SLAVIMO SRETENJE GOSPODNJE: Prvi susret Spasitelja i čoveka
Četrdeset dana po Hristovom rođenju Bogorodica je odnela sina u jerusalimski hram da ga, shodno zakonu, posveti Bogu i sebe očisti.
Zbog njene velike lepote, sudija je poželeo da je ima za ženu, što joj je i predložio, ali ona mu odgovorila da je već nesvesta Hristova. Posle toga je stavljena na stravične muke.
Srpska pravoslavna ckrva danas obeležava praznik posvećen Svetoj mučenici Agatiji poznatoj i kao Agata Sicilijska.
Sveta mučenica Agatija rodila se u porodici imućnih, uglednih i dobrih ljudi u sicilijanskom gradu Palermu. Priča kaže da je reč bila o neverovatno lepoj devojci koja je od malena živela u skladu sa hrišćanskim vrednostima i negovala moralne vrline.
Njen život se iz korena promenio kada je car Decije Trajan počeo da goni hrišćane. Agatija je uhvaćena i izvedena na sud pred sudiju Kvintijana. Zbog njene velike lepote, sudija je poželeo da je ima za ženu, što joj je i predložio.
Međutim, Agatija mu je odgovorila da je ona nevesta Hristova, i da ne može biti neverna svome obručniku. Sudija je tada stavi na teške muke.
Agatiju su tukli, izvrgavali ruglu, vezali za drvo i bičevali.
Kada jojoj je sudija rekao da se odrekne Isusa Hrista, i da tako izbegne dalje muke,ona mu je odgovorila:
"Ove muke meni su vrlo korisne, kao što pšenica ne može doći u žitnice pre nego se očisti od pleve, tako ni duša moja ne može ući u Raj, ako telo moje najpre ne bude sokrušeno mukama“.
Tada je mučitelj naredio da joj se odseku grudi, posle čega su je bacili u tamnicu.
U tamnici joj se javio Sveti apostol Petar, koji joj je povratio "celost telesnu i zdravlje".
Ponovo su je izveli na mučenje, i ponovo bacili u tamnicu gde je i izdahnula 251. godine u gradu Katani.
Kada se upokojila, njen mučitelj Kvitijan pošao je da zagrabi njeno imanje.
"No usput se razbesne konji pod njim i pod vojnicima, te ga svega izgrizu po licu, svale na zemlju i istopotaju nogama namrtvo".
Četrdeset dana po Hristovom rođenju Bogorodica je odnela sina u jerusalimski hram da ga, shodno zakonu, posveti Bogu i sebe očisti.
Ovakav čovek sam sebe podvrgava prokletstvu. S ovakvim čovekom ne smemo da jedemo i pijemo, pričao je Starac Sava pskovo-pečerski o psovačima.
Jedno su prokletstva svetih ljudi, a nešto sasvim drugo kad ih baca čovek i sam nesavršen i nedostojan samog Boga.
Po tvrdnji istoričara Nikifora, Sveti Isidor je napisao preko deset hiljada pisama raznim licima, u kojima je jedne ukorevao, druge savetovao, treće tešio, četvrte poučavao.
Prema hrišćanskom shvatanju, jedini pravedni sudija jeste Bog.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Crkveni oci vekovima upozoravaju da je put gordosti – put propasti.
Kada čovek stavi želje u centar svog postojanja, on ulazi u začarani krug u kome se nikada ne može sasvim zasititi – svaka ispunjena želja rađa novu, još veću, i tako u beskraj.
Dok Srpska pravoslavna crkva 3. juna slavi Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu, tiho i dostojanstveno slavi se i sveta podvižnica iz Dečana - kćerka kralja Milutina i sestra Svetog Stefana Dečanskog, čije su svete mošti vekovima svedočile čuda i čuvale svetinju od zla.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za šesti mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Postradao je za Hrista u 18. godini, za vreme vladavine Numerijana.
Eksplozija se čula u blizini rimokatoličke crkve u glavnom gradu Ugande, javili su lokalni mediji.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.