Najstariji zapis o prvim ktitorima, caru Konstantinu i carici Jeleni, zabeležen je u XVII veku.
Na obali reke Trebišnjice, pet kilometara nizvodno od Trebinja, nalazi se manastir Tvrdoš sa crkvom posvećenom Uspenju Presvete Bogorodice, koja je podignuta u IV veku i zadužbina je cara Konstantina (324-337) i njegove majke Jelene (247-327). U narodu postoji sećanje da je ktitor manastira Tvrdoša bio Sveti kralj Stefan Uroš II Milutin (1282-1321) koji je obnovio manastir, kao i herceg od Svetog Save Stjepan Vukčić Kosača (1435-1466).
Istorija manastira Tvrdoš
Najstariji zapis o prvim ktitorima, caru Konstantinu i carici Jeleni, zabeležen je u XVII veku. To je predanje prenošeno sa kolena na koleno i svakako se nalazilo zapisano u starijim pomenicima, koji su uništeni. Od cara Konstantina Velikog zaustavljeno je proganjanje hrišćana, on je omogućio slobodno delovanje hrišćanske Crkve, a u njegovo vreme započeto je i slobodno podizanje hramova. On sam je bio najveći ktitor. U predanju se krije razlog za podizanje prve crkve Tvrdoša na tom mestu - verovatno je odatle Apostol Pavle propovedao Jevanđelje uz rimski put kojim je dalje putovao po Iliriku, odnosno Dalmaciji.
Wikipedia/Fedor Solntsev
Konstantin i carica Jelena
Po predanju, ktitor Tvrdoša je bio i kralj Milutin (1282-1321). Velika obnova, početkom 16. veka, usledila je najverovatnije nakon turskog zauzimanja Trebinja 1466. godine, kada je manastir stradao.
Tokom godina u periodu 1630-1635. u manastiru Tvrdoš se zamonašio Stojan Jovanović i dobio monaško ime Vasilije. Rođen je u blizini Tvrdoša, u Mrkonjiću, u Popovom polju. On se od mladosti podvizavao u Tvrdošu. To je naš Sveti Vasilije Tvrdoški i Ostroški Čudotvorac.
Nekoliko godina kasnije, 1638. godine, Vasilije je postao episkop trebinjski. Napustio je Tvrdoš 1651. i prešao u Nikšić, pošto je postavljen za Mitropolita istočno-hercegovačkog. Tvrdoš je stekao veliki ugled među Srbima za vreme Svetog Vasilija.
Tvrdoš je bio u ruševinama više od dva veka. Nikola Runjevac, imućni Trebinjac, obnovio je crkvu i stari konak 1926.-1927. Od sredine XX veka bio je napušten, sve do 1989. godine.
U manastirskoj crkvi se nalazi deo moštiju (ruka) nepoznatog svetitelja - pretpostavlja se Jelene Anžujske (1236-1314), majke kralja Milutina.
Prosvetiteljka, borkinja za ženska prava
Wikipedia
Jelena Anžujska
Pored nemerljivog doprinosa koji je kraljica Jelena dala, u istorijski važnom periodu, spoljnoj politici Srbije, najznačajnija njena uloga bila je prosvetiteljska. Sa ogromnom voljom i upornošću radila je na opismenjavanju i unapređenju obrazovanja naroda, i u tom pogledu nastojala je da svi manastiri budu snabdeveni knjigama, da u njima narod, posebno mladi, uče da čitaju i pišu, da se obrazuju. Jelena je osnovala i prvu žensku stručnu školu ne samo u Srbiji, već i u celoj Evropi. Bila je to škola za žensku siročad u Brnjacima, dakle na Kosmetu, sa posebnim internatom za devojke, a u kojoj su siromašne devojke učene da čitaju, pišu, sviraju, crtaju, vezu, a i da se pripremaju za udaju i stvaranje porodice. Tu školu pohađale su odabrane siromašne devojke iz svih krajeva Srbije, i to onda kada Evropa nije pokazivala nikakvo interesovanje za školovanje devojaka, pogotovo ne onih iz siromašnih slojeva.
Postavka fotografija Stanka Kostića u Galeriji SANU osvetljava fascinantne priče o drvenim crkvama Republike Srpske – mestima vere, istorije i narodne snage.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Arheolozi potvrđuju da svetinja nije benediktinski samostan, već prostor sa antičkim korenima i tajanstvenim grobovima koji vekovima čuvaju duhovnu snagu Hercegovine.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.