DA LI JEVREJIMA VERA ZABRANJUJE DA IMAJU PIRSING? Granica između tradicije i mode
Iako većina jevrejskih autoriteta smatra da je pirsing ušiju prihvatljiv, pitanje postaje znatno složenije kada su u pitanju drugi delovi tela.
Devetog dana meseca ava jevrejska zajednica seća se razaranja Prvog i Drugog hrama u Jerusalimu, progona i odaje poštu žrtvama najvećih tragedija svoje istorije.
Tiša beav, deveti dan meseca ava u jevrejskom kalendaru, koji prema gregorijanskom kalendaru pada u julu ili avgustu, a ove godine pada u četvrtak, 23. jula, najznačajniji je dan žalosti u judaizmu. Ovaj dan posvećen je pre svega sećanju na razaranje Prvog hrama u Jerusalimu 586. godine pre nove ere i Drugog hrama 70. godine nove ere. Središnje mesto u njegovom obeležavanju zauzima post.
Iako tačan datum razaranja oba hrama nije sa sigurnošću utvrđen, jevrejska tradicija oba događaja povezuje upravo s Tiša beavom. Rabini iz talmudskog perioda učili su da je Bog odredio ovaj dan kao vreme žalosti zbog nedostatka vere koji su Izraelci pokazali tokom lutanja pustinjom posle izlaska iz Egipta.
Tokom istorije, za Tiša beav vezuju se i druge velike nesreće koje su zadesile jevrejski narod. Među njima se posebno izdvajaju progon Jevreja iz Engleske 1290. godine i iz Španije 1492. godine, kao i brojna stradanja jevrejskih zajednica u različitim krajevima sveta. Zbog toga je Tiša beav postao opšti dan sećanja na patnje i stradanja jevrejskog naroda.
Obeležavanje Tiša beava podrazumeva post, uzdržavanje od telesnih zadovoljstava i drugih oblika uživanja, kao i čitanje žalopojki (kinot). U sinagogama se tom prilikom čita Megilat Eha (Knjiga o naricanjima), biblijska knjiga koja opisuje razaranje Jerusalima i Prvog hrama.
Tiša beavu prethodi period od tri nedelje žalosti, koji počinje sedamnaestog dana meseca tamuza, u znak sećanja na početak proboja jerusalimskih zidina uoči razaranja Drugog hrama.
Tokom ovog perioda tradicionalno se izbegavaju javna veselja, naročito venčanja, a mnogi vernici uzdržavaju se od šišanja i brijanja kao znaka žalosti.
Poslednjih devet dana pred Tiša beav predstavljaju najstroži deo ovog perioda. Tada mnogi tradicionalni Jevreji pojačavaju običaje žalosti, između ostalog uzdržavanjem od konzumiranja mesa.
Sam Tiša beav najstroži je dan žalosti u jevrejskom kalendaru i po mnogim obeležjima podseća na Jom kipur. Vernici toga dana poste i uzdržavaju se od kupanja, bračnih odnosa, upotrebe mirisa i kozmetičkih preparata, kao i od nošenja kožne obuće.
Kroz ove obrede Jevreji izražavaju žalost zbog razaranja Hrama, ali istovremeno čuvaju sećanje na Jerusalim i nadu u njegovu buduću obnovu.
Iako većina jevrejskih autoriteta smatra da je pirsing ušiju prihvatljiv, pitanje postaje znatno složenije kada su u pitanju drugi delovi tela.
Na izraelskim poljima počinje žetva pšenice za „šmura macu“, koja se mesecima čuva pod strogim nadzorom i kroz svaki korak priprema za Pesah, uz pravila u kojima nema mesta ni za najmanju grešku.
Od ubistva i hule na Boga do kršenja Šabata i neposlušnosti prema roditeljima, drevni jevrejski zakoni predviđali su najstrože kazne.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
Ovaj sveti dan, obeležen postom i molitvama, predstavlja najdublji izraz tuge u jevrejskoj tradiciji, ali i nadu u buduće iskupljenje i obnovu. Vernici širom sveta okupljaju se u molitvi, prisećajući se razaranja hramova i patnje kroz vekov, a oni u Jerusalimu obavezno posećuju Zid plača
Potomci Aronovih sinova vekovima čuvaju drevnu tradiciju, imaju posebne počasti u bogoslužbenom životu judaizma, ali i stroga pravila koja ih razlikuju od drugih vernika.
Od Jom kipura do ličnih zaveta i neobičnih običaja, u judaizmu post nije izuzetak, već složen sistem duhovnog života koji povezuje pokajanje, sećanje, zajednicu i ličnu odgovornost.
Od biblijskih priča do savremenih platformi, šiduhim (provodadžija) pokazuje kako se vera, porodica i potraga za partnerom prepliću u sistemu u kojem se svaka veza vidi kao više od slučajnosti.
Političar iz Liverpula, odrastao u katoličkoj porodici irskih korena, ušao je u istoriju zemlje u kojoj su premijersku funkciju vekovima uglavnom obavljali anglikanci.
Kratka rečenica kojom muslimani počinju mnoge svakodnevne aktivnosti nosi duboko duhovno značenje i podseća vernike na Božju milost, pomoć i blagoslov.
Potomci Aronovih sinova vekovima čuvaju drevnu tradiciju, imaju posebne počasti u bogoslužbenom životu judaizma, ali i stroga pravila koja ih razlikuju od drugih vernika.
Islam se temelji na verovanje u anđele, od kojih su mnogi zajednički sa judaizmom i hrišćanstvom.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja novijeg doba ostavio je duboku pouku o blagorodnosti kao najvišem obliku unutrašnje lepote duše.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
U dalmatinskom selu u zaleđu Splita, gde su generacije pravoslavnih Srba čuvale svoju veru, vernici su se okupili oko hrama Svete velikomučenice Nedelje.