Slavimo sveca koji je molitvom i verom pomogao hiljadama duša, isceljujući ih i darujući im nadu. Njegov život, proveden na stubu u postu i tišini, ostaje simbol vere i milosti, dok se na mestu njegovog stuba i danas događaju mnoga čudesa.
Srpska pravoslavna crkva 14. septembra slavi svetitelja čije je ime ispisano zlatnim slovima u knjizi svetih podvižnika – Prepodobnog Simeona Stolpnika. Vernici se danas, uz molitve, sećaju života Prepodobnog Simeona, prvog među stolpnicima, čije je ime vekovima nosilac nade, utehe i vere.
Rođen u Kapadokiji, Simeon je još kao mladić napustio roditeljski dom i predao se monaškom životu. U manastiru je služio svima sa pokornošću i bez ikakve želje za ličnom slavom. Njegov podvig bio je težak, jer je strogo postio, uzimajući hranu tek jednom sedmično.
Ipak, ta smirenost i skrušenost donela mu je dar isceljenja, zbog čega su ljudi dolazili izdaleka, donoseći bolesnike i moleći se za milost i čudo. Niko nije otišao prazan, jer su svi dobijali ono što su tražili – isceljenje, utehu ili mudru pouku.
Wikipedia
Ikona Prepodobnog Simeona Stolpnika
Prepodobni Simeon je svima govorio da slavu pripišu Gospodu, jer „Bog isceljuje, a ne Simeon“, kako ne bi, kako je govorio, „što gore snašlo onoga ko bi rekao da je on iscelitelj.“ Međutim, veličina čuda i mnoštvo ljudi koji su dolazili postali su veliki teret za svetitelja. Da bi pronašao mir u molitvi, odlučio je da se povuče na stub.
Taj stub, visok tek 6 lakata, postao je njegov dom, mesto posta i molitve, a s vremenom su mu vernici podizali sve više stubova – 12, 22, 36 lakata, kao lestvice kojima se njegova duša pela ka nebeskom svetu.
U podvigu stolpništva proveo je godine, trpeći vrućine i kiše, ali nepokolebljivo ostajući u molitvi. Dar proroštva i dalje je bio s njim, kao i isceliteljska moć, čak i kada je svetitelj prešao u Carstvo nebesko. I danas, na mestu njegovog stuba, podignuta je crkva u obliku krsta i veliki manastir, a vernici dolaze, verujući da Simeon nikada nije napustio to sveto mesto, jer se tamo mnoga čuda i dalje događaju.
Ovaj sveti dan podseća nas da se prava snaga nalazi u smirenju i veri, da je svaka ljudska muka prilika za susret sa Bogom. U liku Prepodobnog Simeona Stolpnika vidimo kako čovek, predajući se potpuno Bogu, postaje svetionik na stubu, koji osvetljava put vernicima kroz vekove.
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
Na slavu zimske kapele manastira Pokrova Presvete Bogorodice okupili su se arhijereji Siluan, Jefrem i Sava, brojne sveštene ličnosti i verni narod, pretvarajući ovu svetinju u središte molitve, sabornosti i bratske ljubavi.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Obučena u skromni redovnički habit, sa maramom na glavi i osmehom punim mira, sestra Eva, koja sada ima 21 godinu, obilazi barove, pijace i prodavnice u saveznoj državi Gojas, prodajući brojanice i šireći poruke Isusa i Bogorodice.
U rimskim podzemnim hodnicima drevne bazilike, uz mošti Svetog Atanasija Velikog, pravoslavni vernici obeležili jubilej Prvog vaseljenskog sabora, u prisustvu vladike Lukijana i predstavnika javnog života Srbije i Mađarske.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Prepodobni Porfirije Kavsokalivit kanonizovan 2013. godine, ceo svoj ovozemaljski život posvetio je molitvi, skromnosti i čudesnim iscelenjima, a njegova duhovna mudrost i danas inspiriše vernike širom pravoslavnog sveta.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
U krugu bolnice u Krasnodaru nalazi se hram u kojem se događaju čuda. Sveštenik Vjačeslav Klimenko svedoči o majci koja je molitvom sačuvala život svom detetu, a na ikoni Bogorodice ostavila zlatne minđuše kao večni trag zahvalnosti.
Od čudesne zaštite manastira tokom rata do isceljenja neizlečivih bolesti: vernici iz svih krajeva sveta donose svoje molitve pred kivot svetitelja, svedočeći o moćima nevidljivih sila koje se očituju u njegovom prisustvu.
Dok Srpska pravoslavna crkva 3. juna slavi Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu, tiho i dostojanstveno slavi se i sveta podvižnica iz Dečana - kćerka kralja Milutina i sestra Svetog Stefana Dečanskog, čije su svete mošti vekovima svedočile čuda i čuvale svetinju od zla.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Napravite najmekše pecivo bez kvasca, gotovo za manje od pola sata — testo koje se ne čeka, a mami mirisom, ukusom i uspomenama na bake, jutra pod ćebetom i dom koji diše ljubavlju.