Pre odlaska na groblje, obavezno ovo uradite: Sutra su Mitrovske zadušnice, a evo šta bi trebalo da učinimo za svoje upokojene
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Svojom požrtvovanošću u veri i dobročinstvom, braća po krvi i po Hristu, iz starog Rima, zaslužili su venac večne slave od Gospoda, a njihovi podvizi i danas isceljuju dušu i telo.
Sveti mučenici i besrebrnjaci Kozma i Damjan, braća po telu, rođena u starom Rimu, ostavili su dubok trag u hrišćanskoj istoriji svojim bezgraničnim verovanjem i nesebičnim delovanjem. Vaspitani u hrišćanskoj pobožnosti, posvetili su svoj život isceljivanju bolesnih i potrebnih, bez materijalne nagrade, zbog čega su postali poznati kao besplatni lekari.
Kozma i Damjan su isceljivali svaku bolest, jer im je u svemu pomagala blagodat samoga Boga. Njihova jedina želja bila je da ljudi poveruju u Hrista. I zaista, ne samo u Rimu, već i u okolnim gradovima i selima, mnogi su se obraćali ka Hristu zahvaljujući njihovom radu. Pored isceljivanja, svetitelji su činili mnoge dobrote ljudima, izdašno deleći svoje veliko imanje siromašnima i nevoljnima.
Njihova nesebičnost i vera izazvale su divljenje naroda, ali i zavist tadašnjih moćnika. Car Karin zatraži od svetih da prinesu žrtvu bogovima, na šta oni odgovoriše da prinosu svoje duše jedinom Bogu koji ih je izbavio od zamke đavola. Kada je Karin insistirao na žrtvovanju idolima pod pretnjom mučenja, sveti mu rekoše da će, radi sramote njegove, lice mu se izokrenuti. I odmah se lice Karinovo izmeni, pa narod, videvši čudo, povika: "Velik je Bog hrišćanski!"
Mnogi tada poverovaše u Hrista, uključujući i samog Karina, koji zamoli svetitelje da ga iscele. Svetitelji mu rekoše da, ako veruje svim srcem, Bog će ga isceliti. Karin gromkim glasom prizna veru u Hrista, i odmah se isceli, slaveći Boga zajedno sa narodom.
Međutim, zavist i zloba nisu prestale da prate svetitelje. Jedan čuveni lekar, kod koga su se Kozma i Damjan učili, iz ljubomore ih je podmuklo ubio. Tela stradalih svetaca ostala su skrivena, ali njihova slava i moć isceljenja nastavile su da žive u srcima vernika.
Sveti Kozma i Damjan završili su svoj zemaljski put mučeničkom smrću, zasluživši venac večne slave od Hrista Gospoda. Njihova vera i ljubav prema bližnjima ostaju večna inspiracija za sve nas, verne Hristove sledbenike. Ne treba ih mešati sa Svetim Kozmom i Damjanom iz Arabije, koje SPC praznuje 14. novembra.
Neka nam molitve svetih mučenika Kozme i Damjana uvek budu uteha i podstrek na putu hrišćanskog života, uvek se sećajući njihovih reči: "Sve vrši svemoguća sila jedinog istinitog Boga i Gospoda Isusa Hrista."
Budi deo Religija.rs zajednice.
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Vest o njegovom upokojenju objavila je Parohija Svete Trojice u Roterdamu.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Sveti Jakov bio je sin pravednog Josifa, zaručnika Presvete Bogorodice, i brat Gospodnji po telu, kako ga naziva crkveno predanje.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Svetiteljka koja je kroz bol i patnju svetlela božanskom ljubavlju, postradala je za Hrista, ostavljajući za sobom svetli put vere i nade, a njene mošti darovale su isceljenje mnogim bolesnicima, čineći čuda i nakon njenog stradanja.
Praznik posvećen ovom svecu koji je mučenički stradao za Hrista, podseća nas na snagu vere, na istrajnost u molitvi i na Božju milost koja dolazi onima koji su spremni da se posvete duhovnom putu.
Praznik posvećen ovom svecu podseća nas na snagu vere koja nadilazi zemaljske nevolje. Njegova čudotvorna dela privukla su mnoge veri Hristovoj, a njegova nepokolebljiva hrabrost i milosrđe ostaju večna inspiracija.
Ime i život ove svetice ostaju snažan simbol istinske vere i duhovne hrabrosti. Od nepoznate devojke iz Tira do velikomučenice koja je svojom nepokolebljivošću i čudima privukla mnoge na Hristov put, Hristina je ostala izvanredan primer nepokolebljive vere.
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Sveti Jakov bio je sin pravednog Josifa, zaručnika Presvete Bogorodice, i brat Gospodnji po telu, kako ga naziva crkveno predanje.
Razjareni neznabošci želeli su da ga ubiju, ali se tada dogodilo čudo koje je promenilo njihov odnos prema svetitelju.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.