SVETI JOVAN ZLATOUST: "Pravo bogatstvo"
Ako između muža i žene postoji jednodušje, mir i zajednica ljubavi, njima pritiče svako dobro, isticao je Sveti Jovan Zlatousti.
Ako kažu da je navika od ljubavi jača, to nije tačno, kaže otac Jelisej.
Ljubav u pravoslavlju nije samo emotivno stanje, već dubok duhovni princip koji je usmerena na Božiju volju, međusobno poštovanje i žrtvu. U temelju pravoslavne ljubavi leži Hristova ljubav prema ljudima, koja je pokazana kroz njegovu žrtvu na krstu. Ova ljubav je bezuslovna, nesebična i žrtvena.
U pravoslavlju, brak nije samo ljudska institucija, već i sakrament, što znači da ima duhovnu dimenziju i poseban značaj pred Bogom. Prema učenju Crkve, muž i žena u braku pozvani su da ljubav temelje na veri, međusobnoj podršci, poštovanju i uzajamnom poverenju. Ovaj brak je poziv na zajednički život u skladu sa Božijom voljom.
Za pravoslavne hrišćane, ljubav između muža i žene je poziv na harmoniju, i to kroz svakodnevni život u kojem se ne traži emocionalna ispunjenost i zajednički duhovni rast.
Pored toga, važan je i koncept braka kao zajednice u kojoj se oboje posvećuju jedni drugima, a ne samo svojim ličnim potrebama.
Ljubav, temeljena na duhovnim i emocionalnim vrednostima, čini brak svetim.
Međutim, danas sve češće možemo čuti da ljubav sve češće prerasta u naviku i da na njoj, nažalost, počiva.
O tome je jednom prilikom govorio otac Jelisej, iguman manastira Nimnik, koji je rekao da prava, hrišćanska ljubav, naviku ne poznaje.
- Ne sme se nikad dozvoliti da ljubav pređe u naviku. I ako kažu da je navika od ljubavi jača, to nije tačno. Ljubav je jedina koja se deljenjem umnožava. Navika je ništa, navikao sam sa nekim da živim, pa šta? Moraš nekoga da voliš. Od navike se čovek može i odviknuti. Kad se neko voli, on se voli svim srcem - rekao je otac Jelisej.
Ako između muža i žene postoji jednodušje, mir i zajednica ljubavi, njima pritiče svako dobro, isticao je Sveti Jovan Zlatousti. Četrdeset dana po Hristovom rođenju Bogorodica je odnela sina u jerusalimski hram da ga, shodno zakonu, posveti Bogu i sebe očisti. Ovakav čovek sam sebe podvrgava prokletstvu. S ovakvim čovekom ne smemo da jedemo i pijemo, pričao je Starac Sava pskovo-pečerski o psovačima. Jedno su prokletstva svetih ljudi, a nešto sasvim drugo kad ih baca čovek i sam nesavršen i nedostojan samog Boga.
SVETI JOVAN ZLATOUST: "Pravo bogatstvo"
SLAVIMO SRETENJE GOSPODNJE: Prvi susret Spasitelja i čoveka
OVI LJUDI NIKAD NE SMEJU DA UĐU U CRKVU I DA SE DOTIČU SVETINJA: Starac Sava objasnio od koga i Bogorodica odstupa, a Bog popušta nesreće i bolesti
PROKLETSTVO JE VEOMA OPASNO I MOŽE SE SKINUTI SAMO NA JEDAN NAČIN: Otac Serafim objasnio i u kojim slučajevima se ono vraća kao bumerang
Dok narodna tradicija kumstvu često daje gotovo mitski značaj, pravoslavna crkva vrlo precizno određuje kada nastaje duhovno srodstvo između kumova, ravno krvnom.
U doba kada se ljubav meri interesom, a žrtva smatra slabošću, život Svetog Serafima Viričkog i shimonahinje Hristine osvetljava tihi put dvoje supružnika koji su, nakon smrti deteta, izabrali najuzvišeniji čin predanja — monaštvo. Njihova priča nije bajka, već svedočanstvo o tome kako Hristova ljubav menja oblik, ali nikada ne prestaje.
Mi smo razmna bića, dogovorom sve možete i ljubavlju da rešite, rekao je iguman manastira Nimnik, otac Jelisej.
Uz blagoslov vere i pred očima kraljevskih zvanica, grčka princeza i američki advokat započeli su zajednički život u svetinji koja je sedište Grčke arhijepiskopije.
U besedi za ponedeljak sedmice mitara i fariseja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto toliko lako boravimo po tuđim prostorima, a tako teško silazimo u sopstvenu dubinu.
Reči svetogorskog starca deluju kao tiha, ali neumoljiva optužba naše potrebe da sudimo, i podsećaju nas da se vera ne meri time koga smo isključili, nego koga smo bili spremni da nosimo.
Pravoslavni sveštenik objašnjava zašto način na koji trpimo odlučuje hoće li naše muke biti iskupljenje ili nova greška.
Od Jerusalima, preko Svete Gore do Rusije, od izgubljenih ruku do isceljenja – ova svetinja se 25. januara posebno proslavlja, a vernici joj se obraćaju za porođaj, zdravlje deteta i pomoć onda kada ljudska snaga više nije dovoljna.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, sveštenik pri Hramu Svete Trojice u Starom gradu Budvi objašnjava na koji način priprema, blagoslov i vrlinski život supružnika mogu izgraditi istinsku bračnu zajednicu.
Ova svetinja povezuje Jerusalim, Svetu Goru i prvog arhiepiskopa srpskog i govori o blizini Boga na način koji se ne zaboravlja.
Sastojci za ovu poslasticu mere se u šoljama i kašikama, priprema je laka, a svaki zalogaj donosi toplinu i miris doma.