DANAS JE VELIKI PRAZNIK! Slavimo Prepodobnog Prohora Pčinjskog!
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Slavimo sveca koji je molitvom i verom pomogao hiljadama duša, isceljujući ih i darujući im nadu. Njegov život, proveden na stubu u postu i tišini, ostaje simbol vere i milosti, dok se na mestu njegovog stuba i danas događaju mnoga čudesa.
Srpska pravoslavna crkva 14. septembra slavi svetitelja čije je ime ispisano zlatnim slovima u knjizi svetih podvižnika – Prepodobnog Simeona Stolpnika. Vernici se danas, uz molitve, sećaju života Prepodobnog Simeona, prvog među stolpnicima, čije je ime vekovima nosilac nade, utehe i vere.
Rođen u Kapadokiji, Simeon je još kao mladić napustio roditeljski dom i predao se monaškom životu. U manastiru je služio svima sa pokornošću i bez ikakve želje za ličnom slavom. Njegov podvig bio je težak, jer je strogo postio, uzimajući hranu tek jednom sedmično.
Ipak, ta smirenost i skrušenost donela mu je dar isceljenja, zbog čega su ljudi dolazili izdaleka, donoseći bolesnike i moleći se za milost i čudo. Niko nije otišao prazan, jer su svi dobijali ono što su tražili – isceljenje, utehu ili mudru pouku.

Prepodobni Simeon je svima govorio da slavu pripišu Gospodu, jer „Bog isceljuje, a ne Simeon“, kako ne bi, kako je govorio, „što gore snašlo onoga ko bi rekao da je on iscelitelj.“ Međutim, veličina čuda i mnoštvo ljudi koji su dolazili postali su veliki teret za svetitelja. Da bi pronašao mir u molitvi, odlučio je da se povuče na stub.
Taj stub, visok tek 6 lakata, postao je njegov dom, mesto posta i molitve, a s vremenom su mu vernici podizali sve više stubova – 12, 22, 36 lakata, kao lestvice kojima se njegova duša pela ka nebeskom svetu.
U podvigu stolpništva proveo je godine, trpeći vrućine i kiše, ali nepokolebljivo ostajući u molitvi. Dar proroštva i dalje je bio s njim, kao i isceliteljska moć, čak i kada je svetitelj prešao u Carstvo nebesko. I danas, na mestu njegovog stuba, podignuta je crkva u obliku krsta i veliki manastir, a vernici dolaze, verujući da Simeon nikada nije napustio to sveto mesto, jer se tamo mnoga čuda i dalje događaju.
Ovaj sveti dan podseća nas da se prava snaga nalazi u smirenju i veri, da je svaka ljudska muka prilika za susret sa Bogom. U liku Prepodobnog Simeona Stolpnika vidimo kako čovek, predajući se potpuno Bogu, postaje svetionik na stubu, koji osvetljava put vernicima kroz vekove.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Dok razmišljamo o materijalnom bogatstvu koje ćemo im ostaviti, često zaboravljamo da postoji nasledstvo koje nema cenu.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Pravo na sud pripada isključivo Bogu.
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
Brige zbog novca i materijalne sigurnosti mogu postati veliki teret, naročito kada čovek ne zna odakle da počne i kako da izađe iz teške situacije.
U crkvenom kalendaru za 31. oktobar upisana su dva velika svetitelja, ali uz različite oznake praznika.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nakon godina borbe sa unutrašnjom tamom, ovaj mladić je u Svetom Pismu pronašao snagu da se kroz molitvu oslobodi svih patnji.
U besedi za subotu 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta znači kada telo preuzme primat nad duhom i zašto je preporod moguć sve do poslednjeg trenutka života.
U besedi za petak 12. sedmice po Duhovima, Vladika Nikolaj poredi ratove hrišćanskih i neznabožačkih naroda, a zatim mnogo dublje govori o sukobu koji čovek vodi sa sopstvenim strastima i o miru koji počinje u duši.
Reči Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog objašnjavaju kako čovek, oslanjajući se isključivo na sopstvenu procenu, može lako da previdi ono najvažnije i skrene sa pravog puta.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
U crkvenom kalendaru za 31. oktobar upisana su dva velika svetitelja, ali uz različite oznake praznika.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola i jevanđelistu Luku po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete apostole iz Sedamdesetorice. Katolička crkva spominje Svetog Alfonsa Rodrigeza, dok Jevreji obeležavaju Šabat, a muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Bio je lekar, izučavao je grčku filozofiju, propovedao Hristovu reč i, prema crkvenom predanju, naslikao prve ikone Majke Božje.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Prva i najčešća greška odnosi se na trenutak Svete liturgije kada sveštenik poziva oglašene da priklone glave Gospodu.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Prepodobna mati Paraskeva, koja se smatra se i zaštitnicom žena i nemoćnih, jedna je od najpoštovanijih svetiteljki u srpskom narodu.
U nedelju, 1. novembra, posle svete Liturgije u Sabornom hramu Svetog velikomučenika Georgija biće služen pomen stradalima na Železničkoj stanici.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
Veliki ruski svetitelj objašnjava zašto ne možemo sve što nam se događa pripisati unapred određenom putu i kako odluke naših predaka, ali i naši lični izbori, utiču na život.