Jedna činija, buket bosiljka i svetlost sveće – jednostavne stvari otkrivaju duboku duhovnu snagu koju donosi vaskršnja vodica.
Uoči Vaskrsa, pravoslavni domovi u radosti dočekuju parohijskog sveštenika. Njegov dolazak u kuću nosi miris tamjana, blagi zvuk kadionice i svetlost male sveće koja treperi pored činije sa vodom. Deca, stari i odrasli stoje uzbuđeni, radoznali i ponekad pomalo zbunjeni ritualom koji se vekovima ponavlja – osvećivanjem vode za Vaskrs.
Ipak, kada bi nekoga pitali zašto se voda osvećuje baš za ovaj praznik, mnogi bi ćutali. Poznata je scena: kuća je spremna, sve je na svom mestu, ali odgovora na pitanje o suštini ovog običaja ima samo nekoliko. A u tome leži posebna pouka, pravoslavlje ne traži samo formalno prisustvo, već i razumevanje smisla svetih činova.
- Po drevnoj i ustaljenoj praksi naše crkve, u vreme pred Vaskrs sveštenik osvećuje vodu u domovima svojih parohijana. Za osvećenje vodice treba pripremiti sledeće: jednu posudu sa vodom, buket bosiljka, manju svećicu, kadionicu, briket, tamjan i spisak ukućana u kući - navodi se na portalu Eparhije šumadijske.
Ova priprema nije samo forma. Svaki predmet ima svoj simbolični značaj: voda čisti, bosiljak osvećuje, sveća donosi svetlost, a kadionica sa tamjanom priziva Božiju prisutnost. Osvećenje nije puka formalnost, već čin kojim se u kuću unosi duh blagodati i zaštite.
Kako osvećena voda čisti dušu i telo
Voda u sebi nosi dublje značenje, ističe eparhija: prirodna voda čisti spolja, ali ne može da dotakne savest čoveka.
- Voda je materija kojom se sve čisti, a koja ne potrebuje nikakvog čišćenja. Otuda u našem narodu poslovica: da voda sve opere, osim crna obraza. Crn obraz je prljava i nečista savest, koja se zaprljala raznim gresima i rđavim delima. Ali, čovek ima potrebu da opere i taj crni obraz. Upravo tome služi osvećena voda, pošto prirodna voda ne može to učiniti - pojašnjavaju iz Eparhije šumadijske
2026 vlada83/Shutterstock
Za osvećenje vodice treba pripremiti sledeće: jednu posudu sa vodom, buket bosiljka, manju svećicu, kadionicu, briket, tamjan i spisak ukućana u kući
Kroz osvećenje, voda dobija moć koju sama po sebi nema. Priziva se blagodat Svetog Duha, a njen uticaj proteže se na dušu i telo, na zdravlje ukućana i na zaštitu doma od vidljivih i nevidljivih neprijatelja. To nije samo simbol; veruje se da osvećena voda zaista leči, štiti i donosi mir u dom.
Vaskršnji ritual u svakodnevnom životu domaćina
- Voda koja se osveti pred Vaskrs koristi se tako što svako od ukućana može malo da popije od te vode. Od ostatka vode, na Veliki petak, farbaju se jaja. Ako vode još ostane, ona se može iskoristiti za hranu koja se sprema za Vaskršnji ručak - dodaje Eparhija šumadijska.
Upravo u ovim jednostavnim, gotovo svakodnevnim radnjama pravoslavni domovi pronalaze smisao Vaskrsa. Svaka kap osvećene vode povezuje tradiciju sa verom, a ritual koji je nekada možda delovao običnim običajem otkriva svoju punu duhovnu težinu. Za ukućane, dolazak sveštenika postaje trenutak radosti i prisećanja na vrednosti koje vode kroz život, čisteći i spolja i iznutra.
Sveštenstvo Jerusalimske patrijaršije nastavlja liturgiju iza zatvorenih vrata, dok vernici širom sveta iščekuju čudo Blagodatnog ognja uoči pravoslavnog Vaskrsa.
Dok pravoslavci iščekuju silazak Blagodatnog ognja, pažnju dodatno privlače svedočanstva o njegovoj neobičnoj prirodi i strah da bi tok drevnog obreda mogao biti narušen.
Dok mnogi tragaju za savršenim bojama i modernim tehnikama, iz svetinje pored Golupca stiže podsećanje na način koji donosi i ukus i dugotrajnost, ali i pouku šta zapravo znači sačuvati tradiciju.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nedoumicu je za čitaoce portala religija.rs rešio sveštenik Nenad Stojanović, navodeći šta smemo, a šta ne bi trebalo da radimo sa pokvarenim vaskršnjim jajima.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.