"BOLEST DOLAZI OD MUKE KOJU SKRIVAŠ"! Sveti Sava je tvrdio da se zdravlje može vratiti na više načina, a jedan je da se udara o zemlju!
U hrišćanskom učenju, bolest može biti i posledica duhovnih slabosti, greha ili udaljenosti od Boga.
Bog ne šalje bolest da bi čoveka kaznio, već mu, kroz nju, često daje priliku za duhovno buđenje, pokajanje i preobražaj.
Prema pravoslavlju, bolest nije slučajnost, niti nužno kazna za lični greh. Ona je prvenstveno posledica duhovnog pada čovečanstva - trenutka kada je čovek, po biblijskom predanju, izgubio neposrednu zajednicu s Bogom. Time je u svet ušla smrt, patnja i kvarljivost, pa i bolest, kao deo opšte ljudske sudbine.
Pravoslavlje uči da je čovek stvoren za život, ali da je kroz slobodu mogao da bira i put odvajanja od Tvorca. Bolest se, u tom smislu, vidi kao posledica toga udaljavanja, a ne kao Božja kazna. Bog ne šalje bolest da bi čoveka kaznio, već mu, kroz nju, često daje priliku za duhovno buđenje, pokajanje i preobražaj.
U ličnom životu vernika, bolest može biti i put očišćenja, način da se sagleda dubina duhovne potrebe za Bogom. Takođe, ona postaje mesto susreta sa sopstvenim ograničenjima i prilika da se vera produbi, a smisao života sagleda iz drugačije perspektive.
Zato, u pravoslavlju se bolest ne slavi, ali se ni ne odbacuje kao besmislena. Ona se prihvata kao deo tajne ljudske egzistencije, kroz koju čovek može, paradoksalno, postati celovitiji - ne samo telesno, već i duhovno.
Starac Tadej je govorio da je uzrok bolesti "misleni pad" i da čovek može i sam sebe da izleči.
"Bolesti dolaze zbog mislenog pada. Čovek treba da bude svoj lekar. Ako nije miran, tih unutra, onda mu zalud svi lekovi i najbolji lekari".
U hrišćanskom učenju, bolest može biti i posledica duhovnih slabosti, greha ili udaljenosti od Boga.
Na Veliki četvrtak obeležavaju se četiri važna događaja - sveto pranje nogu učenicima, Tajna večera, čudesna molitva i izdaja sina Božijeg.
Ćutanje nije odsustvo reči, već prisustvo smisla.
Suština praznika je u veri, radosti i duhovnoj pripremi, a ne u brojkama, kaže sveštenik
Pravoslavni sveštenik objašnjava zašto način na koji trpimo odlučuje hoće li naše muke biti iskupljenje ili nova greška.
Gnev se u svetootačkom učenju smatra jednom od najrazornijih strasti, jer pomračuje um, uznemirava srce i razbija mir duše.
Posebno mesto u pravoslavnom shvatanju milostinje zauzima briga o bolesnima i nemoćnima.
Bolest ne nastaje samo zbog telesnih slabosti, već i zbog stanja ljudske duše.
Praznik Svetog Save obeležava se širom Srbije i regiona kao dan duhovnosti, obrazovanja i sabornosti.
Vladika zvorničko-tuzlanski Fotije primio je ktitore Živan i Johana Đurić, čiji gest potvrđuje da vera i ljubav stvaraju svetinje koje traju kroz generacije.
Sveti Sava nije bio samo crkveni poglavar i diplomata, već i učitelj koji je kroz pouke, zapise i besede nastojao da oblikuje čoveka iznutra.
Delo Svetog Save prevazilazi vreme u kojem je živeo, zbog čega se i danas smatra jednim od najvećih učitelja i duhovnih putokaza.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
U besedi za utorak sedmice mitara i fariseja otkriva se skriveno Carstvo Božje, gde prolazna moć ovih zemaljskih vladara ne znači ništa, a pravednici uživaju večnu slavu.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Savu po starom kalendaru i Prenos moštiju Svetog Jovana Zlatousta po novom. Katolici obeležavaju spomendan Svete Anđele Meriči, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Na praznik prvog srpskog arhiepiskopa, vernici imaju priliku da kroz molitvu koju je napisao vladika Nikolaj Velimirović pronađu unutrašnji mir, snagu, zajedništvo i dobiju blagoslov.