KAKO OSTATI MIRAN KADA ŽIVOT POSTANE HAOTIČAN: Duhovni kompas za svakodnevnicu koji svako može primeniti
Ajeti 43:85 89 otkrivaju kako oprost, dobra dela i vera u Božiju pravdu mogu promeniti vaš pogled na svet.
                                Uprkos vekovima istorije koji se kriju u zidovima Hrama Preobraženja Hristovog, u kome su se srpski vitezovi pričešćivali pred boj, crkva se nalazi u stanju koje zahteva hitnu obnovu kako bi se sprečilo da zauvek nestane.
Crkva Preobraženja Hristovog u selu Gorovič, nedaleko od Topole, danas stoji kao svedok prolaznosti vremena, ali i neprolazne snage vere koja je utemeljena u ovom svetom zdanju. Iako oronula i pred samim urušavanjem, snaga vere još uvek drži njene zidove u kojima se prepliću vekovi srpske istorije, borbe, duhovnosti i nade.
U ovom hramu, na raskršću sudbina, vožd Karađorđe je našao utočište ne samo za svoju dušu već i za svoje srce. U obližnjem selu Masloševo, „ukrao“ je Jelenu, buduću suprugu i saputnicu, a njihovo venčanje u Crkvi Preobraženja Hristovog 1786. godine označilo je početak dinastije Karađorđevića, jedne od najsvetlijih stranica srpske istorije.

- Kada je ukrao tada devojku Jelenu u selu Masloševo kod Topole, venčao se u crkvi 1786. godine, i to nije jedini put kada je Crni Đorđe prošao ovim putem. Idući u rat na Osmansko carstvo sa svom vojskom i dobošarima, došao je u ovaj monumentalni hram gde se srpska vojska pričestila - pripoveda sveštenik Đorđe Radišić, prenosi Rina.
Crkva, čiji tačan datum nastanka nije sačuvan u pisanim tragovima, nosi sa sobom predanje da je sagrađena još pre vladavine Nemanjića, kao rana hrišćanska bogomolja ili bazilika, koja je u vreme Rimljana služila kao sudnica. Tokom vekova, ovaj hram je bio i mesto okupljanja srpskih vitezova. Na carskom drumu, despot Stefan Lazarević je na ovom mestu odslužio liturgiju pre nego što je krenuo u Nikopoljski rat, zavetovavši se da će, ako se vrati živ iz boja, obnoviti i urediti ovu svetinju. Prema narodnom predanju, despot je održao svoju reč.
                                                                                                                                                                                                                                                                                                        
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                            
                                                                                                                                                  
                                                                                                                                                                                                                                 Ulazna vrata hrama i danas nose ožiljke tih vekova, sa urezanim likom vojnika u jurišnom položaju, sa perčinom i kuburom, simbolizujući težnje srpskog naroda za slobodom. Crkva je pretrpela mnoga razaranja, ali je svaki put bila obnavljana, zahvaljujući predanosti meštana i uglednih ljudi ovog kraja. Milisav Stanković iz sela Gorovič, zajedno sa trgovcima, podigao je ulazni deo crkve, dok su vekovima kasnije, na inicijativu predsednika opštine Topola, Ilije Markovića, započeti radovi na ojačavanju zidova.
                                                                                                                                                                                                                                                                                                        
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                                                             Istraživanja arheologa iz Subotice i Kragujevca otkrila su troslojne temelje, potvrđujući priče da je ova svetinja postojala još pre Nemanjića, kao bazilika iz 5. ili 6. veka.
                                                                                                                                                                                                                                                                                                        
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                                                             - Velika je šteta da jedna ovakva svetinja propada, duhovna obaveza svih meštana i srpskog naroda da se pokrenemo i ne dozvolimo da se uruši. To bi bio poraz za sve pravoslavce - poručuje otac Đorđe, podsećajući na svetu dužnost da se očuva ovo nasleđe.
                                                                                                                                                                                                                                                                     Danas, hram Preobraženja Hristovog stoji na rubu propasti, ali u srcima onih koji ga posete, živi sećanje na vekove koji su prošli kroz njega, noseći sa sobom snagu vere, koja, uprkos prolaznosti, nikada ne umire.
                                                                                                                                                                                                                                                                                                        
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                        
                                        
                                        
                       
                   
U uzvišenom činu vere i hrišćanske ljubavi, Milić Dučić i Dragan Dučić iz sela Karoševina darovali su deo svog predačkog imanja manastiru Pustinji, time nastavljajući vekovnu tradiciju podrške naroda Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Nastojatelj manastira u blizini Novog Pazara, otac Gavrilo, govori o obnovi koja traje decenijama i ističe da je sve veći broj vernika koji dolaze na liturgije i pričešće najjači dokaz duhovnog buđenja, kome je doprineo povratak veronauke u škole.
Srpska pravoslavna crkva 27. januara slavi Svetog Savu koji je udario temelje današnje crkve i temelje pismenosti i zakonodavstva u Srbiji. Bio je veliki vizionar i dobrotvor. Učenici i nastavnici obeležavaju Savindan svečano, uz priredbe, akademije i sečenje slavskog kolača.
Kult Svete Petke duboko je ukorenjen u srpskoj tradiciji, a brojna mesta širom Srbije posvećena su upravo njoj.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Poznata pod imenom Isus Mladenac, freska se nalazi na severnom zidu crkve i predstavlja jedini živopis unutar ove pećinske svetinje.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Ma koliko čovek verovao, smrt je teška za svakoga i izaziva veliku tugu.
Đavo ne može stvoriti ništa novo, ali može iskriviti dobro koje je Bog stvorio.
Starinski recept iz vremena kada domaćice pravile đakonije isključivo od prirodnih sastojaka – kremasti sir, mirisna mirođija i nežna šargarepa spajaju se u predjelo koje oduševljava i oči i nepca, idealno za porodicu i goste.