ČESTICE VELIKOG SVECA I REPLIKA ČUDOTVORNE IKONE NA DAR: Od sad će vernici moći da se mole pred velikim svetinjama
Mitropolit Isaija sa grupom poklonika sa Kipra ovih dana se nalazi na pokloničkom putovanju po srpskim svetinjama.
Zašto narod i mediji često mešaju avgustovski i oktobarski praznik, kakva je prava istorija i gde se zaista nalaze mošti ovih svetiteljki, otkrivaju protonamesnik Aleksandar R. Jevtić i protojerej Srećko Zečević.
U crkvenom kalendaru Srpske pravoslavne crkve postoje dve različite svetiteljke koje nose isto ime – Sveta Petka. Jedna se proslavlja 8. avgusta, a druga 27. oktobra. Upravo to isto ime u narodu izaziva značajnu konfuziju, pa se često stvara utisak da je reč o letnjem i jesenjem molitvenom spomenu iste svetiteljke, slično kao kod nekih drugih svetaca u pravoslavlju koji imaju više datuma proslave, koji označavaju različite epizode iz njihovog života. Recimo, Sveti Nikola ima praznik kada se proslavlja dan njegovog upokojenja (19. decembar), ali i dan prenosa ili prenosa njegovih moštiju iz Turske u Rim (22.. maj), što je u crkvenoj tradiciji uobičajeno.
Dodatnu konfuziju pojačava činjenica da mnogi mediji plasiraju netačne informacije o praznicima 8. avgusta, tvrdeći da se tada proslavljaju dva praznika – praznik Svete Petke Rimljanke i praznik prenosa moštiju Svete Petke Srpske ili kako je narod naziva „Bajlkanske“. Međutim, u zvaničnom crkvenom kalendaru ne postoji poseban praznik posvećen prenosu moštiju bilo koje od ovih svetiteljki.
Još veća zabluda u narodu i medijima odnosi se na naziv Sveta Petka Trnova, koji se često upotrebljava za Svetu Petku Rimljanku. Istina je da su mošti druge svetiteljke, Svete Petke koju proslavljamo u oktobru, vekovima čuvane u Trnovu, odakle ih je carica Milica prenela u Beograd, a danas se nalaze u rumunskom gradu Jašiju. Sa druge strane, mošti Svete Petke Rimljanke nalaze se u Carigradu, u crkvi Hagija Paraskeva (Sveti Petka) u Istanbulu, gde se čuvaju još od vremena Vizantije.

O ovoj zbunjenosti jasno govori protonamesnik Aleksandar R. Jevtić iz Eparhije žičke:
U narodu često postoji nedoumica po pitanju ličnosti Svete Petke. Ona je, najverovatnije, nastala iz razloga što mnogi svetitelji imaju dva (ili više) datuma koji proslavljaju njih i događaje vezane za njihov život (tako imamo ‘letnje’ i ‘zimske’ slave). Da je ovde reč o dve Svete Petke najbolje svedoče Žitija Svetih za 8. avgust i 27. oktobar, čiji tekst u nastavku prenosimo. Tu se vidi i da im je kraj zemnog života bio različit. Prva je mučenički postradala i zato je Prepodobnomučenica, a druga je skončala zemni život u podvigu i molitvi u pustinji i zato je Prepodobna – kaže otac Aleksandar.
Protojerej Srećko Zečević iz Eparhije šumadijske dodatno pojašnjava:
- Sveta Petka Rimljanka se slavi 8. avgusta, ali naš narod pogrešno ovu svetiteljku povezuje sa Prepodobnom Paraskevom koja se slavi 27. oktobra. Petka Trnovska je rodom iz Rima. Rođena je oko 100. godine. Njeni roditelji su bili hrišćani i pošto je rođena na Veliki Petak, dali su joj ime Petka. Posle smrti roditelja propovedala je hrišćanstvo po južnoj Italiji, Siciliji, obraćajući mnoge u hrišćanstvo – ističe otac Srećko I dodaje:
- Za vreme rimskog imperatora Antonina Pija (138–161), zbog svoje vere i propovedanja žestoko je mučena i posečena mačem. Njene mošti su kasnije prenesene u Trnovo, a zatim u Carigrad. Prema tome, ova svetiteljka Petka nije ista svetiteljka koja se slavi 27. oktobra, iako imaju isto ime. Ova Trnova Petka je živela u 2. veku, a Petka koja se slavi 27. oktobra, živela je u 10. veku.

Ova jasna razlika u istoriji i vremenu života dveju svetiteljki, kao i njihove različite titule i crkvene proslave, važan je razlog da se u srpskom narodu raskrsti sa dugogodišnjom zabludom i konfuzijom. Svaka od svetiteljki ima svoje mesto u crkvenom kalendaru, svoje ime i svoju priču – i zaslužuje posebnu poštovanost i razumevanje.
Mitropolit Isaija sa grupom poklonika sa Kipra ovih dana se nalazi na pokloničkom putovanju po srpskim svetinjama.
Trudila se od malena da živi prema Božjim zapovestima.
U molitvenoj tišini Svete Sofije, dok traje obnova njenih temelja, čovek s prekrivenim licem i upaljačem u ruci oskrnavio je Sveto pismo, pokušavajući da podmetne požar. Da li je reč o nasumičnom incidentu – ili o znaku vremena u kojem živimo?
Vekovima pravoslavni vernici traže pomoć Svete Petke Rimljanke u trenucima bolesti, tuge i životnih iskušenja, verujući u njenu moćnu molitvu koja donosi snagu, zaštitu i mir u srcu.
Uz svečanu liturgiju i litiju kroz narod, vernici će moći da se prvi put poklone i delićima moštiju Svete Petke, pronađenim u manastirskoj riznici.
Povodom praznika posvećenog Prepodobnoj mati Paraskevi, sveštenik u kapeli ove svetice na Kalemegdanu i docent Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, govori za portal religija.rs.
Molitvena povorka, predvođena moštima Svete Petke i Svetog Pantelejmona, pružila je vernicima priliku za molitvu, duhovnu snagu i utehu.
Odanost Hristu spojila je ove ugodnike Božje u večnosti. Prolazeći kroz strašne muke i mučeničku smrt, uzdigli su se do svetosti, postavši simbol nepokolebljive vere i ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Liturgijskom sabranju u Himelstiru prisustvovali su brojni sveštenici, monaštvo i verni narod, kao i princ naslednik Filip Karađorđević sa princezom Danicom, dok je ktitor obnove Drago Vuković odlikovan Ordenom Svetog Save drugog stepena.
Slavski kolač nije obična pogača, naglašava sveštenik.
Kada neko više ne želi da bude deo našeg života, insistiranje i pokušaj da ga zadržimo može samo produbiti bol.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Bez rerne i komplikovanog postupka, mekano testo za tili čas postaje mirisno pecivo koje se na trpezu iznosi uz sir, kajmak ili jogurt.
U besedi za sredu 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da dobro delo ne treba koristiti za sopstvenu slavu, već ga sa ljubavlju prepustiti drugima da prepoznaju njegovu vrednost.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu prvomučenicu Teklu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svete mučenike Sergija i Vakha. Katolička crkva obeležava Blaženu Devicu Mariju od Krunice, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.