ZBOG OVAKVOG ODNOSA PREMA PORODIČNOJ TRPEZI, ČOVEK SVE ČEŠĆE OBOLJEVA: Sveti Serafim kaže da zaboravljamo jednu važnu stvar, a to anđeli gledaju
Trpeza, koja je nekada bila sveto mesto zahvalnosti, pretvorila se u naviku.
Svojom požrtvovanošću u veri i dobročinstvom, braća po krvi i po Hristu, iz starog Rima, zaslužili su venac večne slave od Gospoda, a njihovi podvizi i danas isceljuju dušu i telo.
Sveti mučenici i besrebrnjaci Kozma i Damjan, braća po telu, rođena u starom Rimu, ostavili su dubok trag u hrišćanskoj istoriji svojim bezgraničnim verovanjem i nesebičnim delovanjem. Vaspitani u hrišćanskoj pobožnosti, posvetili su svoj život isceljivanju bolesnih i potrebnih, bez materijalne nagrade, zbog čega su postali poznati kao besplatni lekari.
Kozma i Damjan su isceljivali svaku bolest, jer im je u svemu pomagala blagodat samoga Boga. Njihova jedina želja bila je da ljudi poveruju u Hrista. I zaista, ne samo u Rimu, već i u okolnim gradovima i selima, mnogi su se obraćali ka Hristu zahvaljujući njihovom radu. Pored isceljivanja, svetitelji su činili mnoge dobrote ljudima, izdašno deleći svoje veliko imanje siromašnima i nevoljnima.
Njihova nesebičnost i vera izazvale su divljenje naroda, ali i zavist tadašnjih moćnika. Car Karin zatraži od svetih da prinesu žrtvu bogovima, na šta oni odgovoriše da prinosu svoje duše jedinom Bogu koji ih je izbavio od zamke đavola. Kada je Karin insistirao na žrtvovanju idolima pod pretnjom mučenja, sveti mu rekoše da će, radi sramote njegove, lice mu se izokrenuti. I odmah se lice Karinovo izmeni, pa narod, videvši čudo, povika: "Velik je Bog hrišćanski!"
Mnogi tada poverovaše u Hrista, uključujući i samog Karina, koji zamoli svetitelje da ga iscele. Svetitelji mu rekoše da, ako veruje svim srcem, Bog će ga isceliti. Karin gromkim glasom prizna veru u Hrista, i odmah se isceli, slaveći Boga zajedno sa narodom.
Međutim, zavist i zloba nisu prestale da prate svetitelje. Jedan čuveni lekar, kod koga su se Kozma i Damjan učili, iz ljubomore ih je podmuklo ubio. Tela stradalih svetaca ostala su skrivena, ali njihova slava i moć isceljenja nastavile su da žive u srcima vernika.
Sveti Kozma i Damjan završili su svoj zemaljski put mučeničkom smrću, zasluživši venac večne slave od Hrista Gospoda. Njihova vera i ljubav prema bližnjima ostaju večna inspiracija za sve nas, verne Hristove sledbenike. Ne treba ih mešati sa Svetim Kozmom i Damjanom iz Arabije, koje SPC praznuje 14. novembra.
Neka nam molitve svetih mučenika Kozme i Damjana uvek budu uteha i podstrek na putu hrišćanskog života, uvek se sećajući njihovih reči: "Sve vrši svemoguća sila jedinog istinitog Boga i Gospoda Isusa Hrista."

U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
U krugu bolnice u Krasnodaru nalazi se hram u kojem se događaju čuda. Sveštenik Vjačeslav Klimenko svedoči o majci koja je molitvom sačuvala život svom detetu, a na ikoni Bogorodice ostavila zlatne minđuše kao večni trag zahvalnosti.
Od čudesne zaštite manastira tokom rata do isceljenja neizlečivih bolesti: vernici iz svih krajeva sveta donose svoje molitve pred kivot svetitelja, svedočeći o moćima nevidljivih sila koje se očituju u njegovom prisustvu.
Priča o svetom Jakovu otkriva kako izgledaju trenuci kada se nebeska pomoć zaista i pojavi — i kako da i mi pozovemo svetitelje u pomoć kad nam najviše zatrebaju.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Klimenta po starom kalendaru i Prepodobnog Patapija Tebanskog po novom, katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Čudesa Svetog Klimenta su bezbrojna.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu mučenicu Ekaterinu po starom kalendaru i Svetog apostola Tihika po novom, katolici započinju Drugu nedelju Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Kada je car Maksencije prinosio žrtve idolima i naređivao i drugima da to čine, sveta Ekaterina izađe smelo pred cara i izobliči njegovu idolopokloničku zabludu.
Od najranijih vremena, Crkva uči da je trpljenje put ka smirenju, duhovnoj snazi i unutrašnjem preobražaju čoveka.
Vernici se često pitaju da li tuđi krst nosi tuđu sudbinu, a odgovor sveštenika ruši rasprostranjene strahove.
Čini se da vernici u Srbiji, pa i šire, duhovnu stranu često zanemaruju, pa se post za mnoge svodi, pre svega, na opterećenje time šta će da jedu.