ON JE DAO "I CESARU CESAREVO I BOGU BOŽJE": Pravoslavni svet danas slavi Svetog velikomučenika Jevstatija
Ovaj svetac je zajedno sa ženom i sinovima zbog ispovedanja hriščanstva završio u usijanom metalnom volu.
Sveti Grigorije rukopoložio je mnoge sveštenike, osnivao škole i postavljao u njima učitelje, a Sveti Mihail je na molbu velikog kneza Vladimira poslat od patrijarha Carigradskog u Rusiju, da krštava neznabožni narod.
SPC i njeni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Grigorija i Svetog Mihaila prvog mitropolita Kijevskog.
Sveti sveštenomučenik Grigorije rođen je u znamenitoj familiji koja je bila srodna carskoj kući Persijskoj (caru Artabanu) i Jermenskoj (caru Kursaru). Kada su ove dve porodice međusobno zaratile, Grigorije se udaljio u Kesariju Kapadokijsku, gde je primio hrišćanstvo, krstio se i oženio. Imao je dva sina, Ortana i Arostana, i obojicu je dao u službu crkvi.
Nakon smrti supruge, Grigorije se vratio u Jermeniju i stavio se u službu caru Tiridatu. Lepo su sarađivali sve dok car nije saznao da je Grigorije hrišćanin. Uprkos silnim pokušajima, nije uspeo da privoli Grigorija da se odrekne vere, pa ga je na kraju bacio na muke.
Grigorije je tako završio u dubokoj jami ispunjenoj svakakvim otrovnim materijama. Međutim, u njoj je izdržao punih 14 godina.
Car Tiridat nije odustajao od progonjenja hrišćana, pa je tako upao sa vojskom i u jedan ženski manastir gde je zatekao 37 monahinja sa igumanijom Gajanijom. Sve ih je pobio, ali je ubrzo nakon toga i sam car skrenuo pameću.
Carevoj sestri se tada, po predanju, u snu javio čovek koji joj je nagovestio da će njen brat ozdraviti kada Grigorije izađe iz jame. Odmah su to i učinili, i Grigorije je izlečio i krstio cara Tiridata koji je prešao u hrišćanstvo.
Car ga je nakon toga imenovao episkopom Jermenije, pa je tako Grigorije nastavio da širi hrišćansku veru i umro je u dubokoj starosti.
Za života je Sveti Grigorije rukopoložio mnoge sveštenike, osnivao škole i postavljao u njima učitelje. Osim Jermena krstio je i brojne Persijance, Asirce i Miđane. Podigao je mnoge crkve i manastire, pa ga još zovu i Grigorije Prosvetitelj.
Umro je u dubokoj starosti 335.
Na njegovo mesto episkopa je bio postavljen nejgov sin Arostan.
Na molbu velikog kneza Vladimira poslat je od patrijarha Carigradskog u Rusiju, da krštava neznabožni narod i crkvu utvrđuje i uređuje. Sveti Mihail je krstio narod u Kijevu, Novgorodu, Rostovu i po mnogim drugim gradovima i selima; uredio je crkvu, postavio episkope i prezvitere, položio temelj Mihailovskom manastiru u Kijevu, poslao misionare među Bugare i Tatare, te mnoge i od njih preobratio u hrišćanstvo. Upokojio se mirno 992. god. Mošti mu počivaju u lavri Pečerskoj.
Ovaj svetac je zajedno sa ženom i sinovima zbog ispovedanja hriščanstva završio u usijanom metalnom volu.
Na moštima Svetog Kalistrata i njegovih ubijenih saboraca podignuta je crkva.
Sveti Teofan naglašava da je srce koje je ispunjeno dobrotom neprestano žudi za prilikama da čini dobro. Kao što gladan čovek ne zaboravlja hranu dok ne utaži svoju glad, tako i istinski dobri ljudi ne miruju dok ne ostvare dobra dela. Kada to postignu, oni se ne zadržavaju na onome što su učinili, već gledaju unapred, težeći novim izazovima i prilikama. U svetu prepunom buka i samopromocije, Sveti Teofan nas podseća da je prava snaga u skromnosti, u delima koja se ne očekuju da budu primećena.
Kada je počelo gonjenje hrišćana u vreme cara Avrelijana, Hariton je bio izveden na sud. Sudija mu je tražio da se pokloni idolima, ali mu Hariton rekao: "Svi vaši bogovi su besovi, koji su negda zbog gordosti svrgnuti s neba u ad preispodnji“.
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Sveta mučenica Marina, koja je među narodom poznata kao Ognjena Marija, ubraja se među velike hrišćanske svetice, a njen dan je u crkvenom kalendaru označen crnim slovom, što govori o posebnom poštovanju koje joj se ukazuje.
Njene mošti dale su odgovor koji teolozi nisu mogli da pronađu – priča o događaju koji je zauvek promenio pravoslavnu veru i otkrio Božiju silu pred carevima i patrijarsima.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
Svi su bili sinovi najuglednijih starešina Efeskih, i njihova imena su bila: Maksimilijan Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.
Dalmat je zajedno sa sinom jedincem Faustom, otišao u manastir kod starca Isakija.
Mnoga iscelenja bolesnika dogodila su se toga dana od moštiju Svetog Stefana.
Praznik iznošenje Časnog krsta dogovorno su ustanovili Grci i Rusi u vreme grčkog cara Manuila i ruskog kneza Andreja, kao spomen istovremene pobede.
Od himni Hristovim praznicima do pesama o čudotvornim ikonama – novi album mitropolita zvorničko-tuzlanskog stiže svakog petka na YouTube i streaming platforme, donoseći duhovnu pobedu u srca slušalaca.
Koliko katolika zna značenje dominikanskog psa?
Sigurno ste mnogo puta čuli kako neko od vaših poznanika za nekog kaže „ma to je metuzalem“, misleći na stariju osobu, ali sigurno niste imali podatak zašto se baš taj termin koristi i – ko ili šta je bio „metuzalem“?
Narod se sabrao u molitvi i sećanju, dok vikarni episkop patrijarha Porfirija podseća na Hristov zagrljaj i snagu vere koja nadjačava bol i nepravdu.
Dok svet fokusira pažnju na samit sa Trampom, ruski predsednik u Ankoražu polaže cveće sovjetskim pilotima i razgovara o molitvi za mir, osvetljavajući vekovnu duhovnu povezanost Rusije i Aljaske.
Jelo koje se tradicionalno priprema s mesom i mladim zelenilom, ima i svoju posnu varijantu koja očarava svakog ko želi da oseti autentičan duh Kosova i Metohije i toplinu domaće kuhinje.
U besedi za 10. subotu po Duhovima, jedan od najvećih duhovnika 20. veka upozorava da i životinje prepoznaju svog gospodara, dok mnogi ljudi ostaju slepi za prisustvo Božje ljubavi, gubeći svoje pravo ljudsko i duhovno dostojanstvo.