Vojvoda koji je ostavio vojsku, slavu i bogatstvo zbog Hrista i postao stub ognjene molitve
Srpska pravoslavna crkva 20. jula molitveno se seća i slavi Prepodobnog Tomu Maleina. Ime i dela Prepodobnog Tome vekovima zrače svetlošću vere i posvećenosti. Bio je najpre vojvoda, čuven po hrabrosti i bogatstvu. Njegova snaga i hrabrost donosile su mnoge pobede u bitkama, ali je, zavolevši Hrista više od svega, ostavio svetovne časti i primio monaški čin.
Život u gori Malea
Odlučivši se za usamljenički život, Prepodobni Toma se povukao u goru Malea, blizu Svete gore. Tu je, daleko od svetovnog života, živeo posvećen Bogu i bio obdaren božanskim otkrivenjima. Njegova svetost osvetljavala je zemlju svojim primerom.
Čudesa Prepodobnog Tome
Vernici ga pamte po mnogim čudima koja je činio za života. Svojom molitvom Prepodobni Toma isceljivao je svaku bolest, slepima vraćao vid, a hromima sposobnost da hodaju.
printscreen
Ikona Prepodobnog Tome Maleina
Čak je i na bezvodnom mestu, molitvom, izveo izvor vode. Njegova posvećenost bila je toliko jaka da je tokom molitve sijao kao ognjeni stub, što su ljudi očišćenoga razuma mogli videti sa velike daljine.
Mošti koje i danas isceljuju
I posle svog upokojenja, Prepodobni Toma nastavlja da čini čudesa. Njegove časne mošti i danas su izvor isceljenja i utehe za mnoge vernike. Ovo svedoči o njegovoj neprestanoj prisutnosti i ljubavi prema onima koji veruju.
Poruka vernicima
Njegov život i dela podsećaju nas na snagu vere i posvećenosti, ohrabrujući nas da i mi sledimo put istine. Njegova svetost vodi i podseća na večne vrednosti vere i ljubavi prema Bogu.
Ovaj svetitelj jei rođen od bogatih i znamenitih roditelja u starome Rimu, gde je izučio sve svetsko znanje toga vremena, a posvetio se naročito medicini.
Svetitelj koji je rođen nem, a progovorio je tek kada su ga pričestili, kasnije je postao jedan od najvećih branilaca pravoslavne vere i tvorac Velikog kanona Bogorodici.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Priča o ovoj svetici iz 3. veka nije samo sećanje na prošlost, već živi primer kako vera, hrabrost i predanost mogu osvetliti i najmračnije trenutke naših života.
Od Oksforda i Atine do manastira Ćelije kod Valjeva, Blagoje Popović izabrao je život bez priznanja i komfora, ostavivši delo koje i danas snažno oblikuje pravoslavno mišljenje u Srbiji i izvan nje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Justina Filosofa i Prepodobnog Justina Ćelijskog po novom i Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Rufina, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.