DA LI SMEMO DA UKLJUČUJEMO VEŠ MAŠINU KADA JE CRKVENI PRAZNIK? Otac Stevan rešio dilemu - ovo je najvažnije da znamo
Sveštenik Stevan Stefanović je odgovorio na čestu dilemu mnogih vernika u vreme velikih verskih praznika.
Kako objašnjava otac Goran nakon što je osveštena kapelica, ona naizgled pada u zaborav, međutim ne zadugo.
Protojerej Goran Kovačević svedoči o najznačajnijoj životnoj lekciji koje je stekao tokom bogosluženja u crkvi u ulici Crvenih fenjera, u Amsterdamu.
- Služili smo otac Voja i ja u Amstedramu, u jednoj kapelici Svetoga Đorđa. Ta kapelica Svetoga Đorđa, u jednom veleleponom zdanju, u podrumu, je bila dar Holandije ruskoj princezi Ani Pavlovnoj, koja je došla da se uda za holandskog prestolonaslednika Viljema Drugog . Ta zgrada je bila najlepša u amstedamskoj četvrti.
Kako objašnjava otac Goran nakon što je osveštena kapelica, ona naizgled pada u zaborav, međutim ne zadugo.
- Nakon 200 godina ona se sada nalazi u četvrti Crvenih fenjera, odmah pored najvećeg i najpoznatijeg bludilišta na svetu, koje dnevno dolazi da vidi oko 1.000 ljudi iz čitavog sveta. Tu kapelicu je 70-ih godina osveštao naš vladika Lavrentije , tada episkop zapadnoevropski, i to je na izvesni način od tada zaboravljeno. Srbi su u Amsterdamu dobili neko drugo bogoslužbeno mesto.
Nažalost, jedna nepromišljena brzopletost je koštala sveštenstvo bogoslužbenog mesta, pa su sveštenici u sećanju oživeli naizgled zaboravljenu kapelicu.
- Međutim, ovo će zvučati poznato, oni su se posvađali i doveli u pitanje to bogoslužbeno mesto nakon čega ostaju bez njega. Ništa im ne preostaje, nego da se vrate u kapelicu Svetog Đorđa, koja više nije u elitnoj četvrti već u ulici Crvenih fenjera. Tu svakako ne želite ni vi da dođete, a kamoli da svoju decu tu dovedete na bogosluženje.
- I mi smo iz Roterdama dolazili tu svake druge nedelje, u periodu kada sam ja bio ipođakon i sasluživao sam sa ocem Vojom službu. Dođemo ujutru tamo, osveštamo ponovo tu kapelicu, osveštamo presto, iznesemo sve ono što treba za službu, od Antimisa do drugih stvari i tu se odsluži služba Božija.
Podseća se kontrasta kojeg je na takvom mestu postao svesniji nego ikada, ali i onoga šta je u tom sudaru dva sveta - posrnulog i usmerenog ka Bogu, naučio.
- Napolju je kao podsetnik zadah svega onog što se desilo prethodnog dana i noći - tog velikog stradanja čoveka i tih žena, okruženih špricevima, kao leže na ulici...tu vidite svu pogubnost "slobode ljudske" i tu se služi služba Božija.
- Znate šta je za mene lično u tom slučaju bilo spasonosno? Reči Voje, koji je rekao da je na Svetoj gori služio nebrojano puta, ali ovakvu blagodat nije doživeo nikad. Kada sam ga upitao zašto objasnio mi je, da je to zato što je ovde stradanje veliko i nepodnošljivo za čoveka, ali tu gde je stradanje čoveka veliko je je i blagodet Božija, velika i prisutna je i samo čeka da vikneš Gospode, i eto Gospoda.
BONUS VIDEO: Da li Srbi slave Svetog Trifuna ili Dan zaljubljenih?
Sveštenik Stevan Stefanović je odgovorio na čestu dilemu mnogih vernika u vreme velikih verskih praznika. U crkvi preuzetoj od kanonske Ukrajinske pravoslavne crkve, bogoslužbeni tekstovi sa imenom Hrista i svetitelja osvanuli su u toaletu, dok nadležni pokušavaju da negiraju umešanost u ovaj sramotni čin. U svetu nesigurnosti, duhovna potraga može nas odvesti do neočekivanih susreta koji nas podsećaju da istinska toplina dolazi iz srca, a ne iz materijalnih stvari. Uz sasluženje episkopa Alekseja i Nikona, patrijarh Porfirije služio je liturgiju u hramu Pokrova Presvete Bogorodice, posle čega je svečanim činom rukopoloženja Crkvi podario novog pastira vere.

DA LI SMEMO DA UKLJUČUJEMO VEŠ MAŠINU KADA JE CRKVENI PRAZNIK? Otac Stevan rešio dilemu - ovo je najvažnije da znamo
SVETOGRĐE BEZ PRESEDANA: Svete knjige na crkvenoslovenskom jeziku koristili kao toalet-papir
KAKO GUBITAK PRETVORITI U DOBITAK: Kroz lično iskustvo, pravoslavni psiholog Ana Maslova podseća nas na snagu dobrote
KAKO ĐAKON POSTAJE SVEŠTENIK: Rukopoloženje u Pokrovskoj crkvi u Beogradu, uz patrijarha i dvojicu vladika
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U besedi za 32. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava: nije pitanje velikih grehova, već tih malih, svakodnevnih odluka koje oblikuju čitav život i pokazuju kojoj strani pripadaš.
Dok saveti i discipline ponekad zakazuju, molitva ostaje neuništiva veza koja vodi, čuva i pruža sigurnost i kada nismo uz njih.
Pravoslavni vernici ne slave samo početak nove kalendarske godine već koračaju u nju kroz zahvalnost Bogu, duhovno preispitivanje i poštovanje tradicije, koja spaja prošlost i sadašnjost.
Dok građani jedva čekaju 1. januar, crkva čuva liturgijsku i „staru“ Novu godinu, a posebni molebani i običaji pokazuju kako se vere i porodične tradicije prepliću u svakodnevnom životu vernika.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Na dan kada Crkva slavi praznik Obrezanja Hristovog i Svetog Vasilija Velikog, na Svetoj Gori se mesi poseban slatki hleb sa novčićem.
Dok građani jedva čekaju 1. januar, crkva čuva liturgijsku i „staru“ Novu godinu, a posebni molebani i običaji pokazuju kako se vere i porodične tradicije prepliću u svakodnevnom životu vernika.
Dok mnogi zaboravljaju koliko njihove reči oblikuju svet oko njih, starac pokazuje kako molitva i čistota misli čuvaju unutrašnji mir i otvaraju put ka blagoslovu.