Njihova ljubav prema Hristu bila je jača od svih muka: Danas su Prepodobnomučenici Galaktion i Epistima
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
U drevnom mestu Honi, ovaj svetac se ukazao da sačuva hrišćansku svetinju, isceli mnoge i vernicima donese snagu u njihovim duhovnim borbama.
Srpska pravoslavna crkva 19. septembra, sa radošću slavi Spomen čuda svetog arhangela Mihaila, velikog predvodnika nebeskih sila, koji je kroz istoriju često bio prisutan među vernicima kao zaštitnik, iscelitelj i vođa Božje vojske. Ovaj sveti dan podseća nas na jedno od najčuvenijih čuda arhangela Mihaila, koje se dogodilo u Frigiji, u mestu Honi, nedaleko od Jerapolja.
U vremenu apostolskih misionarskih puteva, kada su sveti Jovan Bogoslov i Filip propovedali Reč Božju u Jerapolju, prorokovano je da će na tom mestu izbiti izvor čudotvorne vode, koji će mnogima doneti isceljenje, i da će ga blagosloviti sam arhangel Mihailo.
Tako je i bilo. Po Božjoj volji, izvor je postao mesto gde su se ljudi okupljali u nadi za duhovno i telesno isceljenje, u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, molivši se arhangelu Mihailu.

Jedno od prvih velikih čuda desilo se kada je jedan neznabožac iz Laodikije, u snu poučen od arhangela, doveo svoju nemu kćer na izvor. Nakon molitve, ona je progovorila, i cela porodica se krstila, posvetivši se Bogu i Hristovoj veri. U znak zahvalnosti, taj čovek je podigao crkvu u čast arhangela Mihaila, svedočeći svetu o njegovoj moći i milosti.
Na tom svetom mestu, u postu i molitvi, podvizavao se pobožni mladić Arhip, koji je ceo svoj život posvetio služenju Gospodu. Neprijatelji vere, pokrenuti zavisti, pokušali su da unište crkvu i izvor, navodeći obližnju reku da potopi svetinju.
Međutim, po molitvama svetog Arhipa, arhangel Mihailo se ponovo javio i otvorio provaliju u steni, u koju se reka povukla, čudesno spašavajući crkvu i izvor. Taj događaj dao je imenu mesta novo značenje – Honi, što znači „pogruženje.“
Ova čudesa podsećaju nas na neizmernu ljubav Božju, koja se kroz posredstvo Svetog arhangela Mihaila izliva na ljude u trenucima potrebe, ali i na važnost vere i molitve kao našeg najjačeg oružja protiv svih zala i iskušenja. Ovaj spomen nas poziva da se sa pouzdanjem obratimo svetom arhangelu Mihailu, kao zaštitniku naše duše i vodiču ka večnom životu, uvek svesni da je Božja sila nepobediva.
Budi deo Religija.rs zajednice.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Nakon godina borbe sa unutrašnjom tamom, ovaj mladić je u Svetom Pismu pronašao snagu da se kroz molitvu oslobodi svih patnji.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
Od Jerusalima, preko Svete Gore do Rusije, od izgubljenih ruku do isceljenja – ova svetinja se 25. januara posebno proslavlja, a vernici joj se obraćaju za porođaj, zdravlje deteta i pomoć onda kada ljudska snaga više nije dovoljna.
Pravoslavna Crkva na zle pomisli gleda kao na demonske napade i deo neprekidne duhovne borbe koju čovek vodi tokom čitavog života.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.