PONIŽAVAN I ZLOSTAVLJAN DO SMRTI! Danas proslavljamo Svetog Emilijana Ispovednika!
Sve nevolje prihvatao je Hrista radi, ne odričući se vere koju je ispovedao.
U svojoj knjizi za 11. nedelju po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik razmatra važnost praštanja kao ključne Hristove zapovesti, naglašavajući da pravi oproštaj otvara vrata Božje milosti. Iako se čin oproštaja može činiti jednostavnim, gordost nam često otežava njegovo iskreno praštanje.
Priču o dva dužnika Gospod završava rečima: “Tako će i Otac moj nebeski učiniti vama ako ne oprostite svaki bratu svome od srca svojih sagrešenja njihova” (Mt.18,35). Znači, od nas se zahteva samo jedna malenkost: oprosti, i biće ti oprošteno.
A kada ti je oprošteno, onda si i pomilovan. Kada si, pak, stekao milost, postao si učesnik u svim riznicama milosti. Prema tome, eto spasenja, i raja i večnog blaženstva. Tako veliki dobitak za malenkost što opraštamo…
Da, malenkost, ali za naše samoljublje nema ništa teže nego opraštati. Neku nenamernu neprijatnost koja nam se učini nasamo mi još možemo i oprostiti. Međutim, ako se radi o nečem težem, i to još u prisustvu ljudi, mi ne praštamo, čak da prestupnik i traži oproštaj.
Bivaju i takve okolnosti u kojima hoćeš-nećeš, ne možeš da iskažeš svoje nezadovoljstvo, te se držiš ćutanja. Međutim, jezik ćuti, a srce govori i kuje zle planove. Ako se neprijatnost poveća samo za jedan stepen, nestaće čak i uzdržavanje: tada nas ni stid, ni strah, ni gubitak, niti išta drugo neće zadržati.
Uskipelo samoljublje čini čoveka doslovno sumanutim, te onaj koji mu se podao počinje da govori gluposti. Takvoj nesreći su podvrgnuti ne bilo kakvi, već većinom civilizovani ljudi. Oni se pokazuju osetljiviji na uvrede i sporiji na praštanje. Spolja gledajući, odnosi mogu ponekad i ostati glatki, ali unutra postoji odlučni razdor. Međutim, Gospod zahteva da mi od sveg srca praštamo.
Veliki duhovnik 19. veka nas u trećoj nedelji po Vaskrsu podseća na reči Hristove da ne treba više grešiti da nam se šta gore ne dogodi - i otkriva zašto je greh najopasniji uzrok telesnih bolesti
Razmatrajući stih iz Knjige proroka Isaije, Sveti Teofan Zatvornik podseća da prava snaga posta ne leži samo u uzdržanju, već u praštanju, milosrđu i istinskoj pravdi prema bližnjem.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini Sveti Teofan Zatvornik, pišući o Siropusnoj nedelji, otkriva jednostavan, ali moćan put do spasenja – sve zavisi od tebe. Dan oproštenja nije običan dan, već prilika da svet postane nalik raju.
Sveti Teofan nas u svojoj misli za 20. utorak po Pedesetnici podseća na duboku mudrost koja se krije u rečima "Ne sudite, opraštajte, dajte“. Često se čini da gubimo kada ne sudimo, ne zadržavamo uvrede i ne čuvamo za sebe, ali istina je drugačija. Ove vrednosti donose neprocenjive dobitke. Sveti Teofan ukazuje da se, ukoliko ne sudimo drugima, ni nama neće suditi. Oproštajem oslobađamo sebe, a onaj ko daje, uvek će primiti više. Iako se ovaj dobitak možda ne vidi odmah, on dolazi u trenutku kada nam je najpotrebniji – kada osećamo potrebu za razumevanjem, ljubavlju i podrškom.
Reči svetogorskog starca o ljudskoj slabosti otkrivaju zašto jedan pad ne mora da bude kraj borbe, već trenutak iz kojeg se može izvući važna pouka za ono što dolazi.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.
Vreme je dar koji čovek dobija od Boga, a način na koji ga koristi govori mnogo o njegovom životu.
Susret jereja Leonida Bratkova sa sedamdesetogodišnjom Anom otvorio je pitanje da li je krštenje samo utočište pred smrću ili poziv na promenu i oproštaj.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.
Zrna soje, luk, praziluk i začini daju ovom posnom jelu bogat ukus, a priprema bez ulja čini ga odličnim izborom za dane strogog posta.
Nije najveća nesreća umoriti se od života, već jednoga dana shvatiti da smo bili toliko zauzeti živeći, da život nismo ni primetili, upozorava iguman.