Slavimo sveca koji je molitvom i verom pomogao hiljadama duša, isceljujući ih i darujući im nadu. Njegov život, proveden na stubu u postu i tišini, ostaje simbol vere i milosti, dok se na mestu njegovog stuba i danas događaju mnoga čudesa.
Srpska pravoslavna crkva 14. septembra slavi svetitelja čije je ime ispisano zlatnim slovima u knjizi svetih podvižnika – Prepodobnog Simeona Stolpnika. Vernici se danas, uz molitve, sećaju života Prepodobnog Simeona, prvog među stolpnicima, čije je ime vekovima nosilac nade, utehe i vere.
Rođen u Kapadokiji, Simeon je još kao mladić napustio roditeljski dom i predao se monaškom životu. U manastiru je služio svima sa pokornošću i bez ikakve želje za ličnom slavom. Njegov podvig bio je težak, jer je strogo postio, uzimajući hranu tek jednom sedmično.
Ipak, ta smirenost i skrušenost donela mu je dar isceljenja, zbog čega su ljudi dolazili izdaleka, donoseći bolesnike i moleći se za milost i čudo. Niko nije otišao prazan, jer su svi dobijali ono što su tražili – isceljenje, utehu ili mudru pouku.
Wikipedia
Ikona Prepodobnog Simeona Stolpnika
Prepodobni Simeon je svima govorio da slavu pripišu Gospodu, jer „Bog isceljuje, a ne Simeon“, kako ne bi, kako je govorio, „što gore snašlo onoga ko bi rekao da je on iscelitelj.“ Međutim, veličina čuda i mnoštvo ljudi koji su dolazili postali su veliki teret za svetitelja. Da bi pronašao mir u molitvi, odlučio je da se povuče na stub.
Taj stub, visok tek 6 lakata, postao je njegov dom, mesto posta i molitve, a s vremenom su mu vernici podizali sve više stubova – 12, 22, 36 lakata, kao lestvice kojima se njegova duša pela ka nebeskom svetu.
U podvigu stolpništva proveo je godine, trpeći vrućine i kiše, ali nepokolebljivo ostajući u molitvi. Dar proroštva i dalje je bio s njim, kao i isceliteljska moć, čak i kada je svetitelj prešao u Carstvo nebesko. I danas, na mestu njegovog stuba, podignuta je crkva u obliku krsta i veliki manastir, a vernici dolaze, verujući da Simeon nikada nije napustio to sveto mesto, jer se tamo mnoga čuda i dalje događaju.
Ovaj sveti dan podseća nas da se prava snaga nalazi u smirenju i veri, da je svaka ljudska muka prilika za susret sa Bogom. U liku Prepodobnog Simeona Stolpnika vidimo kako čovek, predajući se potpuno Bogu, postaje svetionik na stubu, koji osvetljava put vernicima kroz vekove.
Kretoš torta donosi spoj sočnog patišpanja, bogatog fila od oraha, čokolade i keksa i nežnog svilenog šlaga, pa je odličan izbor za slavu, praznik ili porodično okupljanje.
U vreme cara Antioha IV Epifana, porodica je odbila da prihvati idolopoklonstvo, a njihovo svedočanstvo vekovima ostaje primer istrajnosti, hrabrosti i poverenja u Boga.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Prepodobni Porfirije Kavsokalivit kanonizovan 2013. godine, ceo svoj ovozemaljski život posvetio je molitvi, skromnosti i čudesnim iscelenjima, a njegova duhovna mudrost i danas inspiriše vernike širom pravoslavnog sveta.
Poznat po asketskom životu i neobičnim darovima, ovaj ugodnik Božji ostavio je snažno svedočanstvo vere kroz molitvu, pomoć siromašnima i duhovnu blizinu sa ljudima i posle upokojenja.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
U vreme cara Antioha IV Epifana, porodica je odbila da prihvati idolopoklonstvo, a njihovo svedočanstvo vekovima ostaje primer istrajnosti, hrabrosti i poverenja u Boga.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Evdokima po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Ipolit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Poncijana, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Silu, Siluana, Kriskenta, Epeneta i Andronika po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti mučenici Fotije i Anikita Nikomidijski i drugi s njima. Katolička crkva obeležava spomendan Blaženog pape Inocenta XI, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
U besedi za četvrtak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto bi upravo spremnost za taj susret trebalo da usmeri naše misli, savest i život dok još imamo priliku za promenu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Evdokima po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Ipolit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Poncijana, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.