ŠTA NAM DOLAZI OD BOGA, A ŠTA OD ĐAVOLA: Starac Lazar Ostroški kaže da se to prepoznaje samo po JEDNOM OSEĆAJU
Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši.
Svojom požrtvovanošću u veri i dobročinstvom, braća po krvi i po Hristu, iz starog Rima, zaslužili su venac večne slave od Gospoda, a njihovi podvizi i danas isceljuju dušu i telo.
Sveti mučenici i besrebrnjaci Kozma i Damjan, braća po telu, rođena u starom Rimu, ostavili su dubok trag u hrišćanskoj istoriji svojim bezgraničnim verovanjem i nesebičnim delovanjem. Vaspitani u hrišćanskoj pobožnosti, posvetili su svoj život isceljivanju bolesnih i potrebnih, bez materijalne nagrade, zbog čega su postali poznati kao besplatni lekari.
Kozma i Damjan su isceljivali svaku bolest, jer im je u svemu pomagala blagodat samoga Boga. Njihova jedina želja bila je da ljudi poveruju u Hrista. I zaista, ne samo u Rimu, već i u okolnim gradovima i selima, mnogi su se obraćali ka Hristu zahvaljujući njihovom radu. Pored isceljivanja, svetitelji su činili mnoge dobrote ljudima, izdašno deleći svoje veliko imanje siromašnima i nevoljnima.
Njihova nesebičnost i vera izazvale su divljenje naroda, ali i zavist tadašnjih moćnika. Car Karin zatraži od svetih da prinesu žrtvu bogovima, na šta oni odgovoriše da prinosu svoje duše jedinom Bogu koji ih je izbavio od zamke đavola. Kada je Karin insistirao na žrtvovanju idolima pod pretnjom mučenja, sveti mu rekoše da će, radi sramote njegove, lice mu se izokrenuti. I odmah se lice Karinovo izmeni, pa narod, videvši čudo, povika: "Velik je Bog hrišćanski!"
Mnogi tada poverovaše u Hrista, uključujući i samog Karina, koji zamoli svetitelje da ga iscele. Svetitelji mu rekoše da, ako veruje svim srcem, Bog će ga isceliti. Karin gromkim glasom prizna veru u Hrista, i odmah se isceli, slaveći Boga zajedno sa narodom.
Međutim, zavist i zloba nisu prestale da prate svetitelje. Jedan čuveni lekar, kod koga su se Kozma i Damjan učili, iz ljubomore ih je podmuklo ubio. Tela stradalih svetaca ostala su skrivena, ali njihova slava i moć isceljenja nastavile su da žive u srcima vernika.
Sveti Kozma i Damjan završili su svoj zemaljski put mučeničkom smrću, zasluživši venac večne slave od Hrista Gospoda. Njihova vera i ljubav prema bližnjima ostaju večna inspiracija za sve nas, verne Hristove sledbenike. Ne treba ih mešati sa Svetim Kozmom i Damjanom iz Arabije, koje SPC praznuje 14. novembra.
Neka nam molitve svetih mučenika Kozme i Damjana uvek budu uteha i podstrek na putu hrišćanskog života, uvek se sećajući njihovih reči: "Sve vrši svemoguća sila jedinog istinitog Boga i Gospoda Isusa Hrista."
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
U krugu bolnice u Krasnodaru nalazi se hram u kojem se događaju čuda. Sveštenik Vjačeslav Klimenko svedoči o majci koja je molitvom sačuvala život svom detetu, a na ikoni Bogorodice ostavila zlatne minđuše kao večni trag zahvalnosti.
Od čudesne zaštite manastira tokom rata do isceljenja neizlečivih bolesti: vernici iz svih krajeva sveta donose svoje molitve pred kivot svetitelja, svedočeći o moćima nevidljivih sila koje se očituju u njegovom prisustvu.
Priča o svetom Jakovu otkriva kako izgledaju trenuci kada se nebeska pomoć zaista i pojavi — i kako da i mi pozovemo svetitelje u pomoć kad nam najviše zatrebaju.
Život ugodnika Božjeg Stefan Branković je priča o izdaji, gubitku i neuništivoj veri. Onaj koji je bio zaboravljen na zemlji, proslavljen je na nebu.
Sveti apostol Jakov bio je sin Zavedejev i brat Svetog apostola Jovana Bogoslova.
Pre krštenja i prelaska u hrišćanstvo vodila je raskalašan život, bila je plesačica i prostitutka i na taj način se prilično obogatila.
Ovi sveti mučenici najpre su bili prvi velikaši na dvoru cara Maksimijana, a kada su primili hrišćanstvo, život im se preokrenuo.
U jevanđeljskim začelima za 20. sredu po Duhovima, Hristos danas postavlja pitanje koje se tiče svakog čoveka – koliko zaista živimo ono što govorimo i kako vera postaje temelj koji odoleva svim iskušenjima.
Ajeti 46-47 iz Sure Fussilet otkrivaju univerzalnu odgovornost i podsećaju da ništa ne prolazi nezapaženo pred Bogom.
Hrišćanski asketa, teolog i svetitelj upozorava: svaki siromah koji pokuca na naša vrata nosi poruku s neba. Onaj ko kaže „Bog će dati“ i zatvori srce, možda je odbio Božiju milost koja mu je došla u liku brata u nevolji.