Uprkos diplomatskim obećanjima i molbama crkvene zajednice, odluka egipatskih vlasti da ugase Manastir Svete Katarine na Sinaju pokrenula je pitanje odgovornosti pravoslavnih patrijaršija, dok međunarodna zajednica ostaje gotovo nema.
Manastir Svete Katarine na Sinaju – najstariji hrišćanski manastir na svetu koji i dalje funkcioniše – polako, ali sigurno odumire, budući da je Egipat doneo odluku o njegovoj transformaciji u muzej i o progonu monaha. Problem u manastiru na Sinaju nije nastao juče. Godinama unazad postojala je jasna slika o nedostatku monaha, sve većem pritisku egipatske države i pokušajima da se to sveto mesto obesveti.
Uprkos obećanjima predsednika Egipta, Al Sisija, datim grčkom premijeru Kirijakosu Micotakisu – kako navodi Ministarstvo spoljnih poslova Grčke, a prenosi portal vimaorthodoxias.gr – egipatske vlasti su očigledno već dugo planirale uklanjanje pravoslavnog prisustva. Manastir se našao na udaru još u vreme Muslimanske braće. Sudska odluka od 28. maja bila je samo poslednji čin unapred napisane tragedije.
Wikipedia/Pres služba
Patrijarh Vartolomej
Izostanak reakcije Carigradske i Jerusalimske patrijaršije
Carigradska patrijaršija snosi veliku odgovornost. Ne samo zato što nije preduzela nikakve korake u cilju jačanja monaške zajednice i njenog prisustva na Sinaju, već i zato što je godinama vodila politiku ćutanja i nezainteresovanosti prema razvoju situacije. Patrijarh Vartolomej nikada nije javno izneo ovaj problem pred međunarodne institucije. Ovakav stav Kairo je protumačio kao prećutnu saglasnost.
S druge strane, iznenađujući je i izostanak reakcije Jerusalimske patrijaršije. Naime, Manastir Svete Katarine na Sinaju nalazi se pod jedinstvenim kanonskim statusom unutar Pravoslavne crkve. On pripada Crkvi Sinaja, koja je autonomna pravoslavna crkva sa sopstvenom upravom, ali sa istorijskim i duhovnim vezama sa Jerusalimskom patrijaršijom.
Crkvena jurisdikcija i status
Crkva Sinaja, koja obuhvata Manastir Svete Katarine, ima poseban status unutar istočnog pravoslavlja. Iako je bila pod jurisdikcijom Jerusalimske patrijaršije, njena autonomija priznata je od strane Carigradske patrijaršije u Carigradu 1575. godine, a ponovo potvrđena 1782. godine.
Prema ovom autonomnom statusu, Crkva Sinaja ima sopstvenu upravu, ali arhiepiskop Sinaja, koji je ujedno i iguman manastira, tradicionalno se hirotoniše od strane patrijarha Jerusalimskog.
Stefan_Sutka/Shutterstock
Manastir Svete Katarine na Sinaju
Diplomatska uspavanost
Reakcija grčkog premijera stigla je prekasno – kada je Egipat već aktivirao svoj pravosudni aparat i pripremio otimačinu imovine manastira. Iako je tema bila pomenuta na nedavnom sastanku Micotakis–Sisi, niko nije obezbedio pisane garancije ili međudržavni sporazum o zaštiti. Činjenica da je Vlada Grčke o odluci saznala iz medija, a ne institucionalnim kanalima, pokazuje razmere amaterizma.
Glas Grčke pravoslavne crkve stigao prekasno
Grčki arhiepiskop Jeronimo snažnom je izjavom zatvaranje manastira nazvao „novim osvajanje“. Međutim, nameće se pitanje zašto prethodnih godina nije bilo nijednog javnog istupa? Zašto nijedna pomesna pravoslavna crkva nije iznela ovaj problem na kongresima, u ekumenskim dijalozima ili pred Svetskim savetom crkava? Zašto je bratstvo ostavljeno na milost i nemilost vremena i geopolitičke nezainteresovanosti?
Rečenica grčkog arhiepiskopa: „Ne mogu da poverujem da danas doživljavamo još jedno istorijsko osvajanje“, danas zvuči kao priznanje krivice crkvenog rukovodstva koje je trebalo – i moglo – da reaguje ranije, piše grčki pravoslavni portal vimaorthodoxias.gr.
Gde je reakcija međunarodne zajednice?
Nije bilo nikakve strategije pritiska na UNESCO, Savet za ljudska prava ili organizacije za verske slobode. Nije bilo ozbiljnog informisanja UN ili drugih pravoslavnih crkava, osim retkih izuzetaka.
Manastir Svete Katarine nije bio samo religijski, već i svetski kulturni simbol. U njemu se čuvaju rukopisi, ikone i svedočanstva dostojna UNESCO-ve zaštite. Ako ne usledi hitna i koordinisana reakcija međunarodne zajednice, sinajski manastir neće biti samo prvi hrišćanski manastir pretvoren u muzej, već i najtragičniji simbol duhovnog poraza pravoslavlja u 21. veku.
Obraćajući se rimokatoličkim i anglikanskim hodočasnicima, patrijarh Vartolomej govorio je o neostvarenim snovima ekumenskog dijaloga, nadajući se da će novi papa nastaviti putem jedinstva – iako većina pravoslavnih to ne vidi kao put koji vodi u pravcu istine.
Samo nekoliko meseci nakon što su obnovile liturgijsko jedinstvo, dve drevne patrijaršije, jerusalimska i antiohijska, ponovo su u sukobu zbog jurisdikcije u Kataru.
Najmlađi episkop Kiparske pravoslavne crkve razrešen je dužnosti jer je, po oceni Sinoda, remetio crkveno jedinstvo svojim beskompromisnim stavovima o Vatikanu.
U doba buke i zaborava, postoje ljudi koji biraju potpuni nestanak – ne iz očaja, već iz ljubavi prema Hristu. Njihov put vodi ka Velikoj shimi, monaškom zavetu koji menja sve – telo, duh, pa čak i glas, jer od tog trenutka govori samo tišina.
Odluka Svetog Sinoda da razreši najmlađeg episkopa Kiparske crkve izazvala je talas protesta vernika i brojna pitanja o političkom uticaju, tišini Sinoda i istinskoj prirodi duhovnog jedinstva
Spor između dva klirika pravoslavne crkve, jednog arhijereja i jednog monaha, oko vernosti patrijarhu i upotrebe interneta dodatno raspiruje tenzije koje prete da dovedu do ozbiljnijih podela u eparhiji Sidirikastriji i šire.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Lukijana Antiohijskog po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete mučenike Terencija, Neonilu i njihovu decu. Grčka pravoslavna crkva danas proslavlja i Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva slavi Svete apostole Simona i Judu Tadeja, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Dok se pravoslavne zajednice suočavaju s izazovima očuvanja tradicije i duhovnog vođstva, godina koju smo započeli donosi ključne trenutke u odnosima među crkvama i s globalnim pitanjima koja oblikuju njihov uticaj i misiju.
Nastao u manastiru Esfigmenu kao izraz otpora prema crkvenim promenama, ovaj slogan je tokom decenija dobio nova značenja i postao predmet brojnih rasprava.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.