DA LI SMEMO DA UKLJUČUJEMO VEŠ MAŠINU KADA JE CRKVENI PRAZNIK? Otac Stevan rešio dilemu - ovo je najvažnije da znamo
Sveštenik Stevan Stefanović je odgovorio na čestu dilemu mnogih vernika u vreme velikih verskih praznika.
Kako objašnjava otac Goran nakon što je osveštena kapelica, ona naizgled pada u zaborav, međutim ne zadugo.
Protojerej Goran Kovačević svedoči o najznačajnijoj životnoj lekciji koje je stekao tokom bogosluženja u crkvi u ulici Crvenih fenjera, u Amsterdamu.
- Služili smo otac Voja i ja u Amstedramu, u jednoj kapelici Svetoga Đorđa. Ta kapelica Svetoga Đorđa, u jednom veleleponom zdanju, u podrumu, je bila dar Holandije ruskoj princezi Ani Pavlovnoj, koja je došla da se uda za holandskog prestolonaslednika Viljema Drugog . Ta zgrada je bila najlepša u amstedamskoj četvrti.
Kako objašnjava otac Goran nakon što je osveštena kapelica, ona naizgled pada u zaborav, međutim ne zadugo.
- Nakon 200 godina ona se sada nalazi u četvrti Crvenih fenjera, odmah pored najvećeg i najpoznatijeg bludilišta na svetu, koje dnevno dolazi da vidi oko 1.000 ljudi iz čitavog sveta. Tu kapelicu je 70-ih godina osveštao naš vladika Lavrentije , tada episkop zapadnoevropski, i to je na izvesni način od tada zaboravljeno. Srbi su u Amsterdamu dobili neko drugo bogoslužbeno mesto.
Nažalost, jedna nepromišljena brzopletost je koštala sveštenstvo bogoslužbenog mesta, pa su sveštenici u sećanju oživeli naizgled zaboravljenu kapelicu.
- Međutim, ovo će zvučati poznato, oni su se posvađali i doveli u pitanje to bogoslužbeno mesto nakon čega ostaju bez njega. Ništa im ne preostaje, nego da se vrate u kapelicu Svetog Đorđa, koja više nije u elitnoj četvrti već u ulici Crvenih fenjera. Tu svakako ne želite ni vi da dođete, a kamoli da svoju decu tu dovedete na bogosluženje.
- I mi smo iz Roterdama dolazili tu svake druge nedelje, u periodu kada sam ja bio ipođakon i sasluživao sam sa ocem Vojom službu. Dođemo ujutru tamo, osveštamo ponovo tu kapelicu, osveštamo presto, iznesemo sve ono što treba za službu, od Antimisa do drugih stvari i tu se odsluži služba Božija.
Podseća se kontrasta kojeg je na takvom mestu postao svesniji nego ikada, ali i onoga šta je u tom sudaru dva sveta - posrnulog i usmerenog ka Bogu, naučio.
- Napolju je kao podsetnik zadah svega onog što se desilo prethodnog dana i noći - tog velikog stradanja čoveka i tih žena, okruženih špricevima, kao leže na ulici...tu vidite svu pogubnost "slobode ljudske" i tu se služi služba Božija.
- Znate šta je za mene lično u tom slučaju bilo spasonosno? Reči Voje, koji je rekao da je na Svetoj gori služio nebrojano puta, ali ovakvu blagodat nije doživeo nikad. Kada sam ga upitao zašto objasnio mi je, da je to zato što je ovde stradanje veliko i nepodnošljivo za čoveka, ali tu gde je stradanje čoveka veliko je je i blagodet Božija, velika i prisutna je i samo čeka da vikneš Gospode, i eto Gospoda.
BONUS VIDEO: Da li Srbi slave Svetog Trifuna ili Dan zaljubljenih?
Sveštenik Stevan Stefanović je odgovorio na čestu dilemu mnogih vernika u vreme velikih verskih praznika. U crkvi preuzetoj od kanonske Ukrajinske pravoslavne crkve, bogoslužbeni tekstovi sa imenom Hrista i svetitelja osvanuli su u toaletu, dok nadležni pokušavaju da negiraju umešanost u ovaj sramotni čin. U svetu nesigurnosti, duhovna potraga može nas odvesti do neočekivanih susreta koji nas podsećaju da istinska toplina dolazi iz srca, a ne iz materijalnih stvari. Uz sasluženje episkopa Alekseja i Nikona, patrijarh Porfirije služio je liturgiju u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, posle čega je svečanim činom rukopoloženja Crkvi podario novog pastira vere.
DA LI SMEMO DA UKLJUČUJEMO VEŠ MAŠINU KADA JE CRKVENI PRAZNIK? Otac Stevan rešio dilemu - ovo je najvažnije da znamo
SVETOGRĐE BEZ PRESEDANA: Svete knjige na crkvenoslovenskom jeziku koristili kao toalet-papir
KAKO GUBITAK PRETVORITI U DOBITAK: Kroz lično iskustvo, pravoslavni psiholog Ana Maslova podseća nas na snagu dobrote
KAKO ĐAKON POSTAJE SVEŠTENIK: Rukopoloženje u Pokrovskoj crkvi u Beogradu, uz patrijarha i dvojicu vladika
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
U atmosferi molitve i jedinstva, episkop pariski i zapadnoevropski služio je liturgiju u parohiji Svetog Dimitrija, donoseći vernicima duhovnu utehu i snagu daleko od otadžbine.
Minut nakon što smo zakoračili u 20. april, Hram na Vračaru ispunili su plamenovi sveća, miris tamjana i glasovi vernika u sabornosti — potvrđujući da vera u vaskrslog Hrista nadilazi i tamu i vreme.
Vaskrs simbolizuje pobedu života nad smrću, svetlosti nad tamom i dobra nad zlom, nudeći vernicima nadu u večni život i spasenje.
Pravoslavna crkva podseća vernike da se posle vaskršnje liturgije osvećuju darovi pripremljeni za prazničnu trpezu – od ofarbanih jaja do sira i mesa, kako bi u svoje domove uneli ne samo radost praznika, već i Božji blagoslov
Otac Radoslav Savović, starešina hrama Svetih apostola Vartolomeja i Varnave u Rakovici, pojašnjava kako se čestita najveći hrišćanski praznik.
Uprkos napetostima i izazovima, palestinski hrišćani u Crkvi Rođenja Hristovog dočekali Blagodatni oganj, potvrđujući da vera nije slomljiva ni pod težinom rata.
Razlika je i u vaskršnjoj trpezi.
Minut nakon što smo zakoračili u 20. april, Hram na Vračaru ispunili su plamenovi sveća, miris tamjana i glasovi vernika u sabornosti — potvrđujući da vera u vaskrslog Hrista nadilazi i tamu i vreme.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
U susret Vaskrsu, tradicionalno se farbaju jaja - najčešće crvenom, ali i drugim bojama. Jedno posebno jaje izdvaja se i čuva u kući tokom cele godine kao tzv. čuvarkuća.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
Prema predanju, Isus Hristos je na Veliku subotu telom u grobu, a dušom u Adu razrušio vrata pakla.
Dok društvene mreže i portali u trci za klikovima nude stotine savremenih načina da ispletete pogaču i ostala peciva za najveći hrišćanski praznik, na Svetoj gori se vekovima ne menja recept za Artos – sveti hleb koji se mesi u tišini, peva molitvama i čuva kao blagoslov.