Plan puta i karte možete rezervisati putem zvaničnog sajta Trenitalia ili direktno na stanicama.
Samo nešto više od sat vremena vozom od Rima nalazi se Netuno, šarmantni primorski grad u kojem se nalazi Svetilište Gospe od Milosti i svete Marije Goreti. Ova bazilika, smeštena uz samu obalu, čuva mošti mlade mučenice koja je proglašena svetiteljkom zbog svoje čistoće i oproštaja.
Kako posetiti Svetilište Gospe od Milosti i svete Marije Goreti
Doći iz Rima do Netuna veoma je jednostavno. Sa glavne stanice Roma Termini, kompanija Trenitalia nudi redovne direktne vozove do Netuna. Putovanje traje oko sat i 11 minuta, a povratna karta košta oko osam evra. Vozovi saobraćaju na svakih sat vremena, što ovaj izlet čini lako izvodljivim iz italijanske prestonice.
Plan puta i karte možete rezervisati putem zvaničnog sajta Trenitalia ili direktno na stanicama.
Po dolasku na stanicu u Netunu, izađite na glavni izlaz, skrenite levo do glavne ulice i produžite pravo ka obali - bazilika se nalazi na kraju šetališta, pored plaže. Do crkve se stiže pešice za manje od 10 minuta.
Svetilište potiče iz 16. veka i podignuto je na mestu starije crkve. Prema predanju, tokom engleskog progona katolika statua Gospe od Milosti krišom je odnesena u jednu englesku luku i ukrcana na brod za Napulj. Brod je 1550. godine nasukan na obalu Netuna, noseći kip Bogorodice. Tri puta su mornari pokušali da ponovo isplove, ali su ih iznenadne oluje vraćale na isto mesto.
Videvši u tome znak s neba, odlučili su da statuu ostave u Netunu. Kip je predat meštanima, a brod je potom bezbedno nastavio put za Napulj.
U kripti svetilišta nalazi se grob svete Marije Goreti. Mošti Marijete (kako ju je majka zvala) prenete su u svetilište 1929. godine, a 1950. kanonizovao ju je papa Pije XII. Posetioci ovde imaju priliku da se pomole i provedu vreme u tihom razmišljanju pored groba ove izuzetne mlade svetiteljke.
Wikipedia
Papa Pije XII
Na spratu svetilišta nalaze se izložbe s relikvijama, fotografijama i predmetima iz Marijinog života, koje posetiocima približavaju priču o njenoj veri i opraštanju.
Mesto njenog stradanja - porodični dom u Le Ferijereu, u provinciji Latina - nalazi se oko 10 km od Netuna. Do njega se može stići automobilom ili taksijem za 20–25 minuta, a dostupan je i lokalni autobus.
U "Cascina Antica", farmi na kojoj su se 5. jula 1902. dogodili tragični događaji, Marija je zadobila smrtonosne povrede i preminula dan kasnije u bolnici, piše "Church Pop":
Tragedija Marije Goreti
Schutetrstock/Turris Davidica
Marija Goreti
Marija Goreti rođena je u provinciji Ankona. Njeni roditelji imali su mali posed koji je postao premali za brojnu porodicu, pa su se preselili u Le Ferijere di Konka, 11 kilometara od Netuna, gde su zajedno sa udovcem Serenelijem i njegovim sinom Aleksandrom uzeli imanje u zakup. Le Ferijere su ležale usred Pontinskih močvara, gde je malarija bila česta.
Marijin otac ubrzo je umro, ostavivši majku Asuntu sa šestoro dece. Marija, najstarija devojčica, bila joj je najveća pomoć - vodila je domaćinstvo i brinula o mlađoj braći i sestrama, a kuvala je i za Serenelijeve.
Alessandro Sereneli, sin čoveka sklonog alkoholu, opsesivno se zagledao u Mariju i više puta je pokušao prisiliti na greh, ali mu se ona odlučno odupirala. Živela je u stalnom strahu, moleći se Bogorodici za zaštitu.
Mučeništvo
Dana 5. jula 1902, dok je bila sama kod kuće, Alessandro ju je napao. Marija se branila i vapila: „Ne, Alessandro, to je greh, otići ćeš u pakao!“ Kada nije uspeo da je savlada, u besu ju je izbo nožem, nanevši joj 18 rana. Teško ranjena, prevezena je u bolnicu u Netunu.
Tokom dvosatne operacije, pri punoj svesti, stalno je prizivala Isusa i Mariju. Kada su je pitali da li oprašta svom napadaču, odmah je odgovorila: "Da, opraštam mu i na nebu ću moliti za njegovo obraćenje.“
Marija je preminula 6. jula 1902. godine, sa svega 11 godina, ostavši zapamćena kao mučenica čistoće i uzor oproštaja.
Sveta Marija Goreti je zaštitnica čednosti, čistoće i mladih, posebno devojaka i tinejdžerki. Njeno kratko, ali snažno svedočanstvo života i mučeništva čini je uzorom čistote, milosrđa i oproštaja, jer je pred smrt oprostila svom napadaču.
Od 7. maja, 135 kardinala biće potpuno izolovano dok ne izaberu novog poglavara Rimokatoličke crkve. Svaki zalogaj je pod nadzorom, a svaka čaša – prozirna. Bez šifri u pitama i bez poruka u hrani.
Nakon prvog dana konklave i prvog glasanja, kardinali još nisu doneli odluku o nasledniku svetog Petra. Umesto belog dima koji označava izbor, večeras se nad Vatikanom pojavio tamni oblak koji znači — čekanje se nastavlja.
Po sastojcima skroman, a po ukusu raskošan desert, idealan za dane kada tipik dopušta beli mrs, sa slojevima vanile, keksa i čokolade koji se tope u ustima.
Zbog krvavog napada u katoličkoj crkvi tokom mise, sud je izrekao kazne kakve se retko viđaju, povukavši oštru granicu između islama kao vere i nasilja koje pokušava da se sakrije iza njegovog imena.
Jevanđeljska priča koja se čita na bogosluženjima uvodi vernike u drugi korak pripreme za Veliki post i otvara pitanje povratka, oproštaja i radosti koja ne liči ni na jednu ljudsku pravdu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Zbog krvavog napada u katoličkoj crkvi tokom mise, sud je izrekao kazne kakve se retko viđaju, povukavši oštru granicu između islama kao vere i nasilja koje pokušava da se sakrije iza njegovog imena.
Restauracija u rimskoj bazilici Svetog Lorenca dovela je do zvanične istrage, otvorivši pitanje da li sveti prostori smeju da nose obrise savremene politike.
Iza kratkog čina koji se svake godine 3. februara obavlja u crkvama stoji priča o svetitelju, njegovom mučeništvu i čudu koje je obeležilo jedan od najneobičnijih običaja hrišćanske tradicije.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
U jednoj od svojih pouka, svetogorski starac objašnjava zašto diplomirani bogoslovi, bez iskustva molitve i života, više zbunjuju nego što preobražavaju vernike - i kako jedan pravi jerej menja sve u svojoj parohiji.
Koordinator Odseka za dijalog u javnoj sferi Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objašnjava kako pokušaji brisanja crkvene tradicije otkrivaju sukob između iskonskih vrednosti i kvazi „napretka“.
Prepodobni Varsanufije Veliki i Jovan Prorok nisu odobravali strast, ali nisu ni osuđivali čoveka - njihova poruka iz 6. veka razbija današnje krajnosti i otkriva put o kome se retko govori.