Vojvoda koji je ostavio vojsku, slavu i bogatstvo zbog Hrista i postao stub ognjene molitve
Srpska pravoslavna crkva 20. jula molitveno se seća i slavi Prepodobnog Tomu Maleina. Ime i dela Prepodobnog Tome vekovima zrače svetlošću vere i posvećenosti. Bio je najpre vojvoda, čuven po hrabrosti i bogatstvu. Njegova snaga i hrabrost donosile su mnoge pobede u bitkama, ali je, zavolevši Hrista više od svega, ostavio svetovne časti i primio monaški čin.
Život u gori Malea
Odlučivši se za usamljenički život, Prepodobni Toma se povukao u goru Malea, blizu Svete gore. Tu je, daleko od svetovnog života, živeo posvećen Bogu i bio obdaren božanskim otkrivenjima. Njegova svetost osvetljavala je zemlju svojim primerom.
Čudesa Prepodobnog Tome
Vernici ga pamte po mnogim čudima koja je činio za života. Svojom molitvom Prepodobni Toma isceljivao je svaku bolest, slepima vraćao vid, a hromima sposobnost da hodaju.
printscreen
Ikona Prepodobnog Tome Maleina
Čak je i na bezvodnom mestu, molitvom, izveo izvor vode. Njegova posvećenost bila je toliko jaka da je tokom molitve sijao kao ognjeni stub, što su ljudi očišćenoga razuma mogli videti sa velike daljine.
Mošti koje i danas isceljuju
I posle svog upokojenja, Prepodobni Toma nastavlja da čini čudesa. Njegove časne mošti i danas su izvor isceljenja i utehe za mnoge vernike. Ovo svedoči o njegovoj neprestanoj prisutnosti i ljubavi prema onima koji veruju.
Poruka vernicima
Njegov život i dela podsećaju nas na snagu vere i posvećenosti, ohrabrujući nas da i mi sledimo put istine. Njegova svetost vodi i podseća na večne vrednosti vere i ljubavi prema Bogu.
Ovaj svetitelj jei rođen od bogatih i znamenitih roditelja u starome Rimu, gde je izučio sve svetsko znanje toga vremena, a posvetio se naročito medicini.
Svetitelj koji je rođen nem, a progovorio je tek kada su ga pričestili, kasnije je postao jedan od najvećih branilaca pravoslavne vere i tvorac Velikog kanona Bogorodici.
Od dovratnika do vitrine, neke navike u rasporedu svetinja potiču iz pogrešnih tumačenja, a prema učenju Crkve, mesto koje im dajemo otkriva koliko razumemo njihovu pravu ulogu u svakodnevnom životu.
Dok je javnost gledala glamur, iza zatvorenih vrata vodila se tiha borba za starateljstvo, pravo na izbor i detinjstvo oslobođeno uticaja kontroverzne verske organizacije kojoj je bivši suprug glumice Kejti Holms ostao veran.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Priča o ovoj svetici iz 3. veka nije samo sećanje na prošlost, već živi primer kako vera, hrabrost i predanost mogu osvetliti i najmračnije trenutke naših života.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenice Agapiju, Hioniju i Irinu po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatra po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Katarine Sijenske, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Aristarha, Puda i Trofima po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatera i Kerkiru devicu po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Vincence, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.