MAJKU NIJE HTEO DA VIDI, ALI SE ZA NJU MOLIO: Danas je Prepodobni Teodor Osveštani!
Po smrti Svetog Pahomija, Teodor je postao iguman svih njegovih manastira.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Srpska pravoslavna crkva i vernici obeležavaju danas cara Konstantina i caricu Jelenu, njegovu majku.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Rimski car Konstantin Veliki rođen je u 27. februara 272. godine u Naisu, današnjem Nišu u Srbiji. Konstantinovi roditelji bili su car Konstancije Flor i carica Jelena.
Flor je imao još dece od druge žene, a sa Jelenom samo Konstantina. Kada je Konstantin preuzeo vlast, imao je tri velike borbe pred sobom - protiv rimskog tiranina Maksencija, protiv Skita na Dunavu i protiv Vizantinaca.
Pred borbu sa Maksencijem, kada je Konstantin mnogo brinuo i sumnjao u uspeh, javi mu se na danu presjajan krst na nebu, sav okićen zvezdama, i na krstu stajaše napisano: "Ovim pobeđuj“.
Zadivljeni Konstantin naredio je da se iskuje veliki krst, sličan onom koji mu se javio, i da se taj krst nosi ispred vojske. Car Konstantin je uz pomoć sile krsta pobedio brojno nadmoćnijeg neprijatelja, a Maksencije se udavio u Tibru. Potom je Konstantin 313. godine izdao znameniti Edikt u Milanu, kojim je ukinuo progon hrišćana.
Posle pobede nad Vizantincima, Konstantin je sagradio prestoni grad na Bosforu, koji se od tada naziva Konstantinopolj (današnji Istanbul).
Car se, međutim, ubrzo teško razboleo, a lekari i žreci (vračevi) su mu savetovali da se leči kupanjem u krvi zaklane dece, ali je Konstantin to odbio. Tada su mu se javili apostoli Petar i Pavle i rekli mu da potraži episkopa Silvestra koji će ga izlečiti od teške bolesti. Episkop ga je poučio hrišćanskoj veri i krstio ga i bolest je napustila Konstantinovo telo.
Kada je crkvu pogodio razdor zbog jeretika Arija, Konstantin je 325. godine u Nikeji sazvao Prvi vaseljenski sabor. Na tom saboru je osuđena jeres i utvrđeno pravoslavlje.
Sveta Jelena je bila revnosna hrišćanka, a u Jerusalimu je pronašla časni krst gospodnji i sazidala na Golgoti crkvu vaskrsenja i mnoge crkve po svetoj zemlji. Zemaljski život je završila u svojoj 80. godini, 327. godine. Car Konstantin je nadživeo svoju majku za deset godina i upokojio se u svojoj 65. godini u gradu Nikomidiji. Njegovo telo je sahranjeno u Crkvi svetih apostola u Carigradu.
Po smrti Svetog Pahomija, Teodor je postao iguman svih njegovih manastira.
Iako je imao ženu, živeo je po reči apostolovoj: "Odsada i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju".
Sveti mučenik Patrikije episkop bruski, sa tri prezvitera Akakijem, Menandrom i Polienom, postradao je za veru u vreme Julijana Odstupnika u Brusi azijskoj.
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Kada je sredina agresivna, dečija psiha se jednostavno lomi, kaže otac Valerije
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.