Kako je saopšteno iz Zavoda, radovi su realizovani u dve faze prema projektnoj dokumentaciji koju je uradio Zavod.
U okviru obnove Memorijalnog centra Staro sajmište završavaju se radovi na centralnom paviljonu, prvom u procesu obnove koji je rekonstruisan, saniran i adaptiran prema projektu koji je uradio Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, u saradnji sa Ministarstvom kulture Republike Srbije, Memorijalnim centrom Staro sajmište, sekretarijatima i institucijama Grada Beograda i uz njihovu pomoć.
Kako je saopšteno iz Zavoda, radovi su realizovani u dve faze prema projektnoj dokumentaciji koju je uradio Zavod.
Prva faza je obuhvatila statičku sanaciju oštećenog i devastiranog objekta, posebno samog tornja, zatim vraćanje objekta u gabarit i volumen iz vremena izgradnje i rekonstrukciju fasada po ugledu na autentični izgled. Izuzetno loše stanje završnih segmenata i gubitak konstruktivne nosivosti pojedinih elemenata, uzrokovanih dugogodišnjim propadanjem, zahtevali su njihovu demontažu i izradu novih betonskih rešetki koje čine strukturu tornja identičnih dimenzija, kako bi se sačuvao izvorni izgled objekta. Sanirana je temeljna zona kojom je povezano centralno jezgro sa drugim delovima objekta.
Beoinfo
Unutrašnjost kule
Ojačani su fasadni zidovi i izvedena je betonska krovna tavanica. Dogradnjom srušenih delova objekat je vraćen u izvorni volumen i formirani su arhitektonski elementi koji predstavljaju oblikovne karakteristike arhitekture konstruktivizma i međuratne moderne, posebno u zoni prizemlja i podnožja tornja. Ojačano je središnje jezgro za potrebe ugradnje lifta koji povezuje prizemlje, sprat i krovne terase – vidikovce. Rekonstruisani su uklonjeni aneksi, a celokupni prostor povezan u jedinstvenu funkcionalnu celinu. Na osnovu podataka dobijenih detaljnom analizom istorijske foto-dokumentacije rekonstruisane su ulazne zone sa portalima izrađenim po ugledu na originalne.
Logor smrti na obali Save
Direktorka Memorijalnog centra Staro sajmište Krinka Vidaković Petrov je podsetila da je Sajam, koji je izgrađen u Beogradu neposredno pred Drugi svetski rat, nemački nacistički okupator pretvorio u logor, koji je tu postojao od decembra 1941. do jula 1944. godine.
Bio je to najveći nacistički logor na području današnje Srbije po broju logoraša, a od njih 40.000, život je izgubilo oko 17.000. U Starom sajmištu ubijeno je 6.500 jevrejskih žena i dece.
Memorijalni centar Staro sajmište, koji obuhvata i logor Topovske šupe u Beogradu, gde je ubijeno oko 5.000 jevrejskih muškaraca, biće buduća žižna tačka čuvanja uspomene na stradanje pripadnika ovog naroda.
U drugoj fazi postojanja logora Staro sajmište, od polovine 1942. godine, u njemu je bilo zatočeno oko 32.000 Srba, Roma i drugih, od kojih je 11.000 ubijeno.
Beoinfo
Balkon kule
Završetak ovih radova omogućio je nastavak i realizaciju druge faze u okviru koje je adaptiran unutrašnji prostor i izveden enterijer za buduću namenu Centralne kule, centralni izložbeni prostor u okviru Memorijalnog centra Staro sajmište, koji će postavkom predstaviti sve istorijske faze Starog sajmišta – od prvog beogradskog sajma, preko logora, vremena izgradnje Novog Beograda, umetničke kolonije, sve do današnjih dana. Objekat je opremljen najsavremenijim instalacionim sistemima neophodnim za funkcionisanje izložbene namene sa pratećim sadržajima. Radove na obnovi objekata pratio je Zavod kroz projektantski i konzervatorski nadzor arhitekte Aleksandre Šević.
Beoinfo
Unutrašnjost kule
Misija Zavoda na prostoru Memorijalnog centra Staro sajmište se nastavlja praćenjem sprovođenja mera zaštite ne samo na Centralnoj kuli već i drugim paviljonima, ali i daljem radu na izradi projektne dokumentacije za obnovu Italijanskog paviljona kojom je predviđeno vraćanje autentičnog izgleda još jednom objektu koji predstavlja integralni deo spomenika kulture Staro sajmište – Logor Gestapoa u Drugom svetskom ratu, a koji je utvrđen za spomenik kulture 1987. godine, navodi se u saopštenju.
Rompler, ključna ličnost u ekstremističkom kultu, pobegao je iz Izraela nakon optužnice i potražio utočište u sekti, gde već godinama živi većina članova kulta
Ovaj legendarni artefakt je ukrašena, pozlaćena kutija za koju se kaže da je pre 3.000 godina izgrađena od strane Izraelita kako bi čuvala kamenje na kojem su bili ispisani Deset Božijih zapovesti.
Proglašena je za sveticu od strane Svetog sinoda Ekumenskog Patrijarhata, 16. januara 2004. Tom prilikom kanonizovani su i Marijin sin Jurij, Ilja Fondaminski i Otac Dimitrije u Katedrali Svetog Aleksandra Nevskog u Parizu.
Prizori iz Hrama Svetog Save pokazuju retku sliku jedinstva pravoslavnog sveta, u kojem se hodočašće i liturgijski život stapaju u isto iskustvo pred jednom od najpoštovanijih svetinja.
Jednostavan ručak, kuvan bez žurbe i luksuza, postaje simbol povratka starinskoj trpezi i ukusu koji je hranio generacije u danima posta i svakodnevice.
Dok hiljade ljudi i dalje čekaju u redovima ispred Hrama Svetog Save, poklonicima se nakon blagoslova Pojasom Presvete Bogorodice uručuju ikonice sa molitvom na poleđini, dok najmlađi dobijaju molitvenike.
Molitveni tekst u kome se kroz prizivanje milosti, oproštaja i blagodatnog delovanja Duha Svetoga otkriva slojevita pobožnost vernih i njihovo obraćanje Majci Hristovoj kao posrednici i utehi.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Molitveni tekst u kome se kroz prizivanje milosti, oproštaja i blagodatnog delovanja Duha Svetoga otkriva slojevita pobožnost vernih i njihovo obraćanje Majci Hristovoj kao posrednici i utehi.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Po blagoslovu patrijarha Porfirija i uz saglasnost igumana manastira Vatoped, uveden je poseban način prilaska svetinji kako bi svi poklonici mogli da prime blagoslov bez dugog zadržavanja u redovima.
U besedi za petak prve nedelje po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto gorčina, gnev, ljutnja, pakoš i nepraštanje nisu samo slabosti, već prepreke koje čoveka udaljavaju od blagodati i unutrašnje radosti.