SLAVIMO SRETENJE GOSPODNJE: Prvi susret Spasitelja i čoveka
Četrdeset dana po Hristovom rođenju Bogorodica je odnela sina u jerusalimski hram da ga, shodno zakonu, posveti Bogu i sebe očisti.
Zbog njene velike lepote, sudija je poželeo da je ima za ženu, što joj je i predložio, ali ona mu odgovorila da je već nesvesta Hristova. Posle toga je stavljena na stravične muke.
Srpska pravoslavna ckrva danas obeležava praznik posvećen Svetoj mučenici Agatiji poznatoj i kao Agata Sicilijska.
Sveta mučenica Agatija rodila se u porodici imućnih, uglednih i dobrih ljudi u sicilijanskom gradu Palermu. Priča kaže da je reč bila o neverovatno lepoj devojci koja je od malena živela u skladu sa hrišćanskim vrednostima i negovala moralne vrline.
Njen život se iz korena promenio kada je car Decije Trajan počeo da goni hrišćane. Agatija je uhvaćena i izvedena na sud pred sudiju Kvintijana. Zbog njene velike lepote, sudija je poželeo da je ima za ženu, što joj je i predložio.
Međutim, Agatija mu je odgovorila da je ona nevesta Hristova, i da ne može biti neverna svome obručniku. Sudija je tada stavi na teške muke.
Agatiju su tukli, izvrgavali ruglu, vezali za drvo i bičevali.
Kada jojoj je sudija rekao da se odrekne Isusa Hrista, i da tako izbegne dalje muke,ona mu je odgovorila:
"Ove muke meni su vrlo korisne, kao što pšenica ne može doći u žitnice pre nego se očisti od pleve, tako ni duša moja ne može ući u Raj, ako telo moje najpre ne bude sokrušeno mukama“.
Tada je mučitelj naredio da joj se odseku grudi, posle čega su je bacili u tamnicu.
U tamnici joj se javio Sveti apostol Petar, koji joj je povratio "celost telesnu i zdravlje".
Ponovo su je izveli na mučenje, i ponovo bacili u tamnicu gde je i izdahnula 251. godine u gradu Katani.
Kada se upokojila, njen mučitelj Kvitijan pošao je da zagrabi njeno imanje.
"No usput se razbesne konji pod njim i pod vojnicima, te ga svega izgrizu po licu, svale na zemlju i istopotaju nogama namrtvo".
Četrdeset dana po Hristovom rođenju Bogorodica je odnela sina u jerusalimski hram da ga, shodno zakonu, posveti Bogu i sebe očisti.
Ovakav čovek sam sebe podvrgava prokletstvu. S ovakvim čovekom ne smemo da jedemo i pijemo, pričao je Starac Sava pskovo-pečerski o psovačima.
Jedno su prokletstva svetih ljudi, a nešto sasvim drugo kad ih baca čovek i sam nesavršen i nedostojan samog Boga.
Po tvrdnji istoričara Nikifora, Sveti Isidor je napisao preko deset hiljada pisama raznim licima, u kojima je jedne ukorevao, druge savetovao, treće tešio, četvrte poučavao.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Molitveno se sećamo Prepodobnog Avramija i sinovice mu Marije, svetitelja koji svedoči da se ljubav prema Bogu ne meri rečima, već delima i trpljenjem.
Srpska pravoslavna crkva 10. novembra proslavlja ovu svetiteljku, poznatu po snazi molitve i nepokolebljivoj veri, kojom je prkosila caru i mučiteljima.
On je bio učenik Svetog Dimitrija.
Čudesa Svetog velikomučenika Dimitrija, koja je zapisao Ava Justin Popović, i danas svedoče da molitva, pokajanje i blagodat Božja pobeđuju i najtvrđa srca i najmračnija vremena.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Ime, ističe Crkva, nije samo oznaka ili izraz ličnog ukusa roditelja, već nosi duhovni smisao i vezu sa tradicijom i verom naroda.
Hilandarska svetinja trajno ostaje u hramu Svetog Tri Jerarha – vernici ikonu dočekali u svečanoj litiji i satima čekali da je celivaju.
Miris pečenih oraha, šum varjače i toplina doma — sve to staje u ovaj jednostavan, ali neponovljiv recept koji su naše bake čuvale s posebnom pažnjom.