Na dan mučeničkog stradanja ovog svetitelja i arhiđakona, sećamo se njegove neprolazne vere i molitvom prizivamo njegovu zaštitu nad svim vernicima.
Sveti mučenik i arhiđakon Evplo svedok je Hristove ljubavi i nepokolebljivosti u veri. U vreme cara Dioklecijana, kada je Crkva Hristova bila izložena neizrecivim stradanjima, Sveti Evplo se istakao svojom hrabrošću i nepokolebljivošću u ispovedanju vere. Optužen je da tajno okuplja hrišćane i da im čita iz svete knjige Jevanđelja, tog blagoslovenog izvora života koji vodi ka spasenju.
Izveden pred sud sa svetim Jevanđeljem okačenim o vrat, bio je bačen u tamnicu, gde je proveo sedam dana u postu i molitvi. I pored teških mučenja kojima je bio izložen, Sveti Evplo je ostao postojan. Kada su ga udarali gvozdenim motkama, on se sa smirenjem i verom obratio svom mučitelju: „Bezumniče, zar ne vidiš da su ove muke za mene kao paučina zbog Božje pomoći? Ako možeš, pronađi druge, ljuće, jer su ove kao igračka.“
Printscreen/Youtube/ Огњен Станковић
Ikona Svetog mučenika i arhiđakona Evploa
Pred licem smrti, na gubilištu, Sveti Evplo je poslednji put otvorio sveto Jevanđelje i čitao narodu reči života, privodeći mnoge duše Hristu. Njegova krv prolivena za veru postala je seme novih vernika, a njegovo stradanje za vekove zapisano u srcima pravoslavnih.
Godine 304, preselio se u Carstvo nebesko, dok njegove čudotvorne mošti počivaju u mestu Vico dela Batonia blizu Napulja, gde i danas svedoče o sili vere i ljubavi Božje. Današnji dan je prilika da se prisetimo njegove hrabrosti i nepokolebljive vere, moleći se da i mi, po njegovim molitvama, budemo osnaženi u našem hrišćanskom putu.
U istom datumu susreću se priča o čaši otrova koja nije naudila i praznik koji priprema verne za Bogojavljenje – a iza toga stoji poruka koja se tiče svakog čoveka.
Dok ruska obaveštajna služba tvrdi da patrijarh Vartolomej planira da prizna samostalnu crkvenu organizaciju u Crnoj Gori, arhijerej Fanara ističe da nikada nije bilo kontakta sa ovom grupom.
Pouka podvižnika iz Manastira Optinska pustinja pokazuje kako kroz dela i trud, čak i bez početne ljubavi, možemo privući božansku svetlost i otkriti istinsku toplinu u srcu.
Jednostavno jelo iz rerne, sastavljeno od onoga što se nađe u kuhinji, idealno je za sporu nedelju, razgovore za stolom i decu koja već posle prvog zalogaja pitaju ima li još.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
U istom datumu susreću se priča o čaši otrova koja nije naudila i praznik koji priprema verne za Bogojavljenje – a iza toga stoji poruka koja se tiče svakog čoveka.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Sabor 79 Svetih apostola po starom kalendaru i Prepodobnog Antonija Velikog po novom, dok katolici proslavljaju Svetog Antuna (Antonija), a muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Srpska pravoslavna crkva 17. januara molitveno se seća izabranih učenika Gospodnjih, koji su rame uz rame s dvanaestoricom širili Jevanđelje i postavili temelje Crkve.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog proroka Malahija po starom kalendaru i Časne verige Svetog apostola Petra po novom. Katolici proslavljaju Svetog Marcela, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da i u trenucima najveće tuge, kada se čini da ništa ne može da spasi srce, vera i molitva otvaraju put i daju snagu koja nadilazi ljudske slabosti.