Odanost Hristu spojila je ove ugodnike Božje u večnosti. Prolazeći kroz strašne muke i mučeničku smrt, uzdigli su se do svetosti, postavši simbol nepokolebljive vere i ljubavi.
Srpska pravoslavna crkva sa posebnim poštovanjem 8. septembra obeležava dan Svetih mučenika Adrijana i Natalije, supružnika iz Nikomidije, čije svedočanstvo vere i hrabrosti vekovima nadahnjuje hrišćanske duše. Ova sveta bračna zajednica, iako kratka u vremenskom trajanju, postala je večna u svetlosti Hristove ljubavi.
Adrijan, načelnik pretora i neznabožac, gledao je sa divljenjem hrabrost 23 hrišćana, uhvaćenih i mučenih zbog vere u Hrista, te ga je njihov mir i strpljenje dotaklo do srca. U njima je video neustrašivu snagu, nadahnutu verom u Boga i obećanje večnog blaženstva. Radosno je odlučio da se pridruži onima koje je posmatrao i ispovedio svoju veru, govoreći carski rečima: „Zapiši i moje ime sa ovima svetima, i ja sam hrišćanin!“
Njegova bračnica Sveta Natalija, bila je potajna hrišćanka, te kada je čula za muževljevo obraćenje, obradovala se duhovnom radošću koja prevazilazi ljudski razum. Njena ljubav prema bračniku i prema Hristu ispunjavala ju je nadljudskom snagom, te je, uprkos suzama i bolu, stajala uz Adrijana, hrabreći ga da izdrži strašne muke koje je podnosio za veru.
Facebook
Ikona Svetih mučenika Adrijana i Natalije
Kada je Adrijan sa ostalim hrišćanima bio zatvoren u tamnici, Natalija je dolazila i služila im sa ljubavlju, pružajući im snagu.
Posle dugih muka, car je naredio da se mučenicima čekićem prebiju ruke i noge, što su izvršili na nakovnju. Adrijan i ostalih 23 svetih mučenika izdahnuli su u preteškim mukama. Natalija je prenela mošti svoga bračnika u Carigrad, gde ih je česno sahranila. Nekoliko dana kasnije, Sveti Adrijan joj se javio u svetlosti i pozvao je da mu se pridruži, a ona je mirno predala svoj duh Bogu.
U njihovom žitiju ogleda se duboko svedočenje istine vere – da su mučenici Hristovi oni koji su spoznali večnu istinu ljubavi Božje i postali nosioci svetlosti koja nadmašuje svaku tamu ovoga sveta. Sveti Adrijan i Natalija nisu samo primer bračne ljubavi, već i zajedničkog hoda u veri, čak i kroz najteže kušnje. Njihova vera ih je ujedinila ne samo u životu, već i u večnosti, gde su pronašli mir u Gospodu.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Kirila Jerusalimskog po starom i Svetog Ipatija po novom kalendaru. Katolici slave Svetog proroka Amosa, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Skriveni hrišćanin na carskom dvoru odbio je idolsku hranu i priznao Hrista pred Trajanom – predanje otkriva šta se dogodilo u tamnici kad je izdahnuo.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Kirila Jerusalimskog po starom i Svetog Ipatija po novom kalendaru. Katolici slave Svetog proroka Amosa, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Aleksija, Čoveka Božjeg po starom i Svetog Jovana Lestvičnika po novom kalendaru. Katolici slave Svetog Kvirina, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima