Nikad ove ne bacajte, jer posledice mogu biti stravične: Ozbiljno upozorenje oca Andreja
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
U svojoj knjizi za 11. nedelju po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik razmatra važnost praštanja kao ključne Hristove zapovesti, naglašavajući da pravi oproštaj otvara vrata Božje milosti. Iako se čin oproštaja može činiti jednostavnim, gordost nam često otežava njegovo iskreno praštanje.
Priču o dva dužnika Gospod završava rečima: “Tako će i Otac moj nebeski učiniti vama ako ne oprostite svaki bratu svome od srca svojih sagrešenja njihova” (Mt.18,35). Znači, od nas se zahteva samo jedna malenkost: oprosti, i biće ti oprošteno.
A kada ti je oprošteno, onda si i pomilovan. Kada si, pak, stekao milost, postao si učesnik u svim riznicama milosti. Prema tome, eto spasenja, i raja i večnog blaženstva. Tako veliki dobitak za malenkost što opraštamo…
Da, malenkost, ali za naše samoljublje nema ništa teže nego opraštati. Neku nenamernu neprijatnost koja nam se učini nasamo mi još možemo i oprostiti. Međutim, ako se radi o nečem težem, i to još u prisustvu ljudi, mi ne praštamo, čak da prestupnik i traži oproštaj.
Bivaju i takve okolnosti u kojima hoćeš-nećeš, ne možeš da iskažeš svoje nezadovoljstvo, te se držiš ćutanja. Međutim, jezik ćuti, a srce govori i kuje zle planove. Ako se neprijatnost poveća samo za jedan stepen, nestaće čak i uzdržavanje: tada nas ni stid, ni strah, ni gubitak, niti išta drugo neće zadržati.
Uskipelo samoljublje čini čoveka doslovno sumanutim, te onaj koji mu se podao počinje da govori gluposti. Takvoj nesreći su podvrgnuti ne bilo kakvi, već većinom civilizovani ljudi. Oni se pokazuju osetljiviji na uvrede i sporiji na praštanje. Spolja gledajući, odnosi mogu ponekad i ostati glatki, ali unutra postoji odlučni razdor. Međutim, Gospod zahteva da mi od sveg srca praštamo.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave, naglasio je sveštenik.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Od srebroljublja i gordosti do neblagodarnosti i ravnodušnosti, svetogorski starac nabraja ponašanja koja se lako prikriju iza svakodnevnih navika, a čoveka mogu udaljiti od Boga i drugih ljudi.
Oprost ne znači opravdavanje tuđih postupaka, već oslobađanje sopstvene duše od tereta.
Gordost briše svest o daru i rađa uverenje da je čovek sam sebi izvor, mera i cilj.
Jedna osobina drži dušu otvorenom za Božji dar, a njeno zanemarivanje donosi unutrašnji nemir.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave, naglasio je sveštenik.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.