Jedno od najstarijih hrišćanskih svetih mesta našlo se na udaru pravne bitke i verskog ekstremizma, a pravoslavni svet apeluje na sabornost, međunarodnu zaštitu i ozbiljan institucionalni odgovor.
Glasne i oštre reakcije na sudsku odluku kojom se omogućuje gašenje najstarijeg hrišćanskog manastira na svetu, na biblijskoj gori Sinaj, neprestano stižu iz svih krajeva pravoslavnog sveta. U svim reakcijama ističe se potreba za sabornošću u ovim teškim trenucima za pravoslavnu crkvu, kao i poziv na usklađeno delovanje pomesnih crkava, crkvenih velikodostojnika i svetovnih vlasti.
Jasne reči upozorenja i oštru retoriku upotrebio je mitropolit mesinski Hrizostom, javno reagujući na dešavanja u vezi sa manastirom Svete Katarine na Sinaju, povodom nedavne odluke egipatskog suda kojom se dovodi u pitanje vlasništvo manastira nad značajnim delovima njegove imovine.
Wikipedia
Manastir Svete Katarine na Sinaju
Govoreći za televizijski kanal SKAI, ovaj arhijerej je naglasio da se ovde ne radi samo o pravnom pitanju, već o ozbiljnom narušavanju verskih sloboda, koje je, kako tvrdi, rezultat delovanja ekstremnih islamskih grupa koje već godinama pokušavaju da oslabe pravoslavno prisustvo na Sinajskom poluostrvu.
"Sve je počelo od Muslimanskog bratstva"
Mitropolit Hrizostom je nedvosmisleno izjavio:
– Nažalost, iza svega stoji jedna ekstremistička islamska organizacija koja osporava vlasništvo monaha nad manastirom i njegovim svetinjama. Koji spomenik danas u svetu ima vlasnički list? Budimo realni – nijedan. Sve je to pokrenuto od Muslimanskog bratstva.
Ova izjava osvetljava često zanemarenu pozadinu slučaja – pravni napadi počinju nakon pada režima Hosnija Mubaraka i uklapaju se u širu strategiju slabljenja hrišćanske prisutnosti na geostrateški važnim područjima.
Manastir kao duhovni i društveni stub
Mitropolit Hrizostom je istakao da manastir nije samo verski centar, već i važno socijalno i ekonomsko uporište za lokalno stanovništvo:
– Manastir izdržava Beduine, obezbeđuje im domove i oni ga poštuju. Ne postoji nikakva podela po tim osnovama.
Ova izjava pobija sve tvrdnje o društvenim tenzijama ili otuđenosti, potvrđujući da manastir decenijama predstavlja primer suživota i međusobnog poštovanja među verskim zajednicama.
Mitropolit je otkrio da je grčka strana postigla dogovor sa egipatskom vladom o svim ključnim pitanjima u vezi sa pravnim statusom manastira. Dogovor je bio usklađen sa nadležnim službama, komisijama i političkim predstavnicima obe države, a ostalo je samo da egipatski ministar pravde formalno potpiše dokument.
Kako je naveo:
– Tim potpisom bili bi obezbeđeni i manastir i njegova imovina, zemljište i sve što se smatralo nerazjašnjenim.
Međutim, sudska odluka preduhitrila je ovu saglasnost, izazvavši diplomatski vakuum i pravni presedan.
Poziv na sabranost i institucionalnu ozbiljnost
Na kraju, mitropolit Hrizostom uputio je apel za manje ishitrene reakcije i više institucionalne odgovornosti:
– Potrebno je da budemo sabrani u svojim reakcijama kad se suočavamo sa ovakvim stvarima, naročito u oblastima u koje je teško pristupiti zbog jezičkih barijera. Ne mislim da svi znamo arapski i da možemo da čitamo originalne presude.
Ova izjava ukazuje na potrebu za stručnim pravnim i diplomatskim koracima, kako javnost ne bi bila vođena neproverenim informacijama ili prenaglašenim interpretacijama.
Stefan_Sutka/Shutterstock
Manastir Svete Katarine na Sinaju
Potrebna je internacionalizacija i pravna zaštita
Portal religija.rs podseća da manastir na Sinaju, kao spomenik svetske kulturne baštine, zahteva zaštitu međunarodnog prava. Uloga UNESKO-a je od presudnog značaja u očuvanju duhovnog karaktera manastira, dok se od svih pomesnih pravoslavnih crkava i od grčke države, posredstvom Ministarstva spoljnih poslova, očekuje da iskoristi sve međunarodne mehanizme i forume. Jer, Sinaj nije samo manastir – on je deo vere i istorijskog pamćenja pravoslavnog naroda. I ne sme biti prepušten bez reakcije.
U samom manastiru posebno je zanimljiva kapela Svetog Trifuna, manastirska kosturnica u kojoj se mogu videtu stotine lobanja i kostiju u kriptama iza rešetaka.
Uprkos diplomatskim obećanjima i molbama crkvene zajednice, odluka egipatskih vlasti da ugase Manastir Svete Katarine na Sinaju pokrenula je pitanje odgovornosti pravoslavnih patrijaršija, dok međunarodna zajednica ostaje gotovo nema.
Manastir posvećen Svetoj Katarini, na mestu gde se po Svetom pismu Gospod javio Mojsiju, suočava se s pravnim i političkim pritiscima — dok se svet pita da li će sveta vatra vere opstati pred izazovima modernog sveta.
Arhimandrit Metodije prvi put u istoriji posetio je Mitropoliju dabrobosansku, donevši blagoslov sa Svete gore, a njegov dolazak dočekan je sa dubokim poštovanjem, molitvenim sabranjem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Manastir je podignut između 548. i 565. godine, a pod upravom autonomne Sinajske crkve, koja je sastavni deo šire Grčke pravoslavne crkve. Nalazi se na listi Svetske baštine Uneska od 2002. godine.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.