Praznici i sveci 18.07.2025 | 00:01

SIROČE KOJE JE BOG UZDIGAO DO NEBESA: Danas slavimo Svetog Atanasija Atonskog – veliki praznik na Svetoj gori

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
SIROČE KOJE JE BOG UZDIGAO DO NEBESA: Danas slavimo Svetog Atanasija Atonskog – veliki praznik na Svetoj gori
youtube/printscreen/ОХРИДСКИ ПРОЛОГ

Srpska pravoslavna crkva proslavlja svetitelja čija krotkost, molitve i čuda vekovima osvetljavaju put monasima i vernicima širom pravoslavlja.

Velikog svetitelja s kraja 10. veka, čiji su život i delo ostavili dubok trag u monaškoj tradiciji i duhovnosti – prepodobnog Atanasija Atonskog – Srpska pravoslavna crkva proslavlja 18. jula. Rođen u Trapezuntu od bogobojažljivih roditelja, Atanasije je još kao dete iskusio gubitak i ostao siroče. Međutim, Božji promisao se ispunio kada ga je jedan vojvoda uzeo pod svoje okrilje, doveo u Carigrad i omogućio mu da se obrazuje.

Njegova krotkost i smernost brzo su ga učinili omiljenim među vršnjacima. Pri dečjim igrama, dok su drugi birani za cara ili vojvodu, Atanasija su uvek birali za igumana, što je već tada bilo predskazanje njegovog duhovnog puta. Nakon završetka školovanja, povukao se u pustinju Maleinsku, blizu Svete gore, gde je bio učenik čuvenog Mihaila Maleina.

Želeći još veću duhovnu usamljenost, Atanasije se preselio na Svetu goru. No, mnogi željni podvižničkog života počeli su se okupljati oko njega, pa je bio primoran da zida svoju lavru. U tome su mu obilno pomagali vizantijski carevi, najpre Nikifor Foka, koji je i sam želeo da se zamonaši, a potom i Jovan Cimiskije.

Mnogobrojna iskušenja stajala su na njegovom putu, od demona i od ljudi, ali je Atanasije hrabro odolevao i pobeđivao svojom bezmernom krotkošću i neprekidnom molitvom Bogu. Pun Božje blagodati, udostojio se da vidi Presvetu Bogorodicu, koja je čudotvorno izvela vodu iz stene i obećala mu da će uvek biti Ikonomisa (Igumanija) manastira, što mnogi smatraju najvećim od brojnih čuda na Svetoj gori.

Atanasije je svojim radom i molitvom prethodio bratiji svojoj, voleći ih ljubavlju duhovnog oca i pastira. Njegova smrt bila je iznenadna. Dok je sa šestoricom monaha pregledao zid nove crkve, zid se srušio i zatrpao ih sve. Tako je 980. godine završio svoj ovozemaljski život ovaj veliki svetilnik monaštva.