaju bogatu ponudu nastalu u manastirskim radionicama i saznaju više o životu i radu monaških zajednica.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Put ovog ugodnika Božjeg od sluge razvratne bogatašice do mučenika za Hrista, prati priča o dubokom pokajanju, neverovatnoj vernosti i čudesnom spasenju, koja nas podseća na moć istinske ljubavi i vere.
Odanost Hristu spojila je ove ugodnike Božje u večnosti. Prolazeći kroz strašne muke i mučeničku smrt, uzdigli su se do svetosti, postavši simbol nepokolebljive vere i ljubavi.
Praznik posvećen ovom svecu podseća nas na snagu vere koja nadilazi zemaljske nevolje. Njegova čudotvorna dela privukla su mnoge veri Hristovoj, a njegova nepokolebljiva hrabrost i milosrđe ostaju večna inspiracija.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Mamanta po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti velikomučenik Nikita Got. Katolička crkva obeležava spomendan Gospe Žalosne, dok Jevreji danas obeležavaju četvrti dan meseca tišrija, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Na jubilarnom 50. izdanju manifestacije u Beloj Vodi priznanje je pripalo mitropolitu kruševačkom, koji je govorio o lepoti, dobroti, odnosu prema Bogu i bližnjima, ali i o iskušenjima koja čoveka udaljavaju od večnih vrednosti.
U besedi za utorak 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači početak Jevanđelja po Jovanu i govori o Sinu Božjem kroz koga je sve stvoreno i koji je radi spasenja došao među ljude.