Wikimedia/P.Cikovac/Miskomi. PrintscreenKroz pesmu "Uskliknimo s ljubavlju", Srbi širom sveta ponosno pevaju, ne samo u crkvama, već i na proslavama, školskim priredbama i porodičnim okupljanjima
Srpska pravoslavna crkva 27. januara slavi Svetog Savu koji je udario temelje današnje crkve i temelje pismenosti i zakonodavstva u Srbiji. Bio je veliki vizionar i dobrotvor. Učenici i nastavnici obeležavaju Savindan svečano, uz priredbe, akademije i sečenje slavskog kolača.
Srbi svake godine 27. januara slave svog najvećeg svetitelja - Svetog Savu. U kneževini Srbiji 14. januara 1.840. godine za školsku slavu je proglašen Savindan, praznik u spomen na velikog srpskog prosvetitelja i zaštitnika školstva Svetog Savu, oca srpske državotvornosti, prvog srpskog arhiepiskopa, utemeljivača srpske diplomatije, književnosti, zakonodavstva, zdravstva.
Sveti Sava (po rođenju Rastko Nemanjić) rođen je oko 1.174. u dečevačkom kraju na planini Goliji, a preminuo je 14. januara (po julijanskom kalendaru) 1.236. u Trnovu u Bugarskoj, pri povratku sa hodočašća u Jerusalimu.
Prva proslava Svetog Save kao školskog patrona održana je 1.812. u Zemunu, odakle se brzo proširila u sve delove srpstva, a himna Svetom Savi je prvi put izvedena 1.839. u Segedinu.
Sveti Sava je ustanovljen kao školska slava na predlog Atanasija Nikolića, rektora Liceja u Kragujevcu 2. januara 1.840. godine, odlukom Sovjeta Knjaževstva Srbskog i te godine proslavljan u Kragujevcu i Beogradu.
Značaj Svetog Save
Sveti Sava bio je prvi srpski arhiepiskop, svetitelj i prosvetitelj. Bio je najmladi sin velikog župana Stefana Nemanje i prvi srpski arhiepiskop. Izborio se za samostalnost raške arhiepiskopije od Vizantije 1219. godine i postavio temelje današnje Srpske pravoslavne crkve. Sveti Sava je udario temelje Hilandara i izgradio još 14 manastira, i tako ostao zabeležen kao ktitor prve srpske duhovne zajednice na Svetoj gori.
Wikimedia/P.Cikovac/Miskomi. Printscreen
U čast Svetog Save podignut je hram na Vračaru
Rastko Nemanjić je u mladosti od oca dobio Zahumlje na upravu. Međutim, Rastko je pobegao na Svetu goru i zamonašio se u ruskom manastiru Svetog Pantelejmona. Zajedno sa ocem Stefanom, zamonašenim kao Simeon, Sveti Sava je osnovao Hilandar i izgradio još 14 manastira, i tako ostao zabeležen kao ktitor prve srpske duhovne zajednice na Svetoj gori.
Sava se vratio u Srbiju, kako bi zaustavio građanski rat. U Studenici je 1.209. godine osnovao bolnicu, prvu na području srpske države.
Istovremeno se bavio prosvetiteljskim radom, nastojeći približiti svojim sunarodnicima osnove verske i svetovne pouke, da bi se 1.217. vratio na Svetu goru. Sava je 1.219. izborio autokefalnost srpske crkve, a patrijarh ga je imenovao za prvog srpskog arhiepiskopa. Ostao je arhiepiskop sve do 1.233. godine, da bi ga potom zamenio njegov učenik Arsenije. Na povratku sa jednog od hodočašća iz Svete zemlje 1. 236. smrt ga je zatekla u tadašnjoj bugarskoj prestonici Velikom Trnovu. Njegove mošti je u manastir Mileševu preneo njegov nećak kralj Vladislav.
Srpska crkva
Srpska crkva u to vreme nije bila samostalna, već podređena ohridskoj arhiepiskopiji i imala je samo tri episkopije (Ras, Lipljan i Prizren) u kojima su vladike bili Grci. Sava odlazi u Nikeju kod vaseljenskog patrijarha Manojla Sarantena i vizantijskog cara Teodora Laskarisa, tražeći autokefalnost srpske crkve. Šestog decembra 1219. godine raška episkopija postaje arhiepiskopija, a Sava prvi srpski arhiepiskop.
Njegovim ustoličenjem za arhiepiskopa utemeljena je i samostalna Srpska pravoslavna crkva. Novoizgradeni manastiri su bogato darovani imanjima, njivama, šumama, vinogradima, pašnjacima i voćnjacima.
Savin književni rad je veoma obiman i namenjen organizaciji manastira. Najprije je napisao tri tipika (pravilnika): "Karejski tipik", "Hilandarski tipik" i "Studenicki tipik". Na pocetku "Studenickog tipika" opisao je život svog oca Stefana Nemanje. "Žitije Sv. Simeona", koje se kasnije izdvojilo iz "Studeničkog tipika" i osamostalilo, najvažnije je Savino delo. Pod uticajem ove biografije razvio se potpuno samostalan književni rod žitija (biografija) srpskih vladalaca i svetaca.
Wikimedia/P.Cikovac/Miskomi. Printscreen
Unutrašnjost Hrama Svetog Save je oslikana
Spaljivanje Savinih moštiju
Savin kult u narodu bio je jak. Posle jednog ustanka Srba protiv Osmanskog carstva, turski komandant Sinan - paša je 1.594. spalio Savine mošti na Vračaru, koje su do tada bile čuvane u manastiru Mileševa. Smatra se da su Turci Savine mošti spalili u uverenju da će tako uništiti veru i svaki uticaj Svetog Save na Srbe. Na mestu za koje se veruje da se to odigralo podignut je Hram Svetog Save.
HIMNA SVETOM SAVI
Uskliknimo s ljubavlju
Svetitelju Savi
Srpske crkve i škole -
Svetiteljskoj glavi.
Tamo venci, tamo slava,
Gde nas srpski pastir Sava.
Pojte mu Srbi,
Pesmu i utrojte!
Blagodarna Srbijo,
Puna si ljubavi
Prema svome pastiru
Svetitelju Savi.
Celo Srpstvo slavi slavu
Svoga oca Svetog Savu
Pojte mu Srbi,
Pesmu i utrojte!
S neba šalje blagoslov
Sveti otac Sava.
Sa svih strana svi Srbi
S mora i Dunava,
Nebu glave podignite
Savu tamo ugledajte:
Savu srpsku slavu,
Pred prestolom Tvorca!
Da se srpska sva srca
S tobom ujedine,
Sunce mira, ljubavi
Da nam svima sine;
Da živimo svi u slozi,
Sveti Savo ti pomozi,
Počuj glas svog roda
Srpskoga naroda!
Zdravo Sreme, Banate
I Srbijo Stara
Ravanice čuvaj nam
Telo Knez Lazara;
Crna Goro, sestro mila,
Zdravo i ti s nama bila,
Da slavimo slavu
Svetog Oca Savu.
Mileševo slavi se
Telom Svetog Save
Koga slave svi Srbi
S obe strane Save;
Sinan-pasa vatru pali
Telo Svetog Save spali,
Al' ne spali slave,
Niti spomen Save.
Pet vekova Srbin je
u ropstvu čamio,
Svetitelja Save
Ime je slavio.
Sveti Sava Srbe voli
I za njih se Bogu moli.
Pojte mu Srbi,
Pesmu i utrojte!
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 11. sredu po Duhovima objašnjava razliku između starog i novog zakona i način na koji Božja reč obogaćuje svakog čoveka.
Na liturgiji u Svetouspenskom manastiru, koju su služili episkopi Konstantin, Nikon i Heruvim, vernici i ugledni predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj doživeli su duhovno osnaženje, jačajući veru, jezik i kulturu.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
U drugom delu ekskluzivnog intervjua za religija.rs, starešina manastira Svetih arhangela govori o godinama borbe bez mržnje, o veri koja ne traži osvetu, već snagu za oproštaj, i otkriva zašto Srbi na Kosovu nisu zaboravili ko su – ni kome pripadaju.
Na lokalitetu crkve Bogorodice Hvostanske, unutar zaštićene zone, održan je obred bez blagoslova Srpske pravoslavne crkve, uz poruke mržnje prema pravoslavnim Srbima.
Od jevanđelskog opisa Hristovog lica koje zasija „kao sunce“ do savremenih svedočanstava o isceljenjima i svetlosti u hramovima – praznik Preobraženja Gospodnjeg, 19. avgusta, poziva vernike na lični preobražaj.
U vreme Julijana Odstupnika, dva zavađena čoveka na ulici uzela su njega za sudiju. On dosudi pravdu pravome, zbog čega se ovaj drugi naljutio, pa je otišao kod cara i optužio Evsignija kao hrišćanina.
Na Preobraženje Gospodnje pre tri decenije, omiljeni duhovni vođa je u svojim molitvama i opomenama ukazao na snagu vere, mira i odanosti Bogu, ostavljajući poruku koja i danas inspiriše pravoslavne vernike u svetu punom izazova.
Sa blagoslovom vladike Arsenija, galerija Sinagoga postala je mesto gde fotografije, rukopisi i liturgijski predmeti pričaju priču o veri, ljubavi i nesebičnom služenju Svetog Dositeja Niškog i Zagrebačkog.
Na Preobraženje Gospodnje pre tri decenije, omiljeni duhovni vođa je u svojim molitvama i opomenama ukazao na snagu vere, mira i odanosti Bogu, ostavljajući poruku koja i danas inspiriše pravoslavne vernike u svetu punom izazova.
Od jevanđelskog opisa Hristovog lica koje zasija „kao sunce“ do savremenih svedočanstava o isceljenjima i svetlosti u hramovima – praznik Preobraženja Gospodnjeg, 19. avgusta, poziva vernike na lični preobražaj.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.