DA LI SMEMO DA UKLJUČUJEMO VEŠ MAŠINU KADA JE CRKVENI PRAZNIK? Otac Stevan rešio dilemu - ovo je najvažnije da znamo
Sveštenik Stevan Stefanović je odgovorio na čestu dilemu mnogih vernika u vreme velikih verskih praznika.
Kako objašnjava otac Goran nakon što je osveštena kapelica, ona naizgled pada u zaborav, međutim ne zadugo.
Protojerej Goran Kovačević svedoči o najznačajnijoj životnoj lekciji koje je stekao tokom bogosluženja u crkvi u ulici Crvenih fenjera, u Amsterdamu.
- Služili smo otac Voja i ja u Amstedramu, u jednoj kapelici Svetoga Đorđa. Ta kapelica Svetoga Đorđa, u jednom veleleponom zdanju, u podrumu, je bila dar Holandije ruskoj princezi Ani Pavlovnoj, koja je došla da se uda za holandskog prestolonaslednika Viljema Drugog . Ta zgrada je bila najlepša u amstedamskoj četvrti.
Kako objašnjava otac Goran nakon što je osveštena kapelica, ona naizgled pada u zaborav, međutim ne zadugo.
- Nakon 200 godina ona se sada nalazi u četvrti Crvenih fenjera, odmah pored najvećeg i najpoznatijeg bludilišta na svetu, koje dnevno dolazi da vidi oko 1.000 ljudi iz čitavog sveta. Tu kapelicu je 70-ih godina osveštao naš vladika Lavrentije , tada episkop zapadnoevropski, i to je na izvesni način od tada zaboravljeno. Srbi su u Amsterdamu dobili neko drugo bogoslužbeno mesto.
Nažalost, jedna nepromišljena brzopletost je koštala sveštenstvo bogoslužbenog mesta, pa su sveštenici u sećanju oživeli naizgled zaboravljenu kapelicu.
- Međutim, ovo će zvučati poznato, oni su se posvađali i doveli u pitanje to bogoslužbeno mesto nakon čega ostaju bez njega. Ništa im ne preostaje, nego da se vrate u kapelicu Svetog Đorđa, koja više nije u elitnoj četvrti već u ulici Crvenih fenjera. Tu svakako ne želite ni vi da dođete, a kamoli da svoju decu tu dovedete na bogosluženje.
- I mi smo iz Roterdama dolazili tu svake druge nedelje, u periodu kada sam ja bio ipođakon i sasluživao sam sa ocem Vojom službu. Dođemo ujutru tamo, osveštamo ponovo tu kapelicu, osveštamo presto, iznesemo sve ono što treba za službu, od Antimisa do drugih stvari i tu se odsluži služba Božija.
Podseća se kontrasta kojeg je na takvom mestu postao svesniji nego ikada, ali i onoga šta je u tom sudaru dva sveta - posrnulog i usmerenog ka Bogu, naučio.
- Napolju je kao podsetnik zadah svega onog što se desilo prethodnog dana i noći - tog velikog stradanja čoveka i tih žena, okruženih špricevima, kao leže na ulici...tu vidite svu pogubnost "slobode ljudske" i tu se služi služba Božija.
- Znate šta je za mene lično u tom slučaju bilo spasonosno? Reči Voje, koji je rekao da je na Svetoj gori služio nebrojano puta, ali ovakvu blagodat nije doživeo nikad. Kada sam ga upitao zašto objasnio mi je, da je to zato što je ovde stradanje veliko i nepodnošljivo za čoveka, ali tu gde je stradanje čoveka veliko je je i blagodet Božija, velika i prisutna je i samo čeka da vikneš Gospode, i eto Gospoda.
BONUS VIDEO: Da li Srbi slave Svetog Trifuna ili Dan zaljubljenih?
Sveštenik Stevan Stefanović je odgovorio na čestu dilemu mnogih vernika u vreme velikih verskih praznika. U crkvi preuzetoj od kanonske Ukrajinske pravoslavne crkve, bogoslužbeni tekstovi sa imenom Hrista i svetitelja osvanuli su u toaletu, dok nadležni pokušavaju da negiraju umešanost u ovaj sramotni čin. U svetu nesigurnosti, duhovna potraga može nas odvesti do neočekivanih susreta koji nas podsećaju da istinska toplina dolazi iz srca, a ne iz materijalnih stvari. Uz sasluženje episkopa Alekseja i Nikona, patrijarh Porfirije služio je liturgiju u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, posle čega je svečanim činom rukopoloženja Crkvi podario novog pastira vere.

DA LI SMEMO DA UKLJUČUJEMO VEŠ MAŠINU KADA JE CRKVENI PRAZNIK? Otac Stevan rešio dilemu - ovo je najvažnije da znamo
SVETOGRĐE BEZ PRESEDANA: Svete knjige na crkvenoslovenskom jeziku koristili kao toalet-papir
KAKO GUBITAK PRETVORITI U DOBITAK: Kroz lično iskustvo, pravoslavni psiholog Ana Maslova podseća nas na snagu dobrote
KAKO ĐAKON POSTAJE SVEŠTENIK: Rukopoloženje u Pokrovskoj crkvi u Beogradu, uz patrijarha i dvojicu vladika
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Dok mnogi govore o duhovnoj krizi na Zapadu, sve više ljudi upravo tamo pronalazi duboku, živu veru u Pravoslavlju. Dva nedavna talasa masovnih krštenja u Čileu i Holandiji svedoče o tome da istina nalazi put do srca, bez obzira na granice, kulturu ili jezik.
Odluka Grčke pošte da zatvori filijalu na Atosu izazvala je burne reakcije među monasima, za koje pošta nije obična služba, već duhovna veza sa svetom kroz koju putuju blagoslovi, ikone i pisma vernika.
Ma koliko čovek verovao, smrt je teška za svakoga i izaziva veliku tugu.
Đavo ne može stvoriti ništa novo, ali može iskriviti dobro koje je Bog stvorio.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 22. Ponedeljak po Duhovima govori o snazi koja nadilazi vreme i prostor, i o jeziku koji prenosi ljubav, radost i unutrašnju svetlost.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 22. Ponedeljak po Duhovima govori o snazi koja nadilazi vreme i prostor, i o jeziku koji prenosi ljubav, radost i unutrašnju svetlost.
Pouke omiljenog patrijarha srpskog nisu bile uputstva, već životni primer – tiha istina koja nas i danas podseća da vera ne živi u propovedi, već u svakodnevnom hodu i ličnom svedočanstvu.
Još od prvih hrišćanskih vekova, večernje označava tihu i svečanu pripremu duše za novi liturgijski dan.