MOŽE LI SE VOLETI IZ NAVIKE: Otac Jelisej o pravoj ljubavi i onome što opterećuje većinu današnjih brakova
Ako kažu da je navika od ljubavi jača, to nije tačno, kaže otac Jelisej.
Hristos nije došao da donese novu nauku, on je došao da bi nam doneo novi život, govorio je Starac Nikon svetogorac
U hrišćanstvu smrt se smatra neizbežnim delom života, simbolizujući prelazak iz ovog, zemaljskog života, u večni, nebeski. Iako to prihvatanje smrti može pružiti određenu utehu, smrt voljenih osoba ostaje jedan od najstresnijih i najtragičnijih trenutaka u životu, koji izaziva duboku tugu.
S druge strane, crkva nas uči da patnja ima svoju vrednost i da je kroz nju moguće ostvariti spasenje i zaslužiti mesto u Božijem carstvu. Prema hrišćanskom učenju, patnja nije nešto što treba izbegavati, već je to put do istinskog dobra. Učenici hrišćanstva veruju da bez patnje ne bi mogli da postignu duhovni napredak i spasenje.
Patnja posle gubitka bližnjih smatra se normalnom sve dok ona ne pređe u očajanje, koje se smatra božjim grehom i hulom na Duha svetoga.
Na to je ukazivao i Starac Nikon svetogorac.
"Oplakivanje pokojnika ne sme prerasti u greh očajanja. Žali se sa merom. Neprekidno žaljenje je primer egoizma i gordosti. Plač zbog sebe, svoje usamljenosti i gubitak onoga koji je pružao radost, oplakivanje samoga sebe jer nema onoga da nas uveseljava je pokazatelj egoizma, gordosti, individualizma i nedostatka vere. Hristos nije došao da donese novu nauku, on je došao da bi nam doneo novi život. Ko veruje u mene, ako i umre živeće".
Ako kažu da je navika od ljubavi jača, to nije tačno, kaže otac Jelisej.
U težim slučajevima uznemirenosti i smetnji svakako su neophodni saveti duhovnika i molitveni rad Crkvenog sveštenstva ili monaha, kao i kajanje, jer te magijske vezanosti su posledica, veruje se, grešnog života.
Zbog njene velike lepote, sudija je poželeo da je ima za ženu, što joj je i predložio, ali ona mu odgovorila da je već nesvesta Hristova. Posle toga je stavljena na stravične muke.
Pobožna osoba posti, sprovodi molitvena i razna druga “pravila”, ispunjava dužnosti pred Bogom, ali nema nikakav ozbiljan odnos s njim...
Budi deo Religija.rs zajednice.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Ljubav nije samo emocija, već pokretač života, smisao postojanja i temelj svakog zdravog odnosa, bilo da je reč o porodici, prijateljstvu, partnerstvu ili zajednici.
Veliki je izazov pružen čoveku onim šta će on da učini sa patnjom i bolom, isticao je Jerotić.
U tišini bola, rađa se snaga.
Čovek se vaspitava u nekoj subkulturi neprihvatanja smrti, nekog nenormalnog odnosa prema njoj, ističe otac Andrej.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.