Sretenje Gospodnje, proslavlja se i kao crkveni praznik, uspomena na dan kada je Bogorodica, shodno zakonu, prvi put uvela u hram novorođenog Hrista da ga posveti Bogu.
Tada se, naime, desio prvi susret Boga i čoveka pod svodovima jerusalimskog hrama i sretenje novorođenog Mesije koga je u naručje primio pravedni starac, poznat kao sveti Simeon Bogonosac.
Sretenje se uvek slavi četrdesetog dana po Božiću. Sretenje je praznik od suštinske važnosti za hrišćanstvo i njegovo značenje ukazuje na prvi susret Spasitelja sa ljudima.
Šta se tada zapravo desilo? Četrdeset dana po Hristovom rođenju Bogorodica je odnela sina u jerusalimski hram da ga posveti Bogu i sebe očisti.
U to vreme držao je čredu u hramu prvosveštenik Zaharija, otac Jovana Preteče. On stavi Djevu Mariju ne na mesto za žene nego na mesto za devojke u hramu. Tom prilikom pojave se u hramu dve ličnosti: starac Simeon i Ana kći Fanuilova.
Sveti starac Simeon je bio pravedan i pobožan čovek kome je Sveti Duh rekao da neće umreti dok ne vidi Hrista Spasitelja. Nakon što je uzeo dete na ruke, Simeun je hvaleći Boga rekao: "Sada otpuštaš s mirom slugu svoga, Gospode, po reči svojoj; jer videše oči moje Spasenje tvoje“.
Ovo je značilo da je tada Simeun mogao mirno da umre, jer je video Spasitelja, kao što mu je Sveti duh i rekao.
Printscreen
Sretenje Gospodnje
"Ana pak, koja od mladosti služaše Bogu u hramu postom i molitvama, i sama poznade Mesiju, pa proslavi Boga i objavi Jerusalimljanima o dolasku Dugočekanoga. A Fariseji, prisutni u hramu, koji videše i čuše sve, ljuti na Zahariju što stavi Djevu Mariju na mesto za devojke, dostaviše to caru Irodu. Uveren, da je to Novi Car, o kome su mu zvezdari s Istoka govorili, Irod brzo posla da ubiju Isusa. No u međuvremenu božanska porodica beše izmakla iz grada i uputila se u Misir, po uputstvu Angela Božjeg".
Na sajtu SPC piše:
- Ovaj dirljiv i molitvom ispunjen susret Hrista i svetog starca Simeona nikako ne predstavlja samo jedan od važnih događaj iz Spasiteljevog života, već iz njega isijava duhovni značaj koji prosvetljuje svakoga od nas. Iz ovog svetog i blagodaću ispunjenog susreta otkriva se velika tajna sjedinjenja Boga i čoveka u ličnosti Bogočoveka Hrista, a kroz Njegovo telo i prečasnu krv kojima se sjedinjujemo na svakoj Svetoj Liturgiji, otkriva se i tajna sjedinjenja čovečanskog roda i sve tvorevine Božije sa Bogom.
- Sa druge strane, slobodno možemo reći da naš susret sa Bogom počinje prilikom Svete Tajne Prosvetljenja (krštenja), dobijajući svoj vrhunac u Svetoj Evharistiji kroz koju svoje Krštenje uvek i iznova potvrđujemo, potvrđujući tako i naše pripadanje Crkvi kao Bogočovečanskoj zajednici Boga i ljudi.
- Po rečima prepodobnog starca Justina ćelijskog Sveta Evharistija, kao Tajna nad tajnama i kao čudo nad čudima, predstavlja naše ohristovljenje, ispunjenje vascelog bića Bogom, te tako nije slučajno učenje Crkve da Prečasna krv Gospodnja u trenutku pričešća postaje deo našeg krvotoka. Tako praznik Sretenja Gospodnjeg, susreta Boga i čoveka empirijski osećamo na svakom svetom bogosluženju u molitvenom zajedničarenju sa Bogom, a najopitnije na Svetoj Liturgiji sjedinjujući se sa Gospodom.
Oni koji su bili nižeg rasta vaskrsnuće kao nešto viši, oni koji su bili višeg, kao niži, tako da ćemo po vaskrsenju svi biti iste visine i pošto ćemo moći da prolazimo kroz čvrstu materiju, moći ćemo da se prožimamo.
Čin opela je zaupokojeno bogosluženje, koje se nad upokojenim služi samo jednom. U tome je njegova suštinska razlika od drugih zaupokojenih službi, koje mogu da se služe više puta kao što su, primera radi parastosi, litije, kaže sveštenik.
Od detinjstva u siromaštvu do monaškog podviga na Atosu i povratka u rodno selo, gde je decenijama bio oslonac ljudima u nevolji - život starca Akakija obeležili su molitva, skromnost i susreti sa znamenitim duhovnicima.
Rukovodilac radionice za ikonopisanje "Palek" Anatolij Vležko ističe da lik sveca na ikoni nije portret, a sama ikona nije najverodostojnija fiksacija fizičke stvarnosti.
Sumnje apostola Tome je uklonio sam Gospod, ušavši kroz zatvorena vrata u prostoriju u kojoj su se nalazili apostoli okupljeni na molitvu, rekavši Tomi da opipa njegove rane.
Dok ga kritičari optužuju za preveliki uticaj i "moć iz senke", pristalice ističu njegovu ulogu u očuvanju crkvenog jedinstva i stabilnosti, a autorski tekst Spasoja Tomića, koji prenosimo u celosti, dodatno osvetljava ove podele i tumačenja.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U duhu praznika kojim slavimo sećanje na prvi susret Boga i čoveka, portal religija.rs korisnicima omogućava novi način praćenja najnovijih duhovnih sadržaja, pouka i bogoslužbenih informacija, još bliže vernicima i ljubiteljima duhovnosti.
U besedi za sredu Svetle sedmice Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika, tumači stih iz Poslanice Rimljanima i otvara neobičan i snažan pogled na čovekovu sudbinu, u kojem se otkriva ideja o trajnoj pripadnosti Bogu.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 3. sedmice Velikog posta prikazuje kako se Otac može videti jedino kroz Sina, poput svetla koje osvetljava sve što dotakne.
U besedi za nedelju 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako dela Isusa otvaraju oči i menjaju način na koji vrednujemo sopstvene napore.
Sumnje apostola Tome je uklonio sam Gospod, ušavši kroz zatvorena vrata u prostoriju u kojoj su se nalazili apostoli okupljeni na molitvu, rekavši Tomi da opipa njegove rane.
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Agatopoda i Teodula po starom i Prepodobnog Jovana po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Marije od Utelovljenja, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.