U jednoj kratkoj rečenici sadržano je upozorenje koje se tiče svakodnevnih odluka, tuđih uticaja i unutrašnjeg rasula koje ljudi često ne prepoznaju na vreme.
Razni pritisci kojima smo svakodnevno izloženi, ubrzani ritam obaveza i stalna izloženost tuđim rečima i sudovima lako narušavaju unutrašnju stabilnost čoveka. U takvom stanju, ono što bi trebalo da bude prirodno postaje retkost, a nemir polako preuzima prostor u čovekovoj svakodnevici. Ipak, u pravoslavnom predanju postoji jasan odgovor na ovu unutrašnju rastrzanost, a on se nalazi u učenju starca Tadeja Vitovničkog.
Starac Tadej Vitovnički je često govorio o unutrašnjem miru kao o temelju duhovnog života, nečemu što ne zavisi od spoljašnjih okolnosti, već od odnosa čoveka sa Bogom i sopstvenim srcem. Njegove reči ostaju kao jednostavan, ali snažan podsetnik da se ono najvrednije ne čuva spolja, nego iznutra.
- Svoj mir ne daj ni za šta na ovome svetu. Ne gubi ga zbog tuđih reči, prolaznih briga i trenutnih nemira. Mir je najtiši dokaz da je Bog blizu - govorio je starac tadej.
Ova rečenica ne ostavlja prostor za ravnodušnost. U pravoslavnom iskustvu ona se ne čita kao savet, već kao opomena koja se tiče svakodnevnog života, odluka i odnosa koje čovek gradi.
Pouka starca Tadeja je jednostavna, ali i zahtevna u isto vreme: čovek ne gubi ono najvažnije u trenutku kada se okolnosti promene, već onda kada dozvoli da mu se unutrašnji poredak razbije. U tom tihom čuvanju srca, po pravoslavnom razumevanju, otvara se prostor za dublju blizinu Božiju.
Čitanje Jevanđelja za ponedeljak 2. sedmice po Vaskrsu
Foto: SPC
Jevanđelje
Dela svetih apostola, začalo 9 (3,19-26)
19. „Pokajte se, dakle, i obratite se da se očistite od grehova svojih, 20. da dođu od lica Gospodnjega vremena utehe, i da pošlje unapred naznačenog vam Hrista Isusa, 21. koga treba da primi nebo do vremena vaspostavljanja svega o čemu je Bog govorio ustima sviju svetih proroka svojih od vajkada. 22. Jer Mojsej ocima reče: 'Gospod Bog vaš podignuće vam Proroka iz vaše braće, kao mene; njega poslušajte u svemu što god vam kaže.'
23. I biće da će se svaka duša, koja ne posluša toga Proroka, istrebiti iz naroda. 24. A i svi proroci od Samuila i dalje koji god govoriše, takođe najaviše ove dane. 25. Vi ste sinovi proroka i zaveta koji učini Bog s ocima vašim govoreći Avraamu: 'U semenu tvojem blagosloviće se sva plemena na zemlji.' 26. Vama prvo Bog podigavši Sina svoga Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati svakoga od zlih dela vaših."
Jevanđelje šp Jovanu, 6. zač. (2,1-11)
1. I u treći dan bi svadba u Kani Galilejskoj, i onde beše mati Isusova. 2. A pozvan beše i Isus i učenici njegovi na svadbu. 3. I kad nesta vina, reče mati Isusova njemu: „Nemaju vina." 4. Isus joj reče: „Šta hoćeš od mene, ženo? Još nije došao čas moj." 5. Reče mati njegova slugama: „Što god vam reče učinite." 6. A onde beše šest kamenih sudova za vodu, postavljenih po običaju judejskog očišćenja, koji hvatahu po dve ili po tri mere. 7. Reče im Isus: „Napunite sudove vodom." I napuniše ih do vrha.
8. I reče im Isus: „Zahvatite sad i nosite peharniku." I odnesoše. 9. A kad okusi peharnik vino koje je postalo od vode, i ne znađaše otkuda je, a sluge znadijahu koje su zahvatile vodu, pozva peharnik ženika. 10. I reče mu: „Svaki čovek najpre dobro vino iznosi, a kada se opiju, onda lošije; a ti si čuvao dobro vino do sada." 11. Ovim, u Kani Galilejskoj, učini Isus početak znamenja, i pokaza slavu svoju; i verovaše u njega učenici njegovi.
U vremenu unutrašnjeg pritiska i nevidljivih lomova, pravoslavno učenje otkriva dve potpuno suprotne duhovne sile koje deluju gotovo isto, ali vode u različitim pravcima.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
U jednoj kratkoj rečenici sadržano je upozorenje koje se tiče svakodnevnih odluka, tuđih uticaja i unutrašnjeg rasula koje ljudi često ne prepoznaju na vreme.
Kada vernici po crkvenoj tradiciji obilaze grobove i pale sveće, u srpskoj prestonici će biti na snazi posebna saobraćajna i organizaciona pravila na gradskim grobljima.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez moralizovanja i utešnih reči, ova pouka razotkriva uzrok porodičnih lomova, životnih zastoja i unutrašnjeg nemira koji se često pogrešno pripisuju okolnostima, a ne sopstvenom odnosu prema roditeljima.
Dok svakodnevica vuče na sve strane, pouka igumana manastira Vitovnica nas podseća da mir nije u okolnostima, već u unutrašnjem predavanju Bogu – lek koji danas svi traže, a retko nalaze.
Reči jednog od najvećih hrišćanskih svetitelja o apostolu Tomi otkrivaju kako ono što izgleda kao slabost može postati snažan dokaz koji menja pogled na istinu i veru.
Kada vernici po crkvenoj tradiciji obilaze grobove i pale sveće, u srpskoj prestonici će biti na snazi posebna saobraćajna i organizaciona pravila na gradskim grobljima.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Od sumnje do ispovesti „Gospod moj i Bog moj“ - šta zapravo znači Antipasha, zašto je ovaj dan poseban u crkvenom kalendaru i kako su ga pratili stari narodni običaji.