Judaizam 23.07.2026 | 10:15

NA DANAŠNJI DAN JEVREJIMA SU SE DESILE NAJVEĆE TRAGEDIJE U ISTORIJI: Tiša beav je dan žalosti kada poste, ne briju se, izbegavaju veselja…

Slika Autora
Izvor: Religija.rs
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
NA DANAŠNJI DAN JEVREJIMA SU SE DESILE NAJVEĆE TRAGEDIJE U ISTORIJI: Tiša beav je dan žalosti kada poste, ne briju se, izbegavaju veselja…
Menahem KAHANA / AFP / Profimedia

Devetog dana meseca ava jevrejska zajednica seća se razaranja Prvog i Drugog hrama u Jerusalimu, progona i odaje poštu žrtvama najvećih tragedija svoje istorije.

Tiša beav, deveti dan meseca ava u jevrejskom kalendaru, koji prema gregorijanskom kalendaru pada u julu ili avgustu, a ove godine pada u četvrtak, 23. jula, najznačajniji je dan žalosti u judaizmu. Ovaj dan posvećen je pre svega sećanju na razaranje Prvog hrama u Jerusalimu 586. godine pre nove ere i Drugog hrama 70. godine nove ere. Središnje mesto u njegovom obeležavanju zauzima post.

Iako tačan datum razaranja oba hrama nije sa sigurnošću utvrđen, jevrejska tradicija oba događaja povezuje upravo s Tiša beavom. Rabini iz talmudskog perioda učili su da je Bog odredio ovaj dan kao vreme žalosti zbog nedostatka vere koji su Izraelci pokazali tokom lutanja pustinjom posle izlaska iz Egipta.

Tokom istorije, za Tiša beav vezuju se i druge velike nesreće koje su zadesile jevrejski narod. Među njima se posebno izdvajaju progon Jevreja iz Engleske 1290. godine i iz Španije 1492. godine, kao i brojna stradanja jevrejskih zajednica u različitim krajevima sveta. Zbog toga je Tiša beav postao opšti dan sećanja na patnje i stradanja jevrejskog naroda.

Obeležavanje Tiša beava podrazumeva post, uzdržavanje od telesnih zadovoljstava i drugih oblika uživanja, kao i čitanje žalopojki (kinot). U sinagogama se tom prilikom čita Megilat Eha (Knjiga o naricanjima), biblijska knjiga koja opisuje razaranje Jerusalima i Prvog hrama.

Običaji tokom perioda žalosti

Tiša beavu prethodi period od tri nedelje žalosti, koji počinje sedamnaestog dana meseca tamuza, u znak sećanja na početak proboja jerusalimskih zidina uoči razaranja Drugog hrama.

Tokom ovog perioda tradicionalno se izbegavaju javna veselja, naročito venčanja, a mnogi vernici uzdržavaju se od šišanja i brijanja kao znaka žalosti.

Poslednjih devet dana pred Tiša beav predstavljaju najstroži deo ovog perioda. Tada mnogi tradicionalni Jevreji pojačavaju običaje žalosti, između ostalog uzdržavanjem od konzumiranja mesa.

Sam Tiša beav najstroži je dan žalosti u jevrejskom kalendaru i po mnogim obeležjima podseća na Jom kipur. Vernici toga dana poste i uzdržavaju se od kupanja, bračnih odnosa, upotrebe mirisa i kozmetičkih preparata, kao i od nošenja kožne obuće.

Kroz ove obrede Jevreji izražavaju žalost zbog razaranja Hrama, ali istovremeno čuvaju sećanje na Jerusalim i nadu u njegovu buduću obnovu.