BILE DEVOČICE KAD SU BRUTALNO UBIJENE PRED OČIMA MAJKE! Danas obeležavamo Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju
Pred stradanje, majka je savetima ohrabrivala ćerke, kako bi izdržale sve muke.
Samo osoba koja prema vama ispoljava tri osobine , prema Nikolaju Velimiroviću, istinski vas voli.
Nikolaj Velimirović, episkop Srpske pravoslavne crkve, jedan od najznačijnijih hrišćanskih teologa i nacionalni ideolog, kog je Prepodobni Justin Ćelijski nazvao najvećim Srbinom posle Svetog Save, iza sebe je ostavio brojne knjige i pouke kako lakše da vladamo sobom, razlikujemo dobar od lošeg puta i ispravnije koračamo kroz život kako bismo postali dobri hriščani i još bolji ljudi.
Jedna od tih pouka jeste i ona kako prepoznati pravu ljubav, da li nas neko voli ili ne voli - dakle, pitanja, koje dobar deo nas sebi svakodnevno i postavlja. On je dao jasnu poruku u ovom smislu i istakao da su strpljenje neke osobe prema nama, kao i praštanje i radost zbog naših dela, jasan pokazatelj da nas neko istinski voli. Sve drugo, ma koliko mi smatrali i mislili da je ljubav, sa njom nema ama baš nikakve veze.
Nikolaj Velimirović ističe da onaj ko ne pokazuje strpljenje prema našim greškama, ne voli nas. Takođe, ljubav bez praštanja i radosti nije prava ljubav. Ove osobine su, prema Nikolaju, ključne za razumevanje Božanske ljubavi, koja bi trebala da bude uzor svake prave ljubavi.
- Ko nema strpljenja s nama, kada grešimo, ne voli nas. Ne voli nas ni onaj ko nam ne prašta. Najmanje nas voli onaj ko se ne raduje našoj popravci. Strpljenje, praštanje i radost su tri glavne osobine Božanske ljubavi. To su osobine i svake prave ljubavi, ako i ima neke druge ljubavi sem Božanske. Bez ove tri osobine, ljubav nije ljubav. I ako ma šta drugo nazoveš ljubavlju, činiš isto toliko kao kada bi kozu ili svinju ili nazvao ovcom - isticao je Sveti Nikolaj.
A evo i koje su tri glavne čovekove vrline, prema Nikolaju Velimiroviću.
- Tri su glavne vrline - vera, nada i ljubav. Vera u Boga, nada u večni život, ljubav prema stvoritelju i stvorenjima. Vera nam treba da bismo se mogli nadati, nada da bismo mogli živeti, a ljubav da bismo mogli kao kulturan narod živeti - zaključio je on.
Pred stradanje, majka je savetima ohrabrivala ćerke, kako bi izdržale sve muke. Sveti Teofan je u svojoj misli za 15. subotu po Pedesetnici, poručuje da su ljubav i moralna odgovornost temelj ljudskog postojanja. Njegove misli podstiču nas da budemo svesni kako greh i bezakonje hladne ljubav i umanjuju našu sposobnost da se povezujemo jedni s drugima. On nas poziva da se borimo protiv sebičnosti i egoizma koji su koreni mnogih problema u društvu. Kroz lične izbore, kao što su odricanje od sebičnih želja i pružanje ljubavi drugima, možemo doprineti stvaranju boljeg sveta. Sveti Teofan naglašava da je srce koje je ispunjeno dobrotom neprestano žudi za prilikama da čini dobro. Kao što gladan čovek ne zaboravlja hranu dok ne utaži svoju glad, tako i istinski dobri ljudi ne miruju dok ne ostvare dobra dela. Kada to postignu, oni se ne zadržavaju na onome što su učinili, već gledaju unapred, težeći novim izazovima i prilikama. U svetu prepunom buka i samopromocije, Sveti Teofan nas podseća da je prava snaga u skromnosti, u delima koja se ne očekuju da budu primećena. Sveti Grigorije rukopoložio je mnoge sveštenike, osnivao škole i postavljao u njima učitelje, a Sveti Mihail
je na molbu velikog kneza Vladimira poslat od patrijarha Carigradskog u Rusiju, da krštava neznabožni narod.
BILE DEVOČICE KAD SU BRUTALNO UBIJENE PRED OČIMA MAJKE! Danas obeležavamo Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju
MISLI ZA SVAKI DAN U GODINI: "Ljubav se poništava bezakonjima. Što je više grehova, manje je ljubavi"
MISLI ZA SVAKI DAN U GODINI: "Dobro srce je žedno dobrog dela i nije zadovoljno kada ne nađe dovoljno prilika da svoju želju ispuni"
ON JE 14 GODINA PROVEO U JAMI PUNOJ OTROVA I USPEO DA PREŽIVI! Danas je Sveti sveštenomučenik Grigorije, ali obeležavamo i Svetog Mihaila
Zašto se pobožni ljudi muče u životu i imaju tešku smrt, a lošima sve ide od ruke, objasnio je vladika Nikolaj.
Do poslednjeg daha on spasava one koji pokažu i najmanje volje da se spasu.
Na bojištu kod Bitolja, gde se odvijala jedna od najkrvavijih bitaka Prvog balkanskog rata, jedna majka je tragala za detetom. Kada ga je pronašla, suočila se sa jezivom istinom – i pitanjem koje je promenilo sve: „Da li postoji vaskrsenje mrtvih?“
Duboko nadahnut molitvom i verom, vladika Nikolaj Velimirović slavi Svetog arhangela Mihaila, nebeskog vojskovođu, u stihovima koji ohrabruju, osnažuju i pozivaju na duhovno uzdizanje.
U besedi za ponedeljak 9. sedmice po Duhovima, veliki srpski duhovnik govori o veri kao najčvršćem osloncu duše, koja se ne čuva bekstvom od iskušenja, već kroz stradanja postaje čvršća i snažnija u zajednici sa Hristom.
Ava Justin Popović je na Saboru Svetog arhangela Gavrila 1965. godine govorio o snazi molitve i pozvao vernike da u trenucima pada i velikih nevolja prizovu pomoć nebeskih zaštitnika.
Odakle potiče strah da će se dogoditi nešto loše ako se radi na praznik i šta je zapravo najvažnije tog dana prema učenju Crkve.
Veliki ruski svetitelj podseća da se srce čuva od prolaznih želja kroz uzdržanje, molitvu i budnost, jer je ono mesto susreta čoveka sa Bogom.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
Odakle potiče strah da će se dogoditi nešto loše ako se radi na praznik i šta je zapravo najvažnije tog dana prema učenju Crkve.
Na praznik Svetog arhangela Gavrila, episkop bački pozvao je vernike na očuvanje crkvenog jedinstva, poručivši da se Hristos i Crkva ne mogu prilagođavati ljudskim merilima.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.