Uprkos vekovima istorije koji se kriju u zidovima Hrama Preobraženja Hristovog, u kome su se srpski vitezovi pričešćivali pred boj, crkva se nalazi u stanju koje zahteva hitnu obnovu kako bi se sprečilo da zauvek nestane.
Crkva Preobraženja Hristovog u selu Gorovič, nedaleko od Topole, danas stoji kao svedok prolaznosti vremena, ali i neprolazne snage vere koja je utemeljena u ovom svetom zdanju. Iako oronula i pred samim urušavanjem, snaga vere još uvek drži njene zidove u kojima se prepliću vekovi srpske istorije, borbe, duhovnosti i nade.
U ovom hramu, na raskršću sudbina, vožd Karađorđe je našao utočište ne samo za svoju dušu već i za svoje srce. U obližnjem selu Masloševo, „ukrao“ je Jelenu, buduću suprugu i saputnicu, a njihovo venčanje u Crkvi Preobraženja Hristovog 1786. godine označilo je početak dinastije Karađorđevića, jedne od najsvetlijih stranica srpske istorije.
RINA
Sveštenik Đorđe Radišić
- Kada je ukrao tada devojku Jelenu u selu Masloševo kod Topole, venčao se u crkvi 1786. godine, i to nije jedini put kada je Crni Đorđe prošao ovim putem. Idući u rat na Osmansko carstvo sa svom vojskom i dobošarima, došao je u ovaj monumentalni hram gde se srpska vojska pričestila - pripoveda sveštenik Đorđe Radišić, prenosi Rina.
Crkva, čiji tačan datum nastanka nije sačuvan u pisanim tragovima, nosi sa sobom predanje da je sagrađena još pre vladavine Nemanjića, kao rana hrišćanska bogomolja ili bazilika, koja je u vreme Rimljana služila kao sudnica. Tokom vekova, ovaj hram je bio i mesto okupljanja srpskih vitezova. Na carskom drumu, despot Stefan Lazarević je na ovom mestu odslužio liturgiju pre nego što je krenuo u Nikopoljski rat, zavetovavši se da će, ako se vrati živ iz boja, obnoviti i urediti ovu svetinju. Prema narodnom predanju, despot je održao svoju reč.
RINA
Crkva Preobraženja Hristovog
Ulazna vrata hrama i danas nose ožiljke tih vekova, sa urezanim likom vojnika u jurišnom položaju, sa perčinom i kuburom, simbolizujući težnje srpskog naroda za slobodom. Crkva je pretrpela mnoga razaranja, ali je svaki put bila obnavljana, zahvaljujući predanosti meštana i uglednih ljudi ovog kraja. Milisav Stanković iz sela Gorovič, zajedno sa trgovcima, podigao je ulazni deo crkve, dok su vekovima kasnije, na inicijativu predsednika opštine Topola, Ilije Markovića, započeti radovi na ojačavanju zidova.
Istraživanja arheologa iz Subotice i Kragujevca otkrila su troslojne temelje, potvrđujući priče da je ova svetinja postojala još pre Nemanjića, kao bazilika iz 5. ili 6. veka.
- Velika je šteta da jedna ovakva svetinja propada, duhovna obaveza svih meštana i srpskog naroda da se pokrenemo i ne dozvolimo da se uruši. To bi bio poraz za sve pravoslavce - poručuje otac Đorđe, podsećajući na svetu dužnost da se očuva ovo nasleđe.
Danas, hram Preobraženja Hristovog stoji na rubu propasti, ali u srcima onih koji ga posete, živi sećanje na vekove koji su prošli kroz njega, noseći sa sobom snagu vere, koja, uprkos prolaznosti, nikada ne umire.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nastojatelj manastira u blizini Novog Pazara, otac Gavrilo, govori o obnovi koja traje decenijama i ističe da je sve veći broj vernika koji dolaze na liturgije i pričešće najjači dokaz duhovnog buđenja, kome je doprineo povratak veronauke u škole.
U uzvišenom činu vere i hrišćanske ljubavi, Milić Dučić i Dragan Dučić iz sela Karoševina darovali su deo svog predačkog imanja manastiru Pustinji, time nastavljajući vekovnu tradiciju podrške naroda Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Srpska pravoslavna crkva 27. januara slavi Svetog Savu koji je udario temelje današnje crkve i temelje pismenosti i zakonodavstva u Srbiji. Bio je veliki vizionar i dobrotvor. Učenici i nastavnici obeležavaju Savindan svečano, uz priredbe, akademije i sečenje slavskog kolača.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.