OVI LJUDI NE UMEJU DA VOLE! Sveti Gavrilo otkrio i po čemu ih prepoznati
Pravoslavno shvatanje ljubavi podrazumeva žrtvu, odricanje i slobodu.
Uz blagoslov vere i pred očima kraljevskih zvanica, grčka princeza i američki advokat započeli su zajednički život u svetinji koja je sedište Grčke arhijepiskopije.
U svetom duhu pravoslavlja, crkveno venčanje princeze Teodore i američkog advokata Metjua Kumara održano je u Sabornom hramu u Atini, simbolizujući duhovnu i porodičnu vezu koja nadilazi svetovne granice i zemlje. Ova sveta ceremonija, kojoj su prisustvovali članovi grčkih i danskih kraljevskih porodica, kao i mnogi bliski prijatelji i članovi porodice, nije samo kruna ljubavi dvoje ljudi, već i blagoslovena svetinja, ukorenjena u vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Crkveno venčanje u pravoslavlju nosi poseban značaj, jer se brak smatra svetom tajnom koja ujedinjuje dvoje ljudi ne samo pred ljudima, već i pred Bogom. To je trenutak kada par prima blagoslov Crkve, kako bi zajedno koračali putem vere, ljubavi i zajedničke žrtve.Princeza Teodora i njen izabranik izrazili su svoju privrženost ne samo jedno drugome, već i veri i duhovnom nasleđu.
Sabornom hramu u Atini, gde je venčanje održano, nosi duboku simboliku. Izgradnja hrama započeta je 1842. godine, ubrzo nakon što je Grčka stekla nezavisnost od Osmanskog carstva, i trajala je punih dvadeset godina. Ovaj grandiozni hram, izgrađen u neobizantijskom stilu, sa elementima klasicizma, predstavlja jedan od najsvetijih objekata grčke pravoslavne crkve.
Njegove tri kupole i visoka zvonasta struktura dominiraju panoramom Atine, dok unutrašnjost krase predivne freske, ikone i mermerni ukrasi, svedočeći o umetničkom i duhovnom bogatstvu pravoslavlja. Posvećen Blagovestima Presvete Bogorodice, hram slavi trenutak kada je arhangel Gavrilo saopštio Devici Mariji radosnu vest da će roditi Spasitelja sveta, Hrista. Ovo je mesto duboke pobožnosti i svetosti, gde su brojni parovi, poput princeze Teodore, pronašli duhovnu utehu i blagoslov za svoj zajednički život.
Princeza Teodora, blistajući u venčanici grčke dizajnerke Celije Kritharioti, koračala je ka oltaru u pratnji svog brata, princa Pavlosa, dok je prisutni narod s ljubavlju posmatrao ovaj veličanstveni trenutak. Sahrana njenog oca, kralja Konstantina II, održana je upravo u ovom hramu ranije ove godine, što dodatno naglašava dublju povezanost ove porodice sa Atinom i pravoslavnom verom.
Njihova odluka da venčanje održe u princezinoj rodnoj Grčkoj simbolizuje duboko poštovanje prema zemlji njihovih predaka, ali i želju da sa gostima podele grčku kulturu i nasleđe.
Nakon venčanja, par i gosti nastavili su slavlje u hotelu „One and Only Aesthesis,“ gde su, obeležili početak zajedničkog života, noseći u srcu blagoslov koji su primili u svetinji Sabornog hrama.


Košarkaš koji je osvojio svet, posle bronzane medalje na EuroBasketu 2025, otvara dušu i govori o detinjstvu u Atini, značaju Crkve i trenutku kada je kroz krštenje osetio da njegov život dobija dublji smisao.
DJ pult, svetlosni efekti i plesna masa – sve to pravo ispred ulaza u pravoslavni hram izazvalo je stotine žalbi vernog naroda i otvorilo pitanje granica poštovanja svetih prostora.
Suština ove prakse nije zabrana radi zabrane, već očuvanje smisla posta.
Kada mladenci stanu pred oltar, krunisanje postaje trenutak u kojem ljubav dobija svetost, a njihov dom — neprolazni blagoslov.
Pravoslavno shvatanje ljubavi podrazumeva žrtvu, odricanje i slobodu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, sveštenik pri Hramu Svete Trojice u Starom gradu Budvi objašnjava na koji način priprema, blagoslov i vrlinski život supružnika mogu izgraditi istinsku bračnu zajednicu.
Navikli smo da veru pretvaramo u spisak zahteva i obećanja, ali Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u jednoj kratkoj misli ruši tu logiku i vraća nas na pitanje koje ne može da se zaobiđe: šta zapravo znači stati pred Boga bez trgovine i bez računa?
U kratkoj, ali nemilosrdno preciznoj pouci, veliki duhovnik pokazuje kako čovek, bežeći od blagodarnosti, sam sebi zatvara vrata smisla – i zašto se Bogu najčešće vraćamo tek kada nas život pritisne do kraja.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
U kratkoj, ali nemilosrdno preciznoj pouci, veliki duhovnik pokazuje kako čovek, bežeći od blagodarnosti, sam sebi zatvara vrata smisla – i zašto se Bogu najčešće vraćamo tek kada nas život pritisne do kraja.
Od Morinja do Kotora, život i mučeništvo Mihaila Barbića dobija večnu slavu – uz liturgijsko prisustvo mitropolita Joanikija i arhijereja, vera i hrabrost ovog sveštenika zasijali su kao svetionik za generacije vernika.