Najstariji zapis o prvim ktitorima, caru Konstantinu i carici Jeleni, zabeležen je u XVII veku.
Na obali reke Trebišnjice, pet kilometara nizvodno od Trebinja, nalazi se manastir Tvrdoš sa crkvom posvećenom Uspenju Presvete Bogorodice, koja je podignuta u IV veku i zadužbina je cara Konstantina (324-337) i njegove majke Jelene (247-327). U narodu postoji sećanje da je ktitor manastira Tvrdoša bio Sveti kralj Stefan Uroš II Milutin (1282-1321) koji je obnovio manastir, kao i herceg od Svetog Save Stjepan Vukčić Kosača (1435-1466).
Istorija manastira Tvrdoš
Najstariji zapis o prvim ktitorima, caru Konstantinu i carici Jeleni, zabeležen je u XVII veku. To je predanje prenošeno sa kolena na koleno i svakako se nalazilo zapisano u starijim pomenicima, koji su uništeni. Od cara Konstantina Velikog zaustavljeno je proganjanje hrišćana, on je omogućio slobodno delovanje hrišćanske Crkve, a u njegovo vreme započeto je i slobodno podizanje hramova. On sam je bio najveći ktitor. U predanju se krije razlog za podizanje prve crkve Tvrdoša na tom mestu - verovatno je odatle Apostol Pavle propovedao Jevanđelje uz rimski put kojim je dalje putovao po Iliriku, odnosno Dalmaciji.
Wikipedia/Fedor Solntsev
Konstantin i carica Jelena
Po predanju, ktitor Tvrdoša je bio i kralj Milutin (1282-1321). Velika obnova, početkom 16. veka, usledila je najverovatnije nakon turskog zauzimanja Trebinja 1466. godine, kada je manastir stradao.
Tokom godina u periodu 1630-1635. u manastiru Tvrdoš se zamonašio Stojan Jovanović i dobio monaško ime Vasilije. Rođen je u blizini Tvrdoša, u Mrkonjiću, u Popovom polju. On se od mladosti podvizavao u Tvrdošu. To je naš Sveti Vasilije Tvrdoški i Ostroški Čudotvorac.
Nekoliko godina kasnije, 1638. godine, Vasilije je postao episkop trebinjski. Napustio je Tvrdoš 1651. i prešao u Nikšić, pošto je postavljen za Mitropolita istočno-hercegovačkog. Tvrdoš je stekao veliki ugled među Srbima za vreme Svetog Vasilija.
Tvrdoš je bio u ruševinama više od dva veka. Nikola Runjevac, imućni Trebinjac, obnovio je crkvu i stari konak 1926.-1927. Od sredine XX veka bio je napušten, sve do 1989. godine.
U manastirskoj crkvi se nalazi deo moštiju (ruka) nepoznatog svetitelja - pretpostavlja se Jelene Anžujske (1236-1314), majke kralja Milutina.
Prosvetiteljka, borkinja za ženska prava
Wikipedia
Jelena Anžujska
Pored nemerljivog doprinosa koji je kraljica Jelena dala, u istorijski važnom periodu, spoljnoj politici Srbije, najznačajnija njena uloga bila je prosvetiteljska. Sa ogromnom voljom i upornošću radila je na opismenjavanju i unapređenju obrazovanja naroda, i u tom pogledu nastojala je da svi manastiri budu snabdeveni knjigama, da u njima narod, posebno mladi, uče da čitaju i pišu, da se obrazuju. Jelena je osnovala i prvu žensku stručnu školu ne samo u Srbiji, već i u celoj Evropi. Bila je to škola za žensku siročad u Brnjacima, dakle na Kosmetu, sa posebnim internatom za devojke, a u kojoj su siromašne devojke učene da čitaju, pišu, sviraju, crtaju, vezu, a i da se pripremaju za udaju i stvaranje porodice. Tu školu pohađale su odabrane siromašne devojke iz svih krajeva Srbije, i to onda kada Evropa nije pokazivala nikakvo interesovanje za školovanje devojaka, pogotovo ne onih iz siromašnih slojeva.
Postavka fotografija Stanka Kostića u Galeriji SANU osvetljava fascinantne priče o drvenim crkvama Republike Srpske – mestima vere, istorije i narodne snage.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Arheolozi potvrđuju da svetinja nije benediktinski samostan, već prostor sa antičkim korenima i tajanstvenim grobovima koji vekovima čuvaju duhovnu snagu Hercegovine.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.