SPC danas obeležava Svetog Fotija, patrijarha carigradskog.
Sveti Fotije je rođen u Carigradu u poštovanoj porodici. Njegov otac Sergije bio je čuvar carskog dvora i brat Svetog patrijarha Tarasija, koji je predsedavao Sedmim Vaseljenskim saborom. Ovoj porodici, u vreme cara Teofila, ikonoborci su oduzeli imanje, mučili su ih i prognali. Sveti Fotije je još od detinjstva živeo monaškim životom, ali pravoslavni car Mihailo ga je protiv njegove volje postavio za svog prvog savetnika i sekretara.
Isto tako, mimo njegove volje, izabran je i za patrijarha Carigradskog. Na jednom lažnom saboru zbačen je sa patrijaršijskog trona, pa je vraćen i opet zbačen. Nepokolebivi zaštitnik Crkve od vlastoljublja pape. Upokojio se u Gospodu 891. godine.
Prema predanju on je za samo šest dana prošao sve činove, od svetovnjaka do patrijarha.
Sveti Fotije Carigradski je jedan od najvećih otaca pravoslavlja koji je živeo u devetom veku kada se Crkva borila za očuvanje poštovanja ikona, kao i za očuvanje pravoslavnoga Predanja svetih sedam vaseljenskih sabora i svetih otaca Crkve. Svetoga Fotija patrijarha carigradskog sa pravom nazivaju ocem jedinstva Crkve jer se upravo on borio za očuvanje toga jedinstva ne odstupajući od vere "jednom predane svetima“.
Kako stoji u Žitijama svetog Ćirila, vizantijski car, Mihajlo Treći, je u dogovoru sa tadašnjim carigradskim patrijarhom Fotijem odlučio da odgovori na molbu moravskog kneza Rastislava…Među Slovene je poslao svima znanu braću, Ćirila i Metodija.
Postao je patrijarh na Božić 857, a skončao u Gospodu 891. godine.
Gospod želi, a i mi želimo da budemo krotki i smireni, jer ona duša koja je krotka i smirena ona zrači plemenitost i dobrotu.
U težim slučajevima uznemirenosti i smetnji svakako su neophodni saveti duhovnika i molitveni rad Crkvenog sveštenstva ili monaha, kao i kajanje, jer te magijske vezanosti su posledica, veruje se, grešnog života.
Zbog njene velike lepote, sudija je poželeo da je ima za ženu, što joj je i predložio, ali ona mu odgovorila da je već nesvesta Hristova. Posle toga je stavljena na stravične muke.
Pobožna osoba posti, sprovodi molitvena i razna druga “pravila”, ispunjava dužnosti pred Bogom, ali nema nikakav ozbiljan odnos s njim...