Vojvoda koji je ostavio vojsku, slavu i bogatstvo zbog Hrista i postao stub ognjene molitve
Srpska pravoslavna crkva 20. jula molitveno se seća i slavi Prepodobnog Tomu Maleina. Ime i dela Prepodobnog Tome vekovima zrače svetlošću vere i posvećenosti. Bio je najpre vojvoda, čuven po hrabrosti i bogatstvu. Njegova snaga i hrabrost donosile su mnoge pobede u bitkama, ali je, zavolevši Hrista više od svega, ostavio svetovne časti i primio monaški čin.
Život u gori Malea
Odlučivši se za usamljenički život, Prepodobni Toma se povukao u goru Malea, blizu Svete gore. Tu je, daleko od svetovnog života, živeo posvećen Bogu i bio obdaren božanskim otkrivenjima. Njegova svetost osvetljavala je zemlju svojim primerom.
Čudesa Prepodobnog Tome
Vernici ga pamte po mnogim čudima koja je činio za života. Svojom molitvom Prepodobni Toma isceljivao je svaku bolest, slepima vraćao vid, a hromima sposobnost da hodaju.
printscreen
Ikona Prepodobnog Tome Maleina
Čak je i na bezvodnom mestu, molitvom, izveo izvor vode. Njegova posvećenost bila je toliko jaka da je tokom molitve sijao kao ognjeni stub, što su ljudi očišćenoga razuma mogli videti sa velike daljine.
Mošti koje i danas isceljuju
I posle svog upokojenja, Prepodobni Toma nastavlja da čini čudesa. Njegove časne mošti i danas su izvor isceljenja i utehe za mnoge vernike. Ovo svedoči o njegovoj neprestanoj prisutnosti i ljubavi prema onima koji veruju.
Poruka vernicima
Njegov život i dela podsećaju nas na snagu vere i posvećenosti, ohrabrujući nas da i mi sledimo put istine. Njegova svetost vodi i podseća na večne vrednosti vere i ljubavi prema Bogu.
Ovaj svetitelj jei rođen od bogatih i znamenitih roditelja u starome Rimu, gde je izučio sve svetsko znanje toga vremena, a posvetio se naročito medicini.
Svetitelj koji je rođen nem, a progovorio je tek kada su ga pričestili, kasnije je postao jedan od najvećih branilaca pravoslavne vere i tvorac Velikog kanona Bogorodici.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od rođenja obasjan božanskom svetlošću, Sveti Alimpije je svojom pobožnošću, podvižništvom i nepokolebljivom verom postao stub pravoslavlja. Njegov put od podvižnika do čudotvorca vekovima inspiriše, a njegov sveti spomen 9. decembra obeležava se s ljubavlju i poštovanjem u srpskim domovima kao krsna slava.
U prisustvu mnoštva vernika, arhijerejskom liturgijom započela je svečanost posvećena tumanskom svetitelju, čije mošti i danas donose utehu, isceljenje i nadu mnogima.
Iako se praznik ove svetiteljke obeležava 29. septembra, na dan kada je mučenički postradala, danas se molitveno sećamo i proslavljamo čudotvorstvo njenih moštiju projavljeno za vreme održavanja Četvrtog vaseljenskog sabora u Halkidonu 451. godine.
Po svedočenjima brojnih žena, osveštana traka donosi utehu i nadu parovima koji se bore da dobiju potomstvo. Kroz vekove, ovaj drevni običaj pokazuje snagu vere i božanskog blagoslova.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.