MOŽE LI SE VOLETI IZ NAVIKE: Otac Jelisej o pravoj ljubavi i onome što opterećuje većinu današnjih brakova
Ako kažu da je navika od ljubavi jača, to nije tačno, kaže otac Jelisej.
Hristos nije došao da donese novu nauku, on je došao da bi nam doneo novi život, govorio je Starac Nikon svetogorac
U hrišćanstvu smrt se smatra neizbežnim delom života, simbolizujući prelazak iz ovog, zemaljskog života, u večni, nebeski. Iako to prihvatanje smrti može pružiti određenu utehu, smrt voljenih osoba ostaje jedan od najstresnijih i najtragičnijih trenutaka u životu, koji izaziva duboku tugu.
S druge strane, crkva nas uči da patnja ima svoju vrednost i da je kroz nju moguće ostvariti spasenje i zaslužiti mesto u Božijem carstvu. Prema hrišćanskom učenju, patnja nije nešto što treba izbegavati, već je to put do istinskog dobra. Učenici hrišćanstva veruju da bez patnje ne bi mogli da postignu duhovni napredak i spasenje.
Patnja posle gubitka bližnjih smatra se normalnom sve dok ona ne pređe u očajanje, koje se smatra božjim grehom i hulom na Duha svetoga.
Na to je ukazivao i Starac Nikon svetogorac.
"Oplakivanje pokojnika ne sme prerasti u greh očajanja. Žali se sa merom. Neprekidno žaljenje je primer egoizma i gordosti. Plač zbog sebe, svoje usamljenosti i gubitak onoga koji je pružao radost, oplakivanje samoga sebe jer nema onoga da nas uveseljava je pokazatelj egoizma, gordosti, individualizma i nedostatka vere. Hristos nije došao da donese novu nauku, on je došao da bi nam doneo novi život. Ko veruje u mene, ako i umre živeće".
Ako kažu da je navika od ljubavi jača, to nije tačno, kaže otac Jelisej.
U težim slučajevima uznemirenosti i smetnji svakako su neophodni saveti duhovnika i molitveni rad Crkvenog sveštenstva ili monaha, kao i kajanje, jer te magijske vezanosti su posledica, veruje se, grešnog života.
Zbog njene velike lepote, sudija je poželeo da je ima za ženu, što joj je i predložio, ali ona mu odgovorila da je već nesvesta Hristova. Posle toga je stavljena na stravične muke.
Pobožna osoba posti, sprovodi molitvena i razna druga “pravila”, ispunjava dužnosti pred Bogom, ali nema nikakav ozbiljan odnos s njim...
Ljubav nije samo emocija, već pokretač života, smisao postojanja i temelj svakog zdravog odnosa, bilo da je reč o porodici, prijateljstvu, partnerstvu ili zajednici.
Čovek se vaspitava u nekoj subkulturi neprihvatanja smrti, nekog nenormalnog odnosa prema njoj, ističe otac Andrej.
Četrdesetodnevni parastos, objasnio je sveštenik, mora se obaviti tačno u onaj dan kada izlazi 40 dana.
U pravoslavlju, smrt nije kraj, već prelaz u novo, večno postojanje.
"A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u poslednji dan."
U subotu sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj podseća da je molitva za upokojene čin ljubavi koji osvećuje i nas same: „Ne olenji se da na svakoj molitvi pominješ sve otišle oce i braću našu…”
Pravoslavlje naglašava da brak treba da bude put duhovnog uzrastanja, ljubavi, žrtve i međusobnog služenja.
U pravoslavlju, molitve za pokoj duše obavljaju se u crkvi, na groblju, uz sveštenika, i u skladu sa bogoslužbenim pravilima.
U pravoslavlju, molitve za pokoj duše obavljaju se u crkvi, na groblju, uz sveštenika, i u skladu sa bogoslužbenim pravilima.
Nakon sticanja autokefalnosti pre samo tri godine Makedonska crkva se suočava s dubokim podelama oko izbora novog mitropolita, a oštre reči arhijereja i nezadovoljstvo vernog naroda otvaraju pitanje budućnosti njene stabilnosti i jedinstva.
Od kraja 1. veka, hrišćani su bili proganjani na teritoriji Rimskog carstva, zbog svoje vere.
Iguman manastira Rukumija ističe da crna magija često dolazi kroz „bezazlene“ posete i ostavljene predmete, a objašnjava i kako se od toga možemo zaštititi – ne samo molitvom, već i jednostavnim zaključavanjem vrata.
Nakon sticanja autokefalnosti pre samo tri godine Makedonska crkva se suočava s dubokim podelama oko izbora novog mitropolita, a oštre reči arhijereja i nezadovoljstvo vernog naroda otvaraju pitanje budućnosti njene stabilnosti i jedinstva.
Veliki bajram nije samo praznik žrtvovanja, već i vreme kada iskrenost, poštovanje i zajedništvo dolaze do izražaja u svakom rukovanju, poljupcu ruke ili izgovorenoj čestitki. Evo šta je važno znati da ne pogrešite kada nekome poželite blagosloven praznik.
U vreme kada se hrana nije bacala, domaćice su znale da i od suvog hleba naprave čudo – evo jednostavnog i ukusnog doručka koji će vas vratiti u toplinu porodične trpeze.