U pravoslavlju, smirenje zauzima posebno mesto kao temelj svih drugih vrlina. Svakom hrišćaninu je najpotrebnije blaženo smirenje, koje omogućava da odražava Hrista u svom životu.Ko nema smirenje, "taj nikada neće videti Boga". Smirenje nije samo vrlina, već i put ka duhovnoj čistoti i spasenju.
Koliki je značaj smirenosti i smirenja i koliko je ono i Bogu ugodno govorio je starac Tadej.
"Mi treba da se trudimo za svoje dobro, da se u nama učvrsti mir, radost, ljubav Božanska. Otac naš Nebeski želi da njegova deca imaju njegove Božanske osobine, da smo puni ljubavi, mira, radosti, utehe, istinitosti i plemenitosti. Gospod želi, a i mi želimo da budemo krotki i smireni, jer ona duša koja je krotka i smirena ona zrači plemenitost i dobrotu.
Takva duša i kada ćuti emituje iz sebe uvek mirne, tihe talase pune ljubavi i dobrote. Takva se duša ne vređa kad je vređate i grdite, možete da je i izudarate, a ona vas žali što se tako mnogo mučite. Takvi su malobrojni na zemaljskoj kugli, ali zbog njih sunce greje i Bog nam daje blagoslov da živimo i da imamo sve što nam je potrebno za život".
Ako je moguće gladnoga da nahrane, žednoga da napoje i sa svima da budu u dobrim odnosima što do njih stoji, govorio je starac Tadej o porodici koja je Bogu mila.
Četrdeset dana po Hristovom rođenju Bogorodica je odnela sina u jerusalimski hram da ga, shodno zakonu, posveti Bogu i sebe očisti.
Radostan starac uze Hrista na ruke svoje i zamoli Boga: "Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; jer vidješe oči moje spasenje Tvoje“.
Ovakav čovek sam sebe podvrgava prokletstvu. S ovakvim čovekom ne smemo da jedemo i pijemo, pričao je Starac Sava pskovo-pečerski o psovačima.