Smatra se da danas na severu Srbije deluje oko 120 sekti.
Nakon što je u Novom Sadu obavljeno grupno krštenje na Dunavu, a nisu ga izvršili ni pravoslavni ni katolički sveštenik - već pripadnici verske zajednice, taj snimak se proširio internetom, a komentari su bili različiti.
Ljudi su se pitali zašto to nije validno krštenje, kada je i Isus bio kršten u reci, dok su drugi upozoravali da ovo liči na obmanu sektaša, koji bi da vrše čin krštenja i svoju zajednicu dopune novim članovima.
Poznavaoci ove oblasti kažu da je najveći broj ovakvih organizacija prisutan na severu naše zemlje, jer je Vojvodina kao višenacionalna i multikonfesionalna zajednica mnogo otvorenija sredina, pa samim tim više i privlači sektaške grupacije. Prva satanistička sekta u Srbiji pod nazivom "Crni plamen" svoje delovanje učinila je javnim 1997. godine. Imala je u to vreme znatan broj članova u našoj zemlji, a glavna "filijala" bila im je u Novom Sadu, pisao je "Vojvođanski".
Tanjug TV
Željko Injac
Verski analitičar Željko Injac kaže da nije slučajno što je Vojvodina privlačna za sektaške grupe.
- Ovde su protestantske sekte postojale još u vreme Austrougarske, a danas imaju na raspolaganju ogromne finansije, vrbuju ljude i dobro su organizovane. U velikoj meri su koristili i okolnost da je SPC bila pola veka na udaru komunizma od kojeg se praktično još oporavlja - kaže Injac.
Injac ističe da mnogi zaziru od "misionara" koji po ulicama dele brošure, ali oni ne predstavljaju toliku opasnost koliko sadržaji na internetu kojima neuki i nezreli tinejdžeri lako pristupaju. On upozorava da sektaši sada mnogo efikasnije i opasnije deluju preko društvenih mreža, i tako lakše dopiru do omladine koja je ionako zbunjena odrastanjem u okolnostima urušenog sistema vrednosti.
Portal religija.rs je za kometar upitao oca Blagoja Katića, sveštenika iz Novog Sada, koji na sveštenički poziv odgovara punih 28 godina i duhovnu vertikalu Srpske Atine zna kao svoj dlan.
- To je klasičan primer delovanja sekte i očigledna zloupotreba krštenja, odnosno same Svete tajne, uz dodatak senzacionalizma s ciljem da se privuče pažnja i poveća gledanost. Iako na prvi pogled deluje kao krštenje, suštinski to nije. Jer, van Crkve nema spasenja - bilo da to ljudi razumeju ili ne. Sakrament krštenja može izvršiti isključivo rukopoloženi sveštenik, koji je postavljen od strane Crkve i nadležnog episkopa i koji deluje u svojoj parohiji. Bilo da je reč o pravoslavnoj ili katoličkoj Crkvi - pravilo je isto. Sve drugo predstavlja zloupotrebu i iskrivljavanje suštine krštenja - objašnjava sagovronik portala religija.rs.
Otac Blagoje naglašava dodatak senzacije - da bi se privukla gledanost i pažnja na taj način.
- Način krštenja, da li je uranjanje u vodu (pogružavanje) ili polivanje i količina vode nisu presudni. Presudna je blagodat Duha Svetoga koja osvećuje čin, a ta blagodat postoji isključivo u Crkvi. Zato je samo ono krštenje koje se vrši u Crkvi i njeno ime validno krštenje. Blagodat Duha Svetoga jeste "duhovna licenca". Onaj ko nije u Crkvi, nema tu blagodat - pa ni ovlašćenje. To bi bilo kao da neko bez škole i dozvole otvori auto-mehaničarsku radionicu i popravlja automobile - bez znanja, bez dozvole, bez osnova.
Na pitanje kako SPC ipak može sakrament krštenja izvesti i van crkve navodi sledeće:
- Naravno, Crkva poznaje izuzetne okolnosti. U ekstremnim situacijama, kada nije bilo sveštenika, svaka krštena osoba, pa čak i obična bolničarka, morala je znati formulu krštenja. Ako porodilja rađa dete koje je u smrtnoj opasnosti i neko ga krsti u tom trenutku iz straha da ne umre nekršteno, Crkva takvo krštenje priznaje kao validno. Ali to su vanredne okolnosti, iz nužde, a ne samovolja ili senzacionalizam. Kasnije, ako beba ipak preživi - ona se miropomazuje, u Crkvi se objedinjuje blagodat Duha Svetoga.
Duhovni puls Novog Sada
FlyDroneVideos/Shutterstock
Novi Sad
Na pitanje svešteniku da oceni duhovnu ugroženost grada na severu Srbije - ističe da je sekti bilo oduvek, a da svoje dejstvo pojačavaju onda kada je zemlja u krizi, kada su ratovi ili uvide da je pojedinac u životnoj fazi određenog beznađa.
- Tada pojedincima obećavaju lepe stvari i pojačavaju svoj rad, jer pokušavaju da privuku ljude obećanjima o "lepšem životu". Ali Crkva se sa takvim pojavama bori vekovima, od kada je nastala. Preboleće i ovu pojavu, jer je toga uvek bilo. Jedno vreme niko o njima nije ni govorio, niti je to ikoga zanimalo. Danas, u 21. veku, više nema izgovora za neinformisanost. Ako nešto ne znaš, dovoljno je da pogledaš na internetu i proveriš., a potom se raspitaš.
Delovanje sekte se oslanja na provereni sistem obećanja, ali poznavaocu takvih laži - te priče su providne.
- Oni će vam pričati da su jedini koji mogu da ponude spasenje. Već 28 godina sam sveštenik, video sam i prošao svašta. Kada sam, recimo, na Ledinačkom jezeru organizovao grupna krštenja, krstio sam preko 1.000 ljudi. Ali to je bilo u službi Crkve, u okviru parohije, i sa blagoslovom - dakle, sa "duhovnom licencom" - zaključuje otac Blagoje Katiić, sagovornik portala religija.rs.
BONUS VIDEO: Ovde je smešteno neprocenjivo blago SPC: Ljudi kidali komade haljine cara Lazara - evo šta je ostalo
Dok su vernici slavili praznik Svetih apostola Petra i pala, košarkaš Luka Vildoza kršten je pod svodovima najvećeg srpskog hrama – evo zbog čega je odlučio da promeni veru i kako je njegova odluka ganula Beograd.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
Na liturgiji u manastiru Ravanici poglavar Srpske Pravoslavne Crkve poručio je da Kosovski zavet nije samo istorijsko sećanje, već jevanđeljsko opredeljenje za Hrista.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.