Aktuelno iz SPC 16.12.2025 | 10:12

SABLASNO – PLANIRAJU ŠANK NA MESTU OLTARA: Eparhija šabačka oštro reaguje na nameru da se na temeljima starog hrama u Banji Koviljači podigne kafana

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
SABLASNO – PLANIRAJU ŠANK NA MESTU OLTARA: Eparhija šabačka oštro reaguje na nameru da se na temeljima starog hrama u Banji Koviljači podigne kafana
Freepik, SPC

Inicijativa da se na mestu porušene crkve izgradi ugostiteljski objekat otvorila je dubok sukob između urbanističkih odluka i crkvenog sećanja na žrtvu srpskih vojnika.

Na mestu koje je bilo namenjeno molitvi, pamćenju i zavetu, danas se planira šank. Upravo tu, na temeljima srušenog hrama u Banji Koviljači, podignutog kao spomen srpskim vojnicima koji su za otadžbinu živote položili na Gučevu i Drini, urbanistički nacrt predviđa izgradnju ugostiteljskog objekta. Ta namera izazvala je snažnu i teološki tešku reakciju Eparhije šabačke, koja je odlučila da bez zadrške stane u odbranu svetinje zatrpane zemljom još 1948. godine, ali ne i izbrisane iz pamćenja.

- Eparhija šabačka ima obavezu i dužnost da upozna verni narod Banje Koviljače i širu javnost“, navodi se u saopštenju, uz upozorenje da predlog urbanista Grada Loznice podrazumeva da se na temeljima i kripti stare koviljačke crkve izgradi objekat „ugostiteljske namene, npr. kafe - navodi u saopštenju Eparhija koja taj predlog naziva pravim imenom - kafana na svetinji.

Od zadužbine i spomen-hrama do rušenja 

Gradnja crkve započeta je 1939. godine, a temelji su osvećeni 1943. godine, kada je u njih položena i povelja o gradnji. Pet godina kasnije, hram je po nalogu tadašnje vlasti sravnjen sa zemljom.

Foto: SPC
Moba za izgradnju stare crkve u Banji Koviljači

 

Nije bio to običan parohijski objekat, već zadužbina generala Ranka Alimpića i njegove supruge Mileve - spomen-hram sa kriptom, posvećen Prenosu moštiju Svetog velikomučenika Georgija, podignut u znak sećanja na herojske žrtve vojnika Drinske divizije.

Eparhija šabačka posebno naglašava da je projekat crkve uradio Vasilije Androsov, arhitekta koji je obeležio obnovu nacionalnog stila u srpskoj međuratnoj arhitekturi. Time je ovaj hram bio i duhovno i kulturno svedočanstvo epohe. Njegovim rušenjem nije nestala samo građevina, već i jasno izražena namera da se pamti i poštuje žrtva.

Foto: SPC
Osvećenje temelja stare crkve u Banji Koviljači

 

Restoran nad kriptom i propuštena prilika za ispravku nepravde

Na zatrpanim temeljima, decenijama kasnije, niknuo je mlečni restoran "Švajcarija", objekat bez trajne vrednosti, koji je radio do 2010. godine. Posle zatvaranja i propadanja, usledila je prodaja 2020. godine.

Eparhija podseća da su njeni predstavnici neposredno pre prodaje pokušali da spreče da se zemljište vrati Crkvi i narodu, uz molbu tadašnjem gradonačelniku Loznice. "Nažalost, pomoći nije bilo", konstatuje se u saopštenju, uz podatak da je objekat prodat privatnom vlasniku.

Posebno težak deo saopštenja odnosi se na činjenicu da prilikom licitacije nije uzet u obzir zahtev Eparhije šabačke za restituciju parcele, podnet još 2008. godine. Još oštrija je ocena elaborata Zavoda za zaštitu spomenika kulture, u kojima se, kako se navodi, potpuno ignoriše postojanje temelja crkve i kripte, dok se konstatuje samo postojanje restorana - i to kao objekta bez značaja.

Foto: SPC
Moba za izgradnju stare crkve u Banji Koviljači

 

 

Zakon, kanoni i pitanje poštovanja prema svetinji

Pozivajući se na svoja zakonska prava, Eparhija je uložila primedbe na Nacrt plana generalne regulacije, uz bogatu dokumentaciju, fotografije i originalni projekat Vasilija Androsova. Na javnoj raspravi u Loznici jasno je istaknuto da se, po novim uslovima Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Valjeva, temelji stare crkve definišu kao arheološki lokalitet sa trajnom zaštitom.

Na takvom mestu, naglašava se, nije dozvoljena izgradnja ugostiteljskih objekata, jer bi to bilo u suprotnosti sa Zakonom o kulturnom nasleđu i Zakonom o kulturnim dobrima. Jedina moguća budućnost tog prostora jeste rekonstrukcija crkve, nakon arheoloških istraživanja, i to na osnovu arhivskog projekta.

 

Na javnoj raspravi, kako se navodi, jedino su izostali predstavnici Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, koji nisu došli da obrazlože zašto u svojim studijama ignorišu postojanje temelja stare koviljačke crkve. Uprkos tome, Eparhija apeluje na Komisiju za planove Grada Loznice da prostor u budućem planu opredeli isključivo za verski objekat.

Između urbanističkog plana i glasa savesti

Završnica saopštenja izlazi iz okvira administrativnog spora i ulazi u zonu savesti. Za pravoslavne hrišćane, ali i za sve druge vernike, naglašava se, postoji nešto teže i od ljudskih zakona - strahopoštovanje prema svetinji. To potvrđuju i brojni meštani Banje Koviljače koji se javljaju sa željom da pomognu obnovu porušene crkve.

Onima kojima to nije jasno, Eparhija podseća na 13. kanon Sedmog vaseljenskog sabora, koji nalaže da se hramovi pretvoreni u „opšta svratišta“ moraju vratiti u pređašnje stanje, uz upozorenje na isključenje iz Crkve i tešku kletvu. "Ne dao Bog", zaključuje se, uz snažno jevanđeljsko upozorenje: "Ne činite od Doma Oca mojega doma trgovačkoga."

U toj rečenici sabrana je sva drama ovog spora. Nije ovde reč o parceli, nacrtu ili investiciji, već o pitanju da li se zemlja natopljena zavetom i sećanjem može još jednom svesti na mesto trgovine – ili će, posle decenija ćutanja, ponovo biti prepoznata kao svetinja.