Sretenje Gospodnje, proslavlja se i kao crkveni praznik, uspomena na dan kada je Bogorodica, shodno zakonu, prvi put uvela u hram novorođenog Hrista da ga posveti Bogu.
Tada se, naime, desio prvi susret Boga i čoveka pod svodovima jerusalimskog hrama i sretenje novorođenog Mesije koga je u naručje primio pravedni starac, poznat kao sveti Simeon Bogonosac.
Sretenje se uvek slavi četrdesetog dana po Božiću. Sretenje je praznik od suštinske važnosti za hrišćanstvo i njegovo značenje ukazuje na prvi susret Spasitelja sa ljudima.
Šta se tada zapravo desilo? Četrdeset dana po Hristovom rođenju Bogorodica je odnela sina u jerusalimski hram da ga posveti Bogu i sebe očisti.
U to vreme držao je čredu u hramu prvosveštenik Zaharija, otac Jovana Preteče. On stavi Djevu Mariju ne na mesto za žene nego na mesto za devojke u hramu. Tom prilikom pojave se u hramu dve ličnosti: starac Simeon i Ana kći Fanuilova.
Sveti starac Simeon je bio pravedan i pobožan čovek kome je Sveti Duh rekao da neće umreti dok ne vidi Hrista Spasitelja. Nakon što je uzeo dete na ruke, Simeun je hvaleći Boga rekao: "Sada otpuštaš s mirom slugu svoga, Gospode, po reči svojoj; jer videše oči moje Spasenje tvoje“.
Ovo je značilo da je tada Simeun mogao mirno da umre, jer je video Spasitelja, kao što mu je Sveti duh i rekao.
Printscreen
Sretenje Gospodnje
"Ana pak, koja od mladosti služaše Bogu u hramu postom i molitvama, i sama poznade Mesiju, pa proslavi Boga i objavi Jerusalimljanima o dolasku Dugočekanoga. A Fariseji, prisutni u hramu, koji videše i čuše sve, ljuti na Zahariju što stavi Djevu Mariju na mesto za devojke, dostaviše to caru Irodu. Uveren, da je to Novi Car, o kome su mu zvezdari s Istoka govorili, Irod brzo posla da ubiju Isusa. No u međuvremenu božanska porodica beše izmakla iz grada i uputila se u Misir, po uputstvu Angela Božjeg".
Na sajtu SPC piše:
- Ovaj dirljiv i molitvom ispunjen susret Hrista i svetog starca Simeona nikako ne predstavlja samo jedan od važnih događaj iz Spasiteljevog života, već iz njega isijava duhovni značaj koji prosvetljuje svakoga od nas. Iz ovog svetog i blagodaću ispunjenog susreta otkriva se velika tajna sjedinjenja Boga i čoveka u ličnosti Bogočoveka Hrista, a kroz Njegovo telo i prečasnu krv kojima se sjedinjujemo na svakoj Svetoj Liturgiji, otkriva se i tajna sjedinjenja čovečanskog roda i sve tvorevine Božije sa Bogom.
- Sa druge strane, slobodno možemo reći da naš susret sa Bogom počinje prilikom Svete Tajne Prosvetljenja (krštenja), dobijajući svoj vrhunac u Svetoj Evharistiji kroz koju svoje Krštenje uvek i iznova potvrđujemo, potvrđujući tako i naše pripadanje Crkvi kao Bogočovečanskoj zajednici Boga i ljudi.
- Po rečima prepodobnog starca Justina ćelijskog Sveta Evharistija, kao Tajna nad tajnama i kao čudo nad čudima, predstavlja naše ohristovljenje, ispunjenje vascelog bića Bogom, te tako nije slučajno učenje Crkve da Prečasna krv Gospodnja u trenutku pričešća postaje deo našeg krvotoka. Tako praznik Sretenja Gospodnjeg, susreta Boga i čoveka empirijski osećamo na svakom svetom bogosluženju u molitvenom zajedničarenju sa Bogom, a najopitnije na Svetoj Liturgiji sjedinjujući se sa Gospodom.
Oni koji su bili nižeg rasta vaskrsnuće kao nešto viši, oni koji su bili višeg, kao niži, tako da ćemo po vaskrsenju svi biti iste visine i pošto ćemo moći da prolazimo kroz čvrstu materiju, moći ćemo da se prožimamo.
Čin opela je zaupokojeno bogosluženje, koje se nad upokojenim služi samo jednom. U tome je njegova suštinska razlika od drugih zaupokojenih službi, koje mogu da se služe više puta kao što su, primera radi parastosi, litije, kaže sveštenik.
Sveto Pismo nas podseća da istinska milost nije uzajamna – ona se pruža i onima od kojih ništa ne očekujemo, otvarajući srce za Božiju neograničenu blagodat i put ka sinovnosti Božijoj.
Ajeti 40:66-68 sure Ghafir naglašavaju neprolazne istine: život, smrt i sudbina deo su višeg reda koji nas poziva na predanost, strpljenje i razumevanje Božije volje.
Veliki ruski svetitelj iz 19. veka objašnjava da kada podignemo srce ka Bogu, čak i najveća tuga gubi snagu, a spokojstvo postaje živo iskustvo prisustva Božije ljubavi.
Sveti Pajsije Svetogorac upozorava da kletve, kada su izgovorene iz bola i nepravde, mogu imati ozbiljne posledice i za onoga ko ih izgovara i za onoga kome su upućene.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
U duhu praznika kojim slavimo sećanje na prvi susret Boga i čoveka, portal religija.rs korisnicima omogućava novi način praćenja najnovijih duhovnih sadržaja, pouka i bogoslužbenih informacija, još bliže vernicima i ljubiteljima duhovnosti.
U besedi za 19. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz Carstvo nebesko, susrete sa svetiteljima i mir u duši – otkrivajući kako običan čovek može dodirnuti darove koje svet ne može dati.
U svojoj besedi za 16. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da svetlost Gospodnja osvetljava srca hrabrih i razotkriva iluzije grešničkog uma.
Kako Hristos prozire skrivene misli i dela, i zašto oni koji zlo čine često gaje mržnju prema svedocima greha – ohrabrujuća reč za svakog vernika suočenog s odbacivanjem sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U Dalju je svečano predstavljena Fondacija „Sveta Petka”, čija je misija da kroz obrazovne programe, humanitarne akcije i kulturne manifestacije osnaži zajedništvo i sačuva identitet srpskog naroda.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.