ŠTA RADI OTAC GOJKO KAD GA POPADIJA NAVEDE NA POGREŠAN PUT: Mudar savet kako izbeći svađe u braku
Da bi brak opstao, neophodno je raditi na međusobnoj komunikaciji, poštovanju i spremnosti za kompromis.
Crkva od najranijih vremena upozorava da odluka o stupanju u brak ne sme biti ishitrena niti zasnovana na prolaznim interesima.
U pravoslavnom učenju brak nije samo zajednički život muškarca i žene, već sveta tajna u kojoj se dvoje ljudi pred Bogom sjedinjuju u jednu zajednicu ljubavi, vernosti i međusobnog žrtvovanja.
Zato Crkva od najranijih vremena upozorava da odluka o stupanju u brak ne sme biti ishitrena niti zasnovana na prolaznim interesima, već na ozbiljnom promišljanju, uz molitvu, blagoslov i želju da budući supružnici zajedno grade hrišćansku porodicu.
Sveti oci su kroz vekove ostavili brojne pouke o tome kako treba pristupiti izboru bračnog druga, upozoravajući da spoljašnji utisci, materijalna korist i prolazne vrednosti ne mogu biti temelj trajnog i srećnog braka.
Isticali su da je mnogo važnije kakav je čovek u svojoj veri, kakav odnos ima prema porodici i da li je spreman da život gradi na hrišćanskim vrlinama.
U vremenu kada se uspeh često meri novcem, položajem i spoljašnjim izgledom, njihove reči podsećaju da se prava sreća u porodici ne stvara bogatstvom, već ljubavlju, međusobnim poštovanjem, čestitošću i životom u skladu sa Jevanđeljem.
Takav brak postaje mesto u kojem se supružnici zajedno duhovno uzrastaju, vaspitavaju decu u veri i čuvaju mir svoga doma.
O tome je govorio i Prepodobni Ilarion Optinski, ostavljajući pouku koja i danas predstavlja dragoceno podsećanje svima koji razmišljaju o stupanju u brak:
"Brak da se ne zaključuje drugačije osim uz saglasnost i blagoslov roditelja ili najstarijih u porodici, ali da ne bude ni sa strane starijih prinude. Oni koji stupaju u brak jedno drugome moraju se dopadati i ne sme se pri izboru mladoženje i neveste obraćati pažnja na kapital, već na to da mladoženja sa mladom i njihovi roditelji budu blagočestivi i moralni. Tada se možemo nadati sreći novobračnih."
Da bi brak opstao, neophodno je raditi na međusobnoj komunikaciji, poštovanju i spremnosti za kompromis.
U pravoslavnoj tradiciji brak nije samo zajednica dvoje ljudi koji dele svakodnevicu, već sveti savez u kojem muž i žena zajedno grade put ka Bogu.
U tom smislu, brak nije cilj sam po sebi, već sredstvo kroz koje se čovek približava Bogu.
Porodica se ne čuva velikim rečima, već svakodnevnom brigom, ljubavlju i spremnošću da čovek najpre menja sebe, a ne druge.
U vremenu kada se brak često posmatra kroz prolazna osećanja ili spoljašnje okolnosti, pravoslavna vera podseća da je njegova snaga u zavetu koji se daje pred Bogom.
Zaljubljenost mora da pređe u ljubav da bi brak uspeo, tvrdio je Vladeta Jerotić.
Otac Bojan, kroz jednu zanimljivu i duhovitu situaciju sa časa veronauke, zapravo je objasnio šta podrazumeva hrišćanski brak.
Statistika pokazuje da brak kao zajednica prolazi kroz ozbiljna iskušenja, dok se porodični odnosi sve češće lome pod pritiskom savremenih izazova.
Strah je prirodna ljudska reakcija, ali on postaje opasan kada nam zarobi dušu i udalji nas od Boga.
Za Crkvu nedelja nije običan dan.
U besedi za sredu 13. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava vezu između nevolje jednog grada i spasenja celog ljudskog roda.
Probajte paprikaš od svežih pečurki po receptu iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ monahinje Atanasije Rašić, pročitajte Treću pokajnu molitvu Majci Božjoj i duhovno se nadahnite poukom Svetog Josifa Isihaste.
Strah je prirodna ljudska reakcija, ali on postaje opasan kada nam zarobi dušu i udalji nas od Boga.
Za Jerusalim je upozorio da će stradati zbog bezakonja njegovih poglavara, koji uzimaju mito, sveštenika koji uče za platu i proroka koji gataju za novac.
Za Crkvu nedelja nije običan dan.
Jedna neobična avantura naučila je Milicu da se ne plaši sujeverja, već da veruje Bogu i čini dobro.
Episkop novobrdski Ilarion istakao da telesna snaga i sportski uspeh treba da budu praćeni duhovnim uzrastanjem, negovanjem vrlina i živim odnosom sa Bogom.
Crkva kroz molitve, troparе i stihire postepeno uvodi vernike u tajnu događaja koji se proslavlja, a ovaj čin ima duboko liturgijsko značenje.
U besedi za sredu 13. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava vezu između nevolje jednog grada i spasenja celog ljudskog roda.