Uprkos vekovima istorije koji se kriju u zidovima Hrama Preobraženja Hristovog, u kome su se srpski vitezovi pričešćivali pred boj, crkva se nalazi u stanju koje zahteva hitnu obnovu kako bi se sprečilo da zauvek nestane.
Crkva Preobraženja Hristovog u selu Gorovič, nedaleko od Topole, danas stoji kao svedok prolaznosti vremena, ali i neprolazne snage vere koja je utemeljena u ovom svetom zdanju. Iako oronula i pred samim urušavanjem, snaga vere još uvek drži njene zidove u kojima se prepliću vekovi srpske istorije, borbe, duhovnosti i nade.
U ovom hramu, na raskršću sudbina, vožd Karađorđe je našao utočište ne samo za svoju dušu već i za svoje srce. U obližnjem selu Masloševo, „ukrao“ je Jelenu, buduću suprugu i saputnicu, a njihovo venčanje u Crkvi Preobraženja Hristovog 1786. godine označilo je početak dinastije Karađorđevića, jedne od najsvetlijih stranica srpske istorije.
RINA
Sveštenik Đorđe Radišić
- Kada je ukrao tada devojku Jelenu u selu Masloševo kod Topole, venčao se u crkvi 1786. godine, i to nije jedini put kada je Crni Đorđe prošao ovim putem. Idući u rat na Osmansko carstvo sa svom vojskom i dobošarima, došao je u ovaj monumentalni hram gde se srpska vojska pričestila - pripoveda sveštenik Đorđe Radišić, prenosi Rina.
Crkva, čiji tačan datum nastanka nije sačuvan u pisanim tragovima, nosi sa sobom predanje da je sagrađena još pre vladavine Nemanjića, kao rana hrišćanska bogomolja ili bazilika, koja je u vreme Rimljana služila kao sudnica. Tokom vekova, ovaj hram je bio i mesto okupljanja srpskih vitezova. Na carskom drumu, despot Stefan Lazarević je na ovom mestu odslužio liturgiju pre nego što je krenuo u Nikopoljski rat, zavetovavši se da će, ako se vrati živ iz boja, obnoviti i urediti ovu svetinju. Prema narodnom predanju, despot je održao svoju reč.
RINA
Crkva Preobraženja Hristovog
Ulazna vrata hrama i danas nose ožiljke tih vekova, sa urezanim likom vojnika u jurišnom položaju, sa perčinom i kuburom, simbolizujući težnje srpskog naroda za slobodom. Crkva je pretrpela mnoga razaranja, ali je svaki put bila obnavljana, zahvaljujući predanosti meštana i uglednih ljudi ovog kraja. Milisav Stanković iz sela Gorovič, zajedno sa trgovcima, podigao je ulazni deo crkve, dok su vekovima kasnije, na inicijativu predsednika opštine Topola, Ilije Markovića, započeti radovi na ojačavanju zidova.
Istraživanja arheologa iz Subotice i Kragujevca otkrila su troslojne temelje, potvrđujući priče da je ova svetinja postojala još pre Nemanjića, kao bazilika iz 5. ili 6. veka.
- Velika je šteta da jedna ovakva svetinja propada, duhovna obaveza svih meštana i srpskog naroda da se pokrenemo i ne dozvolimo da se uruši. To bi bio poraz za sve pravoslavce - poručuje otac Đorđe, podsećajući na svetu dužnost da se očuva ovo nasleđe.
Danas, hram Preobraženja Hristovog stoji na rubu propasti, ali u srcima onih koji ga posete, živi sećanje na vekove koji su prošli kroz njega, noseći sa sobom snagu vere, koja, uprkos prolaznosti, nikada ne umire.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Partenija Lampsakijskog po starom i Svetog Teodora Stratilata po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Leona Čudotvorca, muslimani su u mesecu Ramazanu, dok u judaizmu nema velikog verskog praznika.
Na liturgiji u kragujevačkom naselju Aerodrom mitropolit šumadijski Jovan govorio je da se odgovori na muke, patnje i radosti nalaze u veri, ali samo ako se Sveto pismo razumeva kroz iskustvo Crkve i zajednice.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
U uzvišenom činu vere i hrišćanske ljubavi, Milić Dučić i Dragan Dučić iz sela Karoševina darovali su deo svog predačkog imanja manastiru Pustinji, time nastavljajući vekovnu tradiciju podrške naroda Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Nastojatelj manastira u blizini Novog Pazara, otac Gavrilo, govori o obnovi koja traje decenijama i ističe da je sve veći broj vernika koji dolaze na liturgije i pričešće najjači dokaz duhovnog buđenja, kome je doprineo povratak veronauke u škole.
Srpska pravoslavna crkva 27. januara slavi Svetog Savu koji je udario temelje današnje crkve i temelje pismenosti i zakonodavstva u Srbiji. Bio je veliki vizionar i dobrotvor. Učenici i nastavnici obeležavaju Savindan svečano, uz priredbe, akademije i sečenje slavskog kolača.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Kako tri različite verske tradicije koriste uzdržavanje od hrane i molitvu da bi ojačale duhovnu disciplinu, približile se Bogu i razvile solidarnost prema bližnjima – prikaz jednog dana posta u svakoj religiji.
Na godišnjicu izbora 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve iz Rusije je stigla čestitka ispunjena bratskim porukama i naglaskom na jedinstvu, odgovornosti i istrajnosti u iskušenjima koja prate njegovo dosadašnje delovanje.
Od zvona u Saborni hram Svetog arhangela Mihaila do jasnog stava da Liturgija, a ne politika, ostaje središte - šta je obeležilo prvih pet godina vođstva 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve i zašto se o toj poruci i danas govori.