Proglašena je za sveticu od strane Svetog sinoda Ekumenskog Patrijarhata, 16. januara 2004. Tom prilikom kanonizovani su i Marijin sin Jurij, Ilja Fondaminski i Otac Dimitrije u Katedrali Svetog Aleksandra Nevskog u Parizu.
Marija Skobcova (1891–1945), poznata pod imenima Mati Marija, Sveta Marija ili Mati Marija Pariska, rođena kao Jelisaveta Jurijevna Pilenko, udata Skobcova, je bila ruska plemkinja, pesnikinja, monahinja i pripadnik francuskog Pokreta otpora tokom Drugog svetskog rata.
Proglašena je za sveticu od strane Svetog sinoda Ekumenskog Patrijarhata, 16. januara 2004. Tom prilikom kanonizovani su i Marijin sin Jurij, Ilja Fondaminski i Otac Dimitrije u Katedrali Svetog Aleksandra Nevskog u Parizu.
Wikipedia
Mati Marija Skobcova
Posle Oktobarske revolucije, Marija je našla utočište prvo u Gruziji, a zatim u Beogradu, gde joj je rođena ćerka Anastazija. Zajedno sa sinom Jurijem nastanila se u Parizu gde se i zamonašila.
Posle pada Pariza, 1940. godine, veliki broj Jevreja joj se počeo obraćati molbama za dobijanje lažnih krštenica. Svima je činila uslugu dok je Gestapo nije otkrio. Otac Dimitrije, ona i njen sin Jurij uhapšeni su.
Obojica su nestali u koncentracionom logoru Dora. Marija je deportovana u ženski logor Ravensbrik. Na Svetu nedelju 1945. godine svojevoljno je zauzela mesto u grupi Jevrejki koje su bile određene za ubijanje gasom. Time je spasla jednu Jevrejku.
Wikipedia
Jevreji u Drugom svetskom ratu
Govorila je mudro i odmereno, a njene reči se i dalje pamte kao primer neprolazne duhovnosti.
- Ne možete sve stilizovati tako da liči na slatku zvonjavu moskovskih zvona - religija umire od stilizacije. Nemoguće je negovati umrtvljeni način života – samo istinsko duhovno sagorevanje značajno je u religioznom životu. Ne može se živa duša zamrznuti pravilima i propisima – oni su nekada bili izraz drugih živih duša, a nove duše zahtevaju sebi odgovarajući izraz.
- Nemoguće je doživljavati Crkvu kao nekakvo estetsko savršenstvo i ograničiti se na estetsku ukočenost – sloboda koja nam je darovana od Boga poziva nas na delatnost i borbu. I najveća laž bi bila reći dušama koje tragaju: idite u Crkvu jer ćete tamo naći mir. Istina je suprotna. Ona kaže spokojnima i snenima: idite u Crkvu, jer ćete tamo osetiti pravu strepnju za svoje grehe, za svoju propast, za grehe i propast sveta, tamo ćete osetiti neutoljivu glad za Hristovom istinom, tamo ćete od mlakih postati ognjeni, od spokojnih — zabrinuti, od onih koji poznaju mudrost ovog veka — postaćete ludi Hrista radi.
Posle rata, postao je podvižnik na Svetoj gori, gde je pisao duhovne tekstove, a beli golubovi su mu dolazili dok je radio. Za sebe je govorio da je poslednji potomak loze Nemanjić.
Tokom Drugog svetskog rata Nemci su uništavali i pljačkali neprocenjiva istorijska blaga okupiranih zemalja, a jedan potez našeg velikana je tok istorije preusmerio u korist Srbije.
Četiri najvažnija katolička medija - Laudato, Radio Marija, Katolički radio i Glas Koncila - uz Hrvatsku katoličku mrežu i Novi život, objavili su tek kratke najave, a o skupu nisu ili su vrlo malo izvestili.
U profašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) na delu je bio ustaški genocid nad Srbima, progon i uništavanje svega što pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Januarija i druge s njim po starom i Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blaženog Julijana, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U strahu od nove državne podele i potrage za sigurnim osloncem, deo stanovnika dalmatinskog ostrva prešao je u pravoslavnu veru, što je pokrenulo niz reakcija, sukoba i dugotrajan proces koji će se završiti tek posle Drugog svetskog rata.
Fotografije građanske ceremonije sklapanja istopolnog partnerstva ispred pravoslavne svetinje otvorila je pitanja o statusu manastira, njegovoj komercijalnoj upotrebi i odnosu verske tradicije i turističkog biznisa na Kipru.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.