U drevnom mestu Honi, ovaj svetac se ukazao da sačuva hrišćansku svetinju, isceli mnoge i vernicima donese snagu u njihovim duhovnim borbama.
Srpska pravoslavna crkva 19. septembra, sa radošću slavi Spomen čuda svetog arhangela Mihaila, velikog predvodnika nebeskih sila, koji je kroz istoriju često bio prisutan među vernicima kao zaštitnik, iscelitelj i vođa Božje vojske. Ovaj sveti dan podseća nas na jedno od najčuvenijih čuda arhangela Mihaila, koje se dogodilo u Frigiji, u mestu Honi, nedaleko od Jerapolja.
U vremenu apostolskih misionarskih puteva, kada su sveti Jovan Bogoslov i Filip propovedali Reč Božju u Jerapolju, prorokovano je da će na tom mestu izbiti izvor čudotvorne vode, koji će mnogima doneti isceljenje, i da će ga blagosloviti sam arhangel Mihailo.
Tako je i bilo. Po Božjoj volji, izvor je postao mesto gde su se ljudi okupljali u nadi za duhovno i telesno isceljenje, u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, molivši se arhangelu Mihailu.
Facebook/Manastir Mileševa
Ikona Spomen čuda Svetog arhangela Mihaila
Jedno od prvih velikih čuda desilo se kada je jedan neznabožac iz Laodikije, u snu poučen od arhangela, doveo svoju nemu kćer na izvor. Nakon molitve, ona je progovorila, i cela porodica se krstila, posvetivši se Bogu i Hristovoj veri. U znak zahvalnosti, taj čovek je podigao crkvu u čast arhangela Mihaila, svedočeći svetu o njegovoj moći i milosti.
Na tom svetom mestu, u postu i molitvi, podvizavao se pobožni mladić Arhip, koji je ceo svoj život posvetio služenju Gospodu. Neprijatelji vere, pokrenuti zavisti, pokušali su da unište crkvu i izvor, navodeći obližnju reku da potopi svetinju.
Međutim, po molitvama svetog Arhipa, arhangel Mihailo se ponovo javio i otvorio provaliju u steni, u koju se reka povukla, čudesno spašavajući crkvu i izvor. Taj događaj dao je imenu mesta novo značenje – Honi, što znači „pogruženje.“
Ova čudesa podsećaju nas na neizmernu ljubav Božju, koja se kroz posredstvo Svetog arhangela Mihaila izliva na ljude u trenucima potrebe, ali i na važnost vere i molitve kao našeg najjačeg oružja protiv svih zala i iskušenja. Ovaj spomen nas poziva da se sa pouzdanjem obratimo svetom arhangelu Mihailu, kao zaštitniku naše duše i vodiču ka večnom životu, uvek svesni da je Božja sila nepobediva.
Iz Moskve poručuju da eventualne zabrane poglavaru Ruske pravoslavne crkve ne bi imale nikakav praktičan efekat, ocenjujući da bi takav potez bio politički i simbolički čin usmeren protiv ruskog pravoslavlja.
Crkva od najranijih vremena uči da svaka izgovorena reč ima svoju težinu i posledice, bilo da donosi mir, utehu i ljubav, ili širi gnev, mržnju i sablazan.
Iskustvo Elvire Parfjonove pokazuje kako jedan san o gubitku može pokrenuti unutrašnji preokret, razotkriti ono što se u svakodnevici odlaže i pretvoriti tihe emocije u odluke koje menjaju način na koji gledamo one koje volimo.
U besedi o lenjivcu koji običan šum pretvara u oluju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje kako čovek, ne primetivši, počinje da veruje sopstvenim izgovorima i tako gubi snagu da pokrene i najjednostavniji posao.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
Razdvajamo autentično svedočanstvo o svetiteljki od mitova, uključujući i priču o navodnom susretu sa Staljinom, i otkrivamo kako je zaista izgledao njen život u vremenu progona i stradanja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Jevsevija po starom i Svetog Atanasija Atonskog po novom kalendaru. Katolička crkva slavi Svete Ćirila i Metodija, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Julijana Tarsanina po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Andrej Kritski. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Elizabete Portugalske, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Jevsevija po starom i Svetog Atanasija Atonskog po novom kalendaru. Katolička crkva slavi Svete Ćirila i Metodija, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto ponekad najveći problem nije u tome što smo u pravu, već u načinu na koji tu „pravdu“ nosimo u odnosu prema drugima.