Nakon glasina o ukidanju bogosluženja i optužbi koje su se sa mreža prelile na teren, jerej iz Loznice objašnjava kako je nastala zabuna i zašto vernici, po crkvenom poretku, ne traže rešenja na ulici.
U danima kada se oko male kapele u Tršiću podigla neuobičajeno glasna polemika, koja je sa društvenih mreža brzo prešla i u stvarni prostor kroz protestna okupljanja, oglasio se i starešina Pokrovskog hrama u Loznici jerej Goran Popović. Njegovo obraćanje dolazi kao pokušaj da se razdvoje činjenice od glasina i da se uzburkane reakcije vrate u okvir crkvenog poretka i duhovne odgovornosti.
U središtu čitavog spora našla se tvrdnja da će bogosluženja u kapeli biti ukinuta, što je, kako se ispostavlja, izazvalo snažne reakcije vernika, organizovanje protesta i oštre optužbe, naročito usmerene ka episkopu šabačkom Jeroteju, ali i šire - ka vrhu Srpske pravoslavne crkve. Upravo u tom napetom trenutku, sveštenik Popović nastupa sa namerom da objasni šta se zaista događa i gde su granice između crkvene discipline i javnog negodovanja.
Šta je pokrenulo talas nezadovoljstva
- Povodom nedavnih dešavanja u vezi kapele u Tršiću, kao starešina Pokrovskog hrama u Loznici, čiji je filijalni hram pomenuta kapela, želim da se obratim vernom narodu Loznice i Tršića sa ciljem da razjasnim novonastalu situaciju oko kapele, oko koje se podigla nepotrebno velika buka i metež - istakao je sveštenik Goran Popović na samom početku.
On potom precizira da je čitava uzbuna, koja se prelila i na društvene mreže, nastala na pogrešnim informacijama koje su se brzo širile i dodatno podgrevale atmosferu. U tom širenju, kako naglašava, nisu izostale ni teške reči, optužbe i klevete, što je dodatno produbilo podelu među vernicima.
- Naime, pojedina lica su pronela lažne vesti o tome da se trajno zabranjuje služenje Svete liturgije u kapeli u Tršiću i da će se ona, čak, i zatvoriti, što apsolutno ne odgovara istini. Povodom ovih glasina na društvenim mrežama su izrečene mnoge teške i ružne optužbe, klevete i neistine, naročito protiv našeg vladike episkopa šabačkog gospodina Jeroteja. Organizovana su i dva protestna skupa ispred kapele u Tršiću, u pretprošlu i prošlu nedelju. Na poslednjem protestnom skupu, u nedelju 22. marta, okupili su se uglavnom ljudi sa strane, dok su meštani iz samog Tršića činili manjinu na ovome skupu.
Printscreen Радио Глас Цркве
Jerej Goran Popović, starešina Pokrovskog hrama u Loznici
Crkveni poredak ili ulica
U nastavku obraćanja, otac Goran vraća raspravu na temeljno pitanje - kako je ustrojena Crkva i gde je mesto svakog vernika u tom poretku. Umesto da se rasprava vodi na nivou glasina i emocija, on podseća na odgovornost parohije i sveštenika kao duhovnog pastira.
- Podsetio bih verni narod da svaki vernik Srpske Pravoslavne Crkve, po Ustavu naše Crkve, pripada određenoj parohiji u svojoj eparhiji i da ima svog nadležnog parohijskog sveštenika, kao svog duhovnog oca i pastira. Parohijski sveštenik je taj koji se brine o svakoj poverenoj mu duši, za koju će pred Bogom dati odgovor na Strašnom Hristovom sudu. On obavlja Svete Tajne i sveštenoradnje u svojoj parohiji - krštava, venčava, ispoveda, sahranjuje, osvećuje domove i dr. Takođe, svaka parohija je vezana za svoj parohijski hram, u kome se vrše sva bogosluženja i Svete Tajne naše Crkve i u koji su pozvani da dolaze i učestvuju u bogosluženjima i Svetim Tajnama, prvenstveno u Svetoj Tajni Evharistije - liturgiji, svi parohijani koji pripadaju tom hramu.
Poziv na smirenje i poruka vernicima u danima posta
Iz tog temeljnog objašnjenja proističe i njegov poziv na smirenje, naročito u vremenu posta, kada se, prema pravoslavnom učenju, čovek najpre suočava sa sobom, a tek potom sa drugima. Protest, kako sugeriše, nije put kojim se rešavaju pitanja unutar crkvene zajednice.
„Stoga, kao starešina Pokrovskog hrama, ali i kapele u Tršiću, pozivam sve verne iz Loznice i okoline, koji su dolazili na bogosluženja u kapelu u Tršiću, a ne pripadaju tršićkoj parohiji, da ne prave više bune i proteste, već da se u smirenju i krotosti, kako nas u ove dane Velikog i Časnog posta uči molitva Svetog Jefrema Sirina, povinuju volji svoje Srpske pravoslavne crkve i našeg vladike Jeroteja, koga je Sabor iste postavio za arhijereja ove eparhije, i da odlaze u svoje, od Crkve im određene, parohijske hramove. Tamo mogu slobodno da se obrate svojim nadležnim parohijskim sveštenicima za sve što im je nejasno u vezi organizacije naše Crkve i njenog bogoslužbenog poretka. Vernicima u Tršiću, isto tako, savetujem da se obrate svojim parosima za sve probleme i nedoumice, a i sam im stojim na raspolaganju.”
Upozorenje na "vukove u jagnjećoj koži"
U završnici, obraćanje oca Gorana dobija oštriji ton. Ne osporavajući pravo ljudi da postavljaju pitanja, ukazuje na to da su se u čitavu situaciju, kako tvrdi, uključile i različite grupe sa sopstvenim interesima, koje nemaju nužno veze sa životom parohije.
Foto: SPC
Vladika šabački Jerotej
- Posebno bih, pak, ukazao na to da su se među okupljenima na protestima u Tršiću našli i pojedini koji javno istupaju i govore protiv patrijarha srpskog Porfirija i našeg vladike Jeroteja; drugi koji odlaze na raskolnička bogosluženja tzv. artemijevaca; treći, predvođeni svojim ideologom – autorom raznih anticrkvenih pamfleta i tekstova na portalu „Borba za veru“, koji pripadaju sekti okupljenoj oko izvesnog Damaskina; četvrti koji ne primaju sveštenike u svoje domove, a šire razne klevete, laži i obmane u javnosti protiv našeg episkopa i sveštenstva; peti koji učestvuju u protestima protiv aktuelne vlasti; kao i predstavnici pojedinih lozničkih i drugih medija koji ove nazovi spontane, a u stvari izrežirane proteste koriste u već, duže vreme, pokrenutoj kampanji koja se vodi protiv srpskog patrijarha i generalno Srpske pravoslavne crkve.
- Zato upozoravam verni narod Loznice i Tršića da su se u njega uvukli razni „vuci u jagnjećoj koži“ koji, koristeći bezazlenost i dobrotu vernih, u svojoj borbi protiv Srpske pravoslavne crkve i njenog ugleda u srpskom narodu, pokušavaju da im nametnu svoju duhovnu izopačenost, samovolju i crkveni besporedak.”
Njegove reči, izgovorene u trenutku kada se versko pitanje pretvorilo u javni spor, pokušavaju da vrate fokus sa buke na poredak, sa optužbi na odgovornost i sa podele na ono što pravoslavna tradicija uporno naglašava, jedinstvo u veri i poslušanje Crkvi.
Inicijativa da se na mestu porušene crkve izgradi ugostiteljski objekat otvorila je dubok sukob između urbanističkih odluka i crkvenog sećanja na žrtvu srpskih vojnika.
Nakon glasina o ukidanju bogosluženja i optužbi koje su se sa mreža prelile na teren, jerej iz Loznice objašnjava kako je nastala zabuna i zašto vernici, po crkvenom poretku, ne traže rešenja na ulici.
Ponekad najveći protivnici pronađu zajednički trenutak tišine - ne zbog dobrote, već pod senkom Hrista. Beseda o Pilatu i Irodu otkriva moć pravednosti koja menja srca i gasi mržnju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Nikifora Carigradskog po starom i Sabor Svetog Arhangela Gavrila po novom kalendaru. Katolici slave Svete Montana i Maksimu, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U Kasarskim Livadama služen je pomen Radu Ćiriću, a vladika Jerotej poručio da njegov život ostaje svedočanstvo hrišćanske hrabrosti i primer koji nadahnjuje generacije.
Grad Loznica planira da deo porte Pokrovskog hrama pretvori u parking i sportske terene, dok Eparhija šabačka upozorava da je reč o svetinji i kulturnom dobru natopljenom krvlju srpskih ustanika.
U okviru projekta „Molitva kao lek“, u ustanovu u kojoj se leče najdublje rane psihe uneta je duhovna dimenzija koja je izbrisala granice između lekara i pacijenata i otvorila prostor za drugačije razumevanje ozdravljenja.
Miris tamjana i tiha molitva ispunili su Saborni hram u Prijepolju dok su sabrani pominjali decu, žene i vojnike čija imena i dalje žive u srcima zajednice.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
U okviru projekta „Molitva kao lek“, u ustanovu u kojoj se leče najdublje rane psihe uneta je duhovna dimenzija koja je izbrisala granice između lekara i pacijenata i otvorila prostor za drugačije razumevanje ozdravljenja.