Srpska pravoslavna crkva danas slavi Prepodobnog Isidora Pelusiota. jednog od najučenijih ljudi svog doba i zaštitnika onih koji žive od pisane reči.
Bio je rođeni Misirac; sin uglednih roditelja i srodnik aleksandrijskih patrijaraha Teofila i Kirila.
"Proučivši sve nauke svetske, on se odreče bogatstva i svetske slave i sav se predade duhovnom životu radi ljubavi Hristove", piše u žitijama.
Bio je veliki i usrdni branitelj i tumač pravoslavlja.
Po tvrdnji istoričara Nikifora, Sveti Isidor je napisao preko deset hiljada pisama raznim licima, u kojima je jedne ukorevao, druge savetovao, treće tešio, četvrte poučavao: "Važnije je poučavati se dobrodeteljnom životu nego li krasnorečivom propovedanju“, piše on u jednom pismu.
U drugom veli: "Ako ko želi da mu se vrline pokažu velikim, neka ih smatra malim, i one će se zaista pokazati velikim“.
Prvo i osnovno pravilo za Isidora bilo je: prvo tvoriti, pa onda učiti, po primeru Gospoda Isusa.
U vreme gonjenja svetog Zlatousta, kada se sav svet podelio u dva tabora, jedan za, a drugi protiv ovoga velikog stuba pravoslavlja, Sveti Isidor je stao na stranu Zlatoustovu. Pisao je patrijarhu Teofilu, "kakvo je veliko svetilo crkve Zlatoust", i molio ga je ga da se "okane nenavisti prema njemu".
Poživeo je dugo, uradio mnogo. Upokojio se 436. godine.
Patrijarh Pavle je zapisao da žene mogu da uđu u crkvu tokom menstruacije, ali i naglasio šta tom prilikom mogu, a šta ne mogu da rade.
Četrdeset dana po Hristovom rođenju Bogorodica je odnela sina u jerusalimski hram da ga, shodno zakonu, posveti Bogu i sebe očisti.
Radostan starac uze Hrista na ruke svoje i zamoli Boga: "Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; jer vidješe oči moje spasenje Tvoje“.
Ovakav čovek sam sebe podvrgava prokletstvu. S ovakvim čovekom ne smemo da jedemo i pijemo, pričao je Starac Sava pskovo-pečerski o psovačima.