Mitropolit Isaija sa grupom poklonika sa Kipra ovih dana se nalazi na pokloničkom putovanju po srpskim svetinjama.
Trudom i bratskom ljubavlju mitropolita tamasoskog Isaije iz Kiparske pravoslavne crkve i episkopa valjevskog Isihija, manastiri Ćelije i Lelić bili su ovih dana mesto zajedništva i svedočenja jedne Crkva u Hristu Gospodu.
Blagodareći gostu iz Nikozije, kraj kivota Svetog vladike Nikolaja, episkop Isihije je istakao da je važno da se u vremenu smutnje svi držimo jedinog čvrstog oslonca, kamena vere - Gospoda Hrista.
- Važno je da posećujemo jedni druge i da se poklanjamo svetinjama u celom pravoslavlju. Mi ovde imamo blagoslov da imamo dva velika stuba pravoslavlja iz današnjih dana, Svetog vladiku Nikolaja i Prepodobnog oca Justina, njih smatramo za svetionike pravoslavlja za celu Crkvu. Želim vam blagoslov naših svetitelja da se utvrdite u veri, da ispravljate svoje živote u pokajanju i da zajedno svi proslavljamo Boga u našem pravoslavlju - rekao je vladika Isihije.
Schutterstock
Vladika Nikolaj
Mitropolit Isaija je uzvratio blagodarjem domaćinu za dobrodošlicu i vredan dar - čestice moštiju Prepodobnog oca Justina, čije je poštovanje na Kipru izuzetno rasprostranjeno, te će njegovo prebivanje tamo doneti veliku radost i duhovno okrepljenje vernima.
Na blagoslov pravoslavnoj braći i sestrama u Valjevskoj eparhiji, mitropolit Isaija je poklonio repliku Svete ikone Bogorodice Kikotise, čiji se original čuva u manastiru Kikos na Kipru, a prema predanju rad je Svetog apostola Luke. Darivanje je zaokružio starešina manastira Lelić, iguman Georgije, replikom ikone Svetog vladike Nikolaja, koja se nalazi na njegovom kivotu u lelićkoj svetinji.
Mitropolit Isaija sa grupom poklonika sa Kipra ovih dana se nalazi na pokloničkom putovanju po srpskim svetinjama.
Podsećanja radi, Eparhiju valjevsku prvi put je posetio u avgustu 2018. godine. Tada se, takođe, poklonio manastirima Ćelije i Lelić, a u hramu Svetog Nektarija Eginskog doček mu je priredio blažene uspomene episkop Milutin, čijeg je trudoljublja delo svetinja na ušću Gradca u Kolubaru, posvećena velikom Božjem ugodniku, izdanku bratskog grčkog naroda.
Iguman Мanastira Tumane Dimitrije Plećević ispričao је manje poznat detalj u vezi s ikonom, prepričavajući jedan neizvestan trenutak u istoriji manastira koji zovu "Ostrog na Dunavu".
Njene mošti dale su odgovor koji teolozi nisu mogli da pronađu – priča o događaju koji je zauvek promenio pravoslavnu veru i otkrio Božiju silu pred carevima i patrijarsima.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Svetom arhijerejskom liturgijom, uz sasluženje arhijereja iz tri pomesne crkve, odata je počast duhovniku čija su ljubav prema narodu i apostolska revnost ostavili neizbrisiv trag.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Ime je dobila u 8. veku. U to vreme se pojavila ikonoboračka jeres, a jedan od njenih najvećih protivnika je bio Jovan Damaskin. Zato što je pisao protiv ikonoborstva, odsečena mu je desna ruka.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.