"BOLEST DOLAZI OD MUKE KOJU SKRIVAŠ"! Sveti Sava je tvrdio da se zdravlje može vratiti na više načina, a jedan je da se udara o zemlju!
U hrišćanskom učenju, bolest može biti i posledica duhovnih slabosti, greha ili udaljenosti od Boga.
Bog ne šalje bolest da bi čoveka kaznio, već mu, kroz nju, često daje priliku za duhovno buđenje, pokajanje i preobražaj.
Prema pravoslavlju, bolest nije slučajnost, niti nužno kazna za lični greh. Ona je prvenstveno posledica duhovnog pada čovečanstva - trenutka kada je čovek, po biblijskom predanju, izgubio neposrednu zajednicu s Bogom. Time je u svet ušla smrt, patnja i kvarljivost, pa i bolest, kao deo opšte ljudske sudbine.
Pravoslavlje uči da je čovek stvoren za život, ali da je kroz slobodu mogao da bira i put odvajanja od Tvorca. Bolest se, u tom smislu, vidi kao posledica toga udaljavanja, a ne kao Božja kazna. Bog ne šalje bolest da bi čoveka kaznio, već mu, kroz nju, često daje priliku za duhovno buđenje, pokajanje i preobražaj.
U ličnom životu vernika, bolest može biti i put očišćenja, način da se sagleda dubina duhovne potrebe za Bogom. Takođe, ona postaje mesto susreta sa sopstvenim ograničenjima i prilika da se vera produbi, a smisao života sagleda iz drugačije perspektive.
Zato, u pravoslavlju se bolest ne slavi, ali se ni ne odbacuje kao besmislena. Ona se prihvata kao deo tajne ljudske egzistencije, kroz koju čovek može, paradoksalno, postati celovitiji - ne samo telesno, već i duhovno.
Starac Tadej je govorio da je uzrok bolesti "misleni pad" i da čovek može i sam sebe da izleči.
"Bolesti dolaze zbog mislenog pada. Čovek treba da bude svoj lekar. Ako nije miran, tih unutra, onda mu zalud svi lekovi i najbolji lekari".
U hrišćanskom učenju, bolest može biti i posledica duhovnih slabosti, greha ili udaljenosti od Boga.
Na Veliki četvrtak obeležavaju se četiri važna događaja - sveto pranje nogu učenicima, Tajna večera, čudesna molitva i izdaja sina Božijeg.
Ćutanje nije odsustvo reči, već prisustvo smisla.
Suština praznika je u veri, radosti i duhovnoj pripremi, a ne u brojkama, kaže sveštenik
Patrijarh Pavle posebno je naglašavao da čovek može podneti i najveća iskušenja kada zna njihov smisao.
Pravoslavna vera uči da ljubav ne isključuje rasuđivanje, niti praštanje podrazumeva odsustvo mudrosti.
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
Hrišćanin je pozvan da svojim ponašanjem svedoči Hristovu ljubav, čak i onda kada je suočen s nerazumevanjem ili neprijateljstvom.
Pozivajući se na svedočanstvo apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 9. sedmice po Duhovima otkriva zašto se duhovna briga svetih ne završava zemaljskim životom.
Jedna od pouka velikog pravoslavnog duhovnika otkriva zašto čovek često vodi najteže borbe sa sopstvenim mislima, a ne sa onim što se zaista dogodilo.
U pravno-bogoslovskoj analizi grčki mitropolit objašnjava zašto, prema učenju Pravoslavne crkve, zahtev za brisanje iz Knjige krštenih nije prihvatljiv.
Pravoslavna vera uči da čovek nije prepušten samome sebi i da nijedna životna okolnost nije izvan Božjeg promisla.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnu Makrinu po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti sveštenomučenici Makaveji. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Alfonsa Marije de Liguorija, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna od pouka velikog pravoslavnog duhovnika otkriva zašto čovek često vodi najteže borbe sa sopstvenim mislima, a ne sa onim što se zaista dogodilo.
Najvažnije promene odnose se na sastav zakonodavnog tela, upravljanje državom i organizaciju pravosuđa.