Inicijativa da se na mestu porušene crkve izgradi ugostiteljski objekat otvorila je dubok sukob između urbanističkih odluka i crkvenog sećanja na žrtvu srpskih vojnika.
Na mestu koje je bilo namenjeno molitvi, pamćenju i zavetu, danas se planira šank. Upravo tu, na temeljima srušenog hrama u Banji Koviljači, podignutog kao spomen srpskim vojnicima koji su za otadžbinu živote položili na Gučevu i Drini, urbanistički nacrt predviđa izgradnju ugostiteljskog objekta. Ta namera izazvala je snažnu i teološki tešku reakciju Eparhije šabačke, koja je odlučila da bez zadrške stane u odbranu svetinje zatrpane zemljom još 1948. godine, ali ne i izbrisane iz pamćenja.
- Eparhija šabačka ima obavezu i dužnost da upozna verni narod Banje Koviljače i širu javnost“, navodi se u saopštenju, uz upozorenje da predlog urbanista Grada Loznice podrazumeva da se na temeljima i kripti stare koviljačke crkve izgradi objekat „ugostiteljske namene, npr. kafe - navodi u saopštenju Eparhija koja taj predlog naziva pravim imenom - kafana na svetinji.
Od zadužbine i spomen-hrama do rušenja
Gradnja crkve započeta je 1939. godine, a temelji su osvećeni 1943. godine, kada je u njih položena i povelja o gradnji. Pet godina kasnije, hram je po nalogu tadašnje vlasti sravnjen sa zemljom.
Foto: SPC
Moba za izgradnju stare crkve u Banji Koviljači
Nije bio to običan parohijski objekat, već zadužbina generala Ranka Alimpića i njegove supruge Mileve - spomen-hram sa kriptom, posvećen Prenosu moštiju Svetog velikomučenika Georgija, podignut u znak sećanja na herojske žrtve vojnika Drinske divizije.
Eparhija šabačka posebno naglašava da je projekat crkve uradio Vasilije Androsov, arhitekta koji je obeležio obnovu nacionalnog stila u srpskoj međuratnoj arhitekturi. Time je ovaj hram bio i duhovno i kulturno svedočanstvo epohe. Njegovim rušenjem nije nestala samo građevina, već i jasno izražena namera da se pamti i poštuje žrtva.
Foto: SPC
Osvećenje temelja stare crkve u Banji Koviljači
Restoran nad kriptom i propuštena prilika za ispravku nepravde
Na zatrpanim temeljima, decenijama kasnije, niknuo je mlečni restoran "Švajcarija", objekat bez trajne vrednosti, koji je radio do 2010. godine. Posle zatvaranja i propadanja, usledila je prodaja 2020. godine.
Eparhija podseća da su njeni predstavnici neposredno pre prodaje pokušali da spreče da se zemljište vrati Crkvi i narodu, uz molbu tadašnjem gradonačelniku Loznice. "Nažalost, pomoći nije bilo", konstatuje se u saopštenju, uz podatak da je objekat prodat privatnom vlasniku.
Posebno težak deo saopštenja odnosi se na činjenicu da prilikom licitacije nije uzet u obzir zahtev Eparhije šabačke za restituciju parcele, podnet još 2008. godine. Još oštrija je ocena elaborata Zavoda za zaštitu spomenika kulture, u kojima se, kako se navodi, potpuno ignoriše postojanje temelja crkve i kripte, dok se konstatuje samo postojanje restorana - i to kao objekta bez značaja.
Foto: SPC
Moba za izgradnju stare crkve u Banji Koviljači
Zakon, kanoni i pitanje poštovanja prema svetinji
Pozivajući se na svoja zakonska prava, Eparhija je uložila primedbe na Nacrt plana generalne regulacije, uz bogatu dokumentaciju, fotografije i originalni projekat Vasilija Androsova. Na javnoj raspravi u Loznici jasno je istaknuto da se, po novim uslovima Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Valjeva, temelji stare crkve definišu kao arheološki lokalitet sa trajnom zaštitom.
Na takvom mestu, naglašava se, nije dozvoljena izgradnja ugostiteljskih objekata, jer bi to bilo u suprotnosti sa Zakonom o kulturnom nasleđu i Zakonom o kulturnim dobrima. Jedina moguća budućnost tog prostora jeste rekonstrukcija crkve, nakon arheoloških istraživanja, i to na osnovu arhivskog projekta.
Na javnoj raspravi, kako se navodi, jedino su izostali predstavnici Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, koji nisu došli da obrazlože zašto u svojim studijama ignorišu postojanje temelja stare koviljačke crkve. Uprkos tome, Eparhija apeluje na Komisiju za planove Grada Loznice da prostor u budućem planu opredeli isključivo za verski objekat.
Između urbanističkog plana i glasa savesti
Završnica saopštenja izlazi iz okvira administrativnog spora i ulazi u zonu savesti. Za pravoslavne hrišćane, ali i za sve druge vernike, naglašava se, postoji nešto teže i od ljudskih zakona - strahopoštovanje prema svetinji. To potvrđuju i brojni meštani Banje Koviljače koji se javljaju sa željom da pomognu obnovu porušene crkve.
Onima kojima to nije jasno, Eparhija podseća na 13. kanon Sedmog vaseljenskog sabora, koji nalaže da se hramovi pretvoreni u „opšta svratišta“ moraju vratiti u pređašnje stanje, uz upozorenje na isključenje iz Crkve i tešku kletvu. "Ne dao Bog", zaključuje se, uz snažno jevanđeljsko upozorenje: "Ne činite od Doma Oca mojega doma trgovačkoga."
U toj rečenici sabrana je sva drama ovog spora. Nije ovde reč o parceli, nacrtu ili investiciji, već o pitanju da li se zemlja natopljena zavetom i sećanjem može još jednom svesti na mesto trgovine – ili će, posle decenija ćutanja, ponovo biti prepoznata kao svetinja.
Odluka direktorke Osnovne škole „Anta Bogićević“ da onemogući verski obred na dan školske slave izazvala je buru nezadovoljstva u Loznici i glasnu reakciju Eparhije šabačke.
Povodom navoda da Srpska pravoslavna crkva pregovara s kosovskim institucijama o pravnom statusu Crkve na Kosmetu, usledio je odlučan demanti uz razotkrivanje motiva plasiranja lažnih vesti.
Nakon teksta objavljenog u „Vijestima”, Mitropolija je javno demantovala navode i ukazala na pogrešno tumačenje izjava sveštenika i — kako ističu — „sračunate neistine” koje se o Crkvi plasiraju.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
Nakon godina duhovnog traganja i formacije, zaređen je za sveštenika Katoličke crkve u Zagrebu, u slavlju koje je okupilo Crkvu sa pet kontinenata i snažnoj poruci o pozivu koji menja život iz temelja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U razgovoru za radio emisiju „Iz perspektive večnosti“, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o pritiscima, klevetama i reakcijama tokom velikog sabranja vernika u Hramu Svetog Save.
Osvećenje Himelstira zakazano je za oktobar 2026. godine, a mitropolit nemački veruje da bi ova svetinja mogla da preraste u duhovno i kulturno središte Srba u Nemačkoj i mesto koje će ih učiniti vidljivijim u javnom životu.
U paraklisu Svetog Luke Krimskog služena je arhijerejska liturgija, obeleženo unapređenje u čin protonamesnika i upućene poruke o spoju medicine, vere i služenja čoveku u jednoj od najvažnijih zdravstvenih ustanova u Srbiji.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.
Hiljadugodišnji manastir na obali Dnjepra, povezan s počecima pravoslavlja u staroj Rusiji, u središtu je spora između ukrajinskih vlasti, crkvenih struktura i vernika koji strahuju za njegovu sudbinu.