U podnožju veličanstvene planine Tare, na desnoj obali mirne reke Rače, stoji jedan od najznačajnijih svetionika srpske duhovnosti i kulture — Manastir Rača. Zadužbina svetorodne loze Nemanjića, ovaj manastir podignut je još u 13. veku i postao je utočište vere, znanja i pismenosti.
RINA
Manastir Rača
U ovoj svetinji nastala je čuvena Račanska prepisivačka škola, koja je imala jednu od najvažnijih uloga u očuvanju srpske kulture tokom teških vremena osmanske vladavine. Kada su Turci harali Srbijom, spaljivali manastire i uništavali pravoslavno nasleđe, monasi u Rači su uz svetlost luča prepisivali svete knjige, čuvajući tako duhovnu i kulturnu baštinu srpskog naroda.
RINA
Skit Svetog Đorđa
Prepisivači Rače, za razliku od onih u Carigradu , radili su gotovo potpuno sami, bez pomoći savremene opreme, koristeći samo hartiju i mastilo. Njihov rad je bio nadaleko cenjen, a knjige su se prodavale širom tadašnjeg sveta, doprinoseći opstanku manastira.
Otac Slobodan Jakovljević, koji je doktorirao na temu Račanske prepisivačke škole, otkriva:
- Svaka prepisana knjiga održavala je bogosluženje, a ono je držalo srpski narod na okupu. Račani su prvi koji prepisuju narodnim jezikom, a Gavril Stefanović Venclović prvi je koji razlikuje slova č, đ i ć skoro sto godina pre Vuka Karadžića.
RINA
Izvor Lađevac nadaleko je čuven po svojoj lekovitisti
Nedaleko od manastira, u Skitu Svetog Đorđa , monasi su nastavili svoje prepisivačko delo, živeći skromno, u tišini i molitvi. Putopisac Evlija Čelebija zapisao je da se oko 300 monaha skrivenih u gustim šumama Tare bavilo ovim svetim radom, služeći i Bogu i narodu. I danju, dok su se bavili stočarstvom i poljoprivredom, i noću, dok su uz svetlost luča prepisivali knjige, monasi Rače predstavljali su stub očuvanja pravoslavne vere i srpske pismenosti.
U blizini skita Svetog Đorđa, na svega četrdeset minuta hoda kroz netaknutu prirodu, nalazi se izvor Lađevac. Ovaj alkalno-termalni izvor, poznat i kao „toplo vrelo“, vekovima je bio mesto na koje su ljudi dolazili u potrazi za isceljenjem. Sa temperaturom vode koja se kreće između 15 i 18 stepeni Celzijusa, Lađevac je oduvek bio poznat po svojim lekovitim svojstvima.
RINA
Blagomir Ristić
- U davna vremena, kada nije bilo apoteka, Račani su trgovcima prodavali ovu vodu koja je karavanom stizala čak do Azije - priča meštanin Rače, Blagomir Ristić. Ova voda, kako tvrde meštani, leči kožne bolesti poput šuge, ali i mnogo više od toga.
- Lekovita račanska voda izlečila je brojne nerotkinje koje su ovde dolazile da se tri puta umiju i napiju vode, nadajući se Božijem blagoslovu da postanu majke - dodaje Blagomir.
RINA
Izvor Lađevac nadaleko je čuven po svojoj lekovitisti
Izvor Lađevac nije poznat samo po svojoj fizičkoj lekovitosti. Mnogi veruju da ova voda, osim fizičke, nosi i duhovnu snagu. Brojne majke dovodile su decu sa problemima sa očima, verujući da će ih umivanje ovom vodom izlečiti.
RINA
Prema verovanju meštana na izvoru Lađevac su se izlečili mnogi
Iako kanjon reke Rače i dalje krije mnoge tajne, izvor Lađevac već je prepoznat kao jedan od njegovih dragulja - mesto gde priroda i vera deluju u savršenom skladu, donoseći isceljenje onima koji ovde dolaze, bez obzira na to da li imaju fizičke tegobe ili jednostavno traže mir i blagoslov u ovom čudesnom kutku Srbije.
Pored brojnih relikvija, u riznici ovog srednjovekovnog svetilišta u živopisnom kanjonu reke Mileševke, je i štap za koji se veruje da ima isceliteljsku moć.
Jeromonah iz svetinje u Tumanu za "Religiju" govori o tome kako ovo sveto mesto doživljava svoj drugi procvat, privlačeći vernike iz svih krajeva. Duhovno blago i istorijska zaostavština manastira osvežavaju se svakodnevno, uz stalne promene i prilagođavanja potrebama vernika.
Uprkos vekovima istorije koji se kriju u zidovima Hrama Preobraženja Hristovog, u kome su se srpski vitezovi pričešćivali pred boj, crkva se nalazi u stanju koje zahteva hitnu obnovu kako bi se sprečilo da zauvek nestane.
Svedočanstvo o neobičnom događaju iz Banja Luke širi se društvenim mrežama. U domu ove porodice molitve su iznedrile čudo, dok ikona Bogorodice Trojručice i dalje mirotoči.
Nadomak manastirskog kompleksa na obali reke Rače, zadužbini kralja Dragutina, pored Skita Svetog Đorđa, meštanin Milan Nikolić pronašao je drevnu sadnicu koja mu je promenila život.
U živopisnom krajoliku Bajine Bašte nalazi se “ljubavni izvor”, kako ga meštani nazivaju, koji privlači verni narod u potrazi za isceljenjem. Njegova voda vekovima važi za lek protiv mnogih tegoba i simbol nade za one koji traže pomoć.
Zbog značaja koji ima u srpskoj istoriji i duhovnosti, o ovom svetom mestu se mnogo zna, ali postoje i pojedinosti koje su manje poznate široj javnosti, a jednako su značajne za istoriju manastira i srpsko duhovno nasleđe.
Freska Arhanđela Gavrila u hramu u Arilju svedoči o neprolaznoj lepoti i veri, a vekovima nadahnjuje verne i umetnike. Njegova prisutnost večito ostaje simbol svetosti i Božije milosti, duboko ukorenjene u duhovnom nasleđu srpskog naroda.
Među zelenim brdima Bukovine, nalazi se svetinja koja vekovima očarava verne svojim jedinstvenim freskama koje ne prikazuju samo biblijske scene, već i istorijske događaje.
Na vrhu napuštenog grčkog sela Ropoto, jedini hram na svetu bez ikona i fresaka prkosi sili gravitacije, privlačeći posetioce koji ostaju zadivljeni njegovom neuništivom postojanošću.
Od strogih monaških propisa do svakodnevnih bogoslužbenih službi običnih vernika – saznajte kako drevni crkveni vodič donosi duhovnu ravnotežu u životima pravoslavaca danas.
Poklon u vidu zlatnog novčića osvetljava svete trenutke krštenja, venčanja i drugih prigoda u tradiciji srpskih zemalja.
Nekoliko dana pre povlačenja iz javnog života u manastir, Elena Mazlu je sa svojim pratiocima na društvenoj mreži TikTok podelila svoju zadivljenost i poštovanje prema ikoni koja je na čudesan način neoštećena izneta iz velikog požara.