AKO VAM SE OVO DOGODI U CRKVI NIKAKO IZ NJE NE IZLAZITE! Arhimandrit Amvrosije o čestom iskustvu ljudi zbog kojih oni posramljeni beže iz hramova, a to ne treba da rade!
Samo stojte u crkvi i sve će se smiriti, savetuje otac Amvrosije
Srpska pravoslavna crkva 27. januara slavi Svetog Savu koji je udario temelje današnje crkve i temelje pismenosti i zakonodavstva u Srbiji. Bio je veliki vizionar i dobrotvor. Učenici i nastavnici obeležavaju Savindan svečano, uz priredbe, akademije i sečenje slavskog kolača.
Srbi svake godine 27. januara slave svog najvećeg svetitelja - Svetog Savu. U kneževini Srbiji 14. januara 1.840. godine za školsku slavu je proglašen Savindan, praznik u spomen na velikog srpskog prosvetitelja i zaštitnika školstva Svetog Savu, oca srpske državotvornosti, prvog srpskog arhiepiskopa, utemeljivača srpske diplomatije, književnosti, zakonodavstva, zdravstva.
Sveti Sava (po rođenju Rastko Nemanjić) rođen je oko 1.174. u dečevačkom kraju na planini Goliji, a preminuo je 14. januara (po julijanskom kalendaru) 1.236. u Trnovu u Bugarskoj, pri povratku sa hodočašća u Jerusalimu.
Prva proslava Svetog Save kao školskog patrona održana je 1.812. u Zemunu, odakle se brzo proširila u sve delove srpstva, a himna Svetom Savi je prvi put izvedena 1.839. u Segedinu.
Sveti Sava bio je prvi srpski arhiepiskop, svetitelj i prosvetitelj. Bio je najmladi sin velikog župana Stefana Nemanje i prvi srpski arhiepiskop. Izborio se za samostalnost raške arhiepiskopije od Vizantije 1219. godine i postavio temelje današnje Srpske pravoslavne crkve. Sveti Sava je udario temelje Hilandara i izgradio još 14 manastira, i tako ostao zabeležen kao ktitor prve srpske duhovne zajednice na Svetoj gori.
Rastko Nemanjić je u mladosti od oca dobio Zahumlje na upravu. Međutim, Rastko je pobegao na Svetu goru i zamonašio se u ruskom manastiru Svetog Pantelejmona. Zajedno sa ocem Stefanom, zamonašenim kao Simeon, Sveti Sava je osnovao Hilandar i izgradio još 14 manastira, i tako ostao zabeležen kao ktitor prve srpske duhovne zajednice na Svetoj gori. Srpska crkva u to vreme nije bila samostalna, već podređena ohridskoj arhiepiskopiji i imala je samo tri episkopije (Ras, Lipljan i Prizren) u kojima su vladike bili Grci. Sava odlazi u Nikeju kod vaseljenskog patrijarha Manojla Sarantena i vizantijskog cara Teodora Laskarisa, tražeći autokefalnost srpske crkve. Šestog decembra 1219. godine raška episkopija postaje arhiepiskopija, a Sava prvi srpski arhiepiskop. Savin književni rad je veoma obiman i namenjen organizaciji manastira. Najprije je napisao tri tipika (pravilnika): "Karejski tipik", "Hilandarski tipik" i "Studenicki tipik". Na pocetku "Studenickog tipika" opisao je život svog oca Stefana Nemanje. "Žitije Sv. Simeona", koje se kasnije izdvojilo iz "Studeničkog tipika" i osamostalilo, najvažnije je Savino delo. Pod uticajem ove biografije razvio se potpuno samostalan književni rod žitija (biografija) srpskih vladalaca i svetaca.
Savin kult u narodu bio je jak. Posle jednog ustanka Srba protiv Osmanskog carstva, turski komandant Sinan - paša je 1.594. spalio Savine mošti na Vračaru, koje su do tada bile čuvane u manastiru Mileševa. Smatra se da su Turci Savine mošti spalili u uverenju da će tako uništiti veru i svaki uticaj Svetog Save na Srbe. Na mestu za koje se veruje da se to odigralo podignut je Hram Svetog Save.
HIMNA SVETOM SAVI
Uskliknimo s ljubavlju Blagodarna Srbijo, S neba šalje blagoslov Da se srpska sva srca Zdravo Sreme, Banate Mileševo slavi se Pet vekova Srbin je

Istovremeno se bavio prosvetiteljskim radom, nastojeći približiti svojim sunarodnicima osnove verske i svetovne pouke, da bi se 1.217. vratio na Svetu goru. Sava je 1.219. izborio autokefalnost srpske crkve, a patrijarh ga je imenovao za prvog srpskog arhiepiskopa. Ostao je arhiepiskop sve do 1.233. godine, da bi ga potom zamenio njegov učenik Arsenije. Na povratku sa jednog od hodočašća iz Svete zemlje 1. 236. smrt ga je zatekla u tadašnjoj bugarskoj prestonici Velikom Trnovu. Njegove mošti je u manastir Mileševu preneo njegov nećak kralj Vladislav.
Srpska crkva
Njegovim ustoličenjem za arhiepiskopa utemeljena je i samostalna Srpska pravoslavna crkva. Novoizgradeni manastiri su bogato darovani imanjima, njivama, šumama, vinogradima, pašnjacima i voćnjacima.

Spaljivanje Savinih moštiju
Svetitelju Savi
Srpske crkve i škole -
Svetiteljskoj glavi.
Tamo venci, tamo slava,
Gde nas srpski pastir Sava.
Pojte mu Srbi,
Pesmu i utrojte!
Puna si ljubavi
Prema svome pastiru
Svetitelju Savi.
Celo Srpstvo slavi slavu
Svoga oca Svetog Savu
Pojte mu Srbi,
Pesmu i utrojte!
Sveti otac Sava.
Sa svih strana svi Srbi
S mora i Dunava,
Nebu glave podignite
Savu tamo ugledajte:
Savu srpsku slavu,
Pred prestolom Tvorca!
S tobom ujedine,
Sunce mira, ljubavi
Da nam svima sine;
Da živimo svi u slozi,
Sveti Savo ti pomozi,
Počuj glas svog roda
Srpskoga naroda!
I Srbijo Stara
Ravanice čuvaj nam
Telo Knez Lazara;
Crna Goro, sestro mila,
Zdravo i ti s nama bila,
Da slavimo slavu
Svetog Oca Savu.
Telom Svetog Save
Koga slave svi Srbi
S obe strane Save;
Sinan-pasa vatru pali
Telo Svetog Save spali,
Al' ne spali slave,
Niti spomen Save.
u ropstvu čamio,
Svetitelja Save
Ime je slavio.
Sveti Sava Srbe voli
I za njih se Bogu moli.
Pojte mu Srbi,
Pesmu i utrojte!
Verni narod prisustvovao osvećenju lokacije za budući hram Svetog Save - konaci po uzoru na srpsku carsku lavru stvoriće svetogorsku atmosferu u celom kompleksu.
Blaženopočivši mitropolit Amfilohije doneo je sa Svete gore pelcer svetinje koja vekovima rađa samo u carskoj lavri – sada čudotvorna loza cveta i u glavnom gradu Crne Gore.
Sveti Simeon je otac Svetog Save, a doba njegove vladavine smatra se prelomnim periodom u srpskoj istoriji i kulturi.
Koordinator Odseka za dijalog u javnoj sferi Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objašnjava kako pokušaji brisanja crkvene tradicije otkrivaju sukob između iskonskih vrednosti i kvazi „napretka“.
Darija je toliko bi istrajna u mukama, da su i neznabošci vikali: "Darija je boginja!"
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Kirila Jerusalimskog po starom i Svetog Ipatija po novom kalendaru. Katolici slave Svetog proroka Amosa, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Rođen je 315. godine u Jerusalimu u vreme Konstantina Velikog, gde se zamonašio i kasnije postao patrijarh 350. godine.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Aleksija, Čoveka Božjeg po starom i Svetog Jovana Lestvičnika po novom kalendaru. Katolici slave Svetog Kvirina, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Kirila Jerusalimskog po starom i Svetog Ipatija po novom kalendaru. Katolici slave Svetog proroka Amosa, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.